Danas sam gledala neku reportažu o čokoladi i njenim ovisnicima.Definitivno se i ja ubrajam u tu skupinu :)
Sjećam se dana kada su mi i prsti i nos bili umrljani tom slasticom, naravno to je bilo u ranom djetinjstvu kada još na žalost nije bilo Milke :)
Zatim se sjećam vrlo zgodnog razdoblja, hm...to zardoblje mi je nekako ostalo netaknuto.U to vrijeme čokolada je jela prije poljupca, nakon njega, prije , za vrijeme i poslje sexa :))Da, da...pa nije ni čudo što se toga nekako najradije sjetim :)
Bilo je razdoblja u kojem mi je Mikla bila najbolja prijateljica uz Paloma maramice.Poslje nje sve je nekako bilo mekše, manje bolnije, sve je izgledalo vedrije iako su lađe i dalje tonule.
A onda u godinama kada sam pomislila da ni jedna čokolada više neće biti tako slatka u društvu nekog sasvim posebnog muškarca dogodilo se iznenađenje.Donjeo je Milku uz osmijeh i bilo je sve rečeno, a ja sam iz torbe isto tako izvukla Milku za njega :)
I kako vrijeme prolazi ja sam ostala jakooo vjerna svojoj najdražoj ljubavi....čokoladi.A vi*?
Post je objavljen 17.09.2004. u 19:50 sati.