petak, 12.11.2004.
Rođendani i sve oko njih
Prošle godine sam postala velika djevojčica koja je odlučila da više neće slaviti rođendane.Nije odluka bila stoga što ne volim veselice ili ljude koji mi dolaze, jer oni će dolaziti i dalje bez obzira zvala ih ja ili ne.Mislim, dolazit će svi oni kojima ja nešto značim .Razlog zbog kojeg sam donijela odluku je moj dragi brat.Ne, ne onaj virtualni, nego moj pravi....
Bilo je to točno prije 365 dana, okupilo se veselo i drago društvo, malo smo se smijali, malo sladili, pričali i sve u svemu bio bi to jedan rođendan koji bi mi u sjećanju ostao u najljepšoj uspomeni u životu.Jer taj dan dogodilo se još nešto puno topline i iskrenosti, puno ljubavi zamotano u predivan buket koji mi je poklonio najdraži muškarac na svijetu.Cvijeće je pričalo više nego bi riječi rekle, bila sam presretna i ništa materijalno veliko na svijetu ne bi zamijenilo taj dragi buket cvijeća.Još uvijek pamtim njegov lik i riječi i pogled, jer to nije dio koji odnosi zaborav.
Sve dok.....da, sve dok nije došao moj brat i za mojim stolim napravio scenu pred mojim društvom i zajedničkim roditeljima.Suze su mi frcnule iz očiju i tada sam samo tiho rekla, ovo je zadnji rođendan koji slavim.
Jučer mi je brat čestitao rođendan koji mi je danas?????, hahaha, jer kao neće biti kod kuće nego ide u Zg.Igrom slučaja sam nazvala nečakinju danas do podne i javio mi se moj dragi braco?!?A još jučer mi je rekao da će na to "rođendansko pivo" doći kada ga pozovem!!!Ha ha, još jednom!
Niti on mene ne zove na rođendan pa se svake godine točno na datum sjetim, ne samo njegovog rođendana, nego i rođendana moje šogorice.Pokažem uvijek makar trunku dobre volje.No neka, sve će to na svoje jednog dana.
I na kraju hvala svima koji od jutra šalju poruke s puno ljubavi i topline, hvala svim virtualnim prijateljima koji su i ovaj puta dokazali da su mi draži, a i ja njima od vlastitog brata.Hvala mom virtualnom bratu koji uz sve to što je jedan VELIKI ČOVJEK S VELIKIM SRCEM ima i NAJVEČI I NAJLJEPŠI OSMIJEH NA SVIJETU.
Pusa mom Andjelu čuvaru Zokiju , hvala za bezbroj sms poruka :)))))
Velika zahvala mojim roditeljima koji su mi uvijek bili podrška, mojoj majci koja je operirana od karcinoma debelog crijeva prije samo mjesec dana danas skuhala ručak, rođendanski ručak i iznenadila me, iako sam ja pripremila jelo za danas.Hvala im za sve riječi koje su mi uputili dok su mi čestitali, a najviše me ganulo to što su rekli: Kada nam je bilo najteže ti si bila uz nas!
I na kraju ovaj dio želim posvetiti moj sinu koji ima puno ljubavi i razumjevanja.Što razumije kada mi je teško, rezumije da mu mogu priuštiti toliko koliko mu priuštim iako je zaslužiio daleko više.Jutros mi je prvi u 6.00 ujutro čestitao rođendan još snen, jer je prije spavanja sam sebi rekao da se budi kada moj sat zazvoni.
A kada sam se vratila kući dočekao me njegov poklon, jer je znao šta želim, pa je to i kupio, napisao čestitku, a kada sam upalila komp na desktopu me dočekao veliki natpis od crvenih slova:Mama sretan rođendan!
I ja sam najsretnija majka na svijetu, najsretnija kćer i najsretniji čovjek koji je okružen svima vama koji imate srce i živite za male stvari koje život znače!
Hvala svima!
12.11.2004. u 16:24 •
7 Komentara •
Print •
#
