Često o tome razmišljam i sama sebe pitam kakav to muškarac meni treba?
Onaj koji će biti kod kuće i čekati da dođem s posla, skuhati ručak i u papučama me dočekati, nježno poljubiti i nakon ručka pustiti da se odmorim?Možda...No koliko dugo bih ja s tim bila zadovoljna, ma ne samo ja, nego sve žene ?
Ili mi treba neki poslovni čovjek koji juri u ured, odlazi na poslovna putovanja, ostavlja mi slobodno vrijeme da izlazim, tipkam na netu, sve važnije praznike provodim sama. Da cijelo vrijeme pokušavam zamisliti lik čovjeka kojem znam samo ime i vidim hrpu prljavog rublja koja ostaje iza njega kada dođe sa poslovnih putovanja.....Ne....hvala!
Možda mi treba netko romantičan! Večera uz svijeće, po mogučnosti da on skuha večeru, a da nakon svega operemo suđe zajedno J...da zgodno, zar ne...no gdje takvi spavaju!?! Da me budi nježno poljupcem i donese doručak u krevet....Takvi ne postoje na ovom mom području!
Ali sasvim sigurno vam mogu reči kakvog sanjam!O da, u to sam sasvim sigurna.
Sanjam muškarca koji neće postavljati suvišna pitanja s kim se dopisujem na netu, nekog tko neće preko ramena virkati u svaki poruku koja mi stigne na mobitel. Muškarca koji neće biti beskrajno ljubomoran, jer nema na čega. Nekog tko razumije ovaj moderan način komunikacije, a želi imati romantiku u živo i ženu koja će ga voljeti!
Ajme...ja i moji zahtjevi, jel´?
Post je objavljen 09.01.2005. u 19:10 sati.