Iza deset godina braka ostao je samo materijalni svijet.To je svijet koji mene ne zanima i koji mi ne predstavlja radost.Susret dvije osobe koje su nekada dijelile 24 h sa svim pripadajućim minutama i sekundama postale su dva različita svijeta.Crni i bijeli.
Ta dva potpuno različita svijeta stvorila su prije 12 g jedan sasvim mali ružičasti oblačić koji je treptao okicama i plakao kada je bio gladan, žedan ili mokar.
Sada se sve vrti oko tog života, i dan i noć.Susret odraslih koji su htjeli imati život, a nisu u tome uspjeli urodio je nerazumjevanjem.Bogati dio nastavio je živjeti mondenim životom i dalje misleći da je materijalni svijet vrijedan svakodnevnog ustajanja i trčanja za novcima, a onaj drugi dio koji voli ljubav i nježnost okrenuo se djetetu i pruža mu ljubav, pažnju i raumjevanje.
Na kraju susreta ostalo je u zraku visiti pitanje:kome je sve ovo donjelo korist?Odgovor smo znali moje dijete i ja jako dobro.Onom tko je u tom trenutku kada je troje ljudi pokušavalo u par riječi sagledati deset godina uživao u kući koja je trebala biti stvorena s puno ljubavi.Da, tako to uvijek biva, sve dobije onaj tko to najmanje zasluži i tko ni prstom ne makne.
No nema veza, idemo dalje.Nitko mi ne može ukrasti ovaj osjećaj koji me ispuni kada me sin zahvalno pogleda svojim predivnim plavim okicama , zagrli me s puno ljibavi i kaže:mama, volim te! :)))
Post je objavljen 11.09.2004. u 13:11 sati.