Nekako mi se čini da je većina mojih virtualnih prijatelja u stvari ona prava skupina predivnih ljudi koji su uvijek tu kada ih trebaš.I ni sam nisi svjestan koliko je to divna stvar u današnje vrijeme trčanja za boljim životom.
I ti slatki nickovi toliko neobični izmame mi osmijeh na lice.Navikneš se da su tu, a onda odjednom ako ih "ne čuješ" dan dva toliko ti nedostaju da je to strašno :(
Sa njima mogu o svemu.O mom bratu, onom pravom, zatim o izgubljenim ljubavima, o sinu, o njihovim problemima koje mi ponude na otvorenom dlanu.Ima tu i suza, jer svatko plače sa svoje strane monitora, zatim telefonskih razgovora sa svih i na sve strane okrugle nam zemljice,a o razglednicama da ne pišem.
Putovanja diljem lijepe naše, pronađenim prijateljtsvima koja su tako nježno nikla na ovim stranicama, zatim tipkanje sa mojim virtualnom bratom, na ICQ ma sve je to predivno kada živiš u selu malom a osjećaš se kao da si u velegradu, Net gradu !:)
Ali ipak sve više i više me je u stvarnom svijetu, a sve manje ovdje.Tako i treba biti!
Post je objavljen 19.09.2004. u 09:01 sati.