nedjelja, 26.09.2004.
O meni...
Nevjerovatna stvar...Netko me pozna bolje od mene same.A cijeli život, evo skoro 38 g. družim se sa sobom 24 h dnevno...
I dobila sam kritiku da sam loša majka, žena koja živi na netu, osoba koja ne obavlja svoje životne i dnevne obaveze.Nemarna osoba koja zanemaruje vlastog sina.
I naravno da o tim napisanim glupostima nisam htjela razmišljati, pa kako i bih kada sam takava kakvu me dotični opisao :))
Da stvar bude ljepša, gospodin se potrudio napisati opširno pismo u kojem je sve tako lijepo izanalizirao, zadirao u naintimnije sfere mog života, a na kraju se nije ni potpisao :)
Ako nekom treba vrsni psihoanalitičar, slobodno neka mi se javi , pošaljem vam njegov mail pa uživajte :))
Otkrijte na vrijeme kakvi ste, da ostatak života ne provedete u nepoznavanju vlastitog JA! :)))
26.09.2004. u 11:47 •
8 Komentara •
Print •
#
petak, 24.09.2004.
Zajesenilo....
Kako to u prirodi biva sve se vrti u krug.I poneki listovi žuti plešu zadnji ples, jedan po jedan.Prošle godine baš nekako u ovo vrijeme jedan takav list zalutao u svom plesu od krošnje do zemlje na moj dlan.Sve je to imalo nekog smisla kada mi je slučajna prolaznica objasnila šta to znači.
Tako je i bilo.Njene riječi su se ostvarile još isti dan, dva-tri sata nakon toga :)Beskrajnoj sreći u mom srcu nije bilo kraja, a sreća je trajala do prvog snijega koji je pokrio sve otpale listove.
I taj kratak period beskrajne sreće bio je stalno povazen simbolikom lista, čas žutog, čas naranđastog.
I sve se ponovo vrti u krug...jesen....lišće...lišće...jesen...Tko zna...možda opet...:))Tko zna...
24.09.2004. u 15:26 •
6 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 19.09.2004.
Više ili manje virtualni....
Nekako mi se čini da je većina mojih virtualnih prijatelja u stvari ona prava skupina predivnih ljudi koji su uvijek tu kada ih trebaš.I ni sam nisi svjestan koliko je to divna stvar u današnje vrijeme trčanja za boljim životom.
I ti slatki nickovi toliko neobični izmame mi osmijeh na lice.Navikneš se da su tu, a onda odjednom ako ih "ne čuješ" dan dva toliko ti nedostaju da je to strašno :(
Sa njima mogu o svemu.O mom bratu, onom pravom, zatim o izgubljenim ljubavima, o sinu, o njihovim problemima koje mi ponude na otvorenom dlanu.Ima tu i suza, jer svatko plače sa svoje strane monitora, zatim telefonskih razgovora sa svih i na sve strane okrugle nam zemljice,a o razglednicama da ne pišem.
Putovanja diljem lijepe naše, pronađenim prijateljtsvima koja su tako nježno nikla na ovim stranicama, zatim tipkanje sa mojim virtualnom bratom, na ICQ ma sve je to predivno kada živiš u selu malom a osjećaš se kao da si u velegradu, Net gradu !:)
Ali ipak sve više i više me je u stvarnom svijetu, a sve manje ovdje.Tako i treba biti!
19.09.2004. u 09:01 •
4 Komentara •
Print •
#
petak, 17.09.2004.
Čokoholičari...
Danas sam gledala neku reportažu o čokoladi i njenim ovisnicima.Definitivno se i ja ubrajam u tu skupinu :)
Sjećam se dana kada su mi i prsti i nos bili umrljani tom slasticom, naravno to je bilo u ranom djetinjstvu kada još na žalost nije bilo Milke :)
Zatim se sjećam vrlo zgodnog razdoblja, hm...to zardoblje mi je nekako ostalo netaknuto.U to vrijeme čokolada je jela prije poljupca, nakon njega, prije , za vrijeme i poslje sexa :))Da, da...pa nije ni čudo što se toga nekako najradije sjetim :)
Bilo je razdoblja u kojem mi je Mikla bila najbolja prijateljica uz Paloma maramice.Poslje nje sve je nekako bilo mekše, manje bolnije, sve je izgledalo vedrije iako su lađe i dalje tonule.
A onda u godinama kada sam pomislila da ni jedna čokolada više neće biti tako slatka u društvu nekog sasvim posebnog muškarca dogodilo se iznenađenje.Donjeo je Milku uz osmijeh i bilo je sve rečeno, a ja sam iz torbe isto tako izvukla Milku za njega :)
I kako vrijeme prolazi ja sam ostala jakooo vjerna svojoj najdražoj ljubavi....čokoladi.A vi*?
17.09.2004. u 19:50 •
7 Komentara •
Print •
#
srijeda, 15.09.2004.
Poznanstva i njihove čari...
Imam rođenog brata, ali baš nikada se nismo najbolje razumjeli.Šteta...jer on mi je najbliži rod.U trenutcima kada mi je bilo najteže uvijek su uskakali ljudi koji su me najmanje poznavali.A vjerovatno i ja njima kada sam osjetila u tekstu tračak tuge...
Sjedim tako i razmišljam kako sam s lakoćom otvorila srce nebrojenim ljudima, zavirila u nepoznate svjetove ljubavi, tuge, radosti, boli...Kako nije problem prekooceanski poziv da bi se samo reklo dobro jutro i malo porazgovaralo.I nakon toga ponovo krenulo u osvajanje svijeta, onog poslovnog, naravno.
I onda se na kraju opet vratim na početak.Na mog pravog brata.Nije me nazvao ni u trenutku kada je saznao da je ona tužna vijest bila potpuno istinita.
Žalosno, neki ljudi ostaju stijene, zauvijek...
15.09.2004. u 21:59 •
4 Komentara •
Print •
#
subota, 11.09.2004.
Materijalni svijet...
Iza deset godina braka ostao je samo materijalni svijet.To je svijet koji mene ne zanima i koji mi ne predstavlja radost.Susret dvije osobe koje su nekada dijelile 24 h sa svim pripadajućim minutama i sekundama postale su dva različita svijeta.Crni i bijeli.
Ta dva potpuno različita svijeta stvorila su prije 12 g jedan sasvim mali ružičasti oblačić koji je treptao okicama i plakao kada je bio gladan, žedan ili mokar.
Sada se sve vrti oko tog života, i dan i noć.Susret odraslih koji su htjeli imati život, a nisu u tome uspjeli urodio je nerazumjevanjem.Bogati dio nastavio je živjeti mondenim životom i dalje misleći da je materijalni svijet vrijedan svakodnevnog ustajanja i trčanja za novcima, a onaj drugi dio koji voli ljubav i nježnost okrenuo se djetetu i pruža mu ljubav, pažnju i raumjevanje.
Na kraju susreta ostalo je u zraku visiti pitanje:kome je sve ovo donjelo korist?Odgovor smo znali moje dijete i ja jako dobro.Onom tko je u tom trenutku kada je troje ljudi pokušavalo u par riječi sagledati deset godina uživao u kući koja je trebala biti stvorena s puno ljubavi.Da, tako to uvijek biva, sve dobije onaj tko to najmanje zasluži i tko ni prstom ne makne.
No nema veza, idemo dalje.Nitko mi ne može ukrasti ovaj osjećaj koji me ispuni kada me sin zahvalno pogleda svojim predivnim plavim okicama , zagrli me s puno ljibavi i kaže:mama, volim te! :)))
11.09.2004. u 13:11 •
9 Komentara •
Print •
#
