|
|
|
Instrukcije – siva ekonomija Potaknut objavljenim člancima u jednim dnevnim novinama o masovnom odlasku učenika Klasične gimnazije na instrukcije iz matematike jer je nemoguće drugačije dobiti prolaznu ocjenu iz tog predmeta, odlučio sam malo istražiti taj „problem“ i vidjeti koliko u tome ima istine, a koliko je novinarska mašta i želja za većom tiražom. Veličina ponude. Ukratko, šokirao sam se! Od studenata i apsolvenata FER-a, strojarstva i PMF do srednjoškolskih profesora – svi se u slobodno vrijeme bave davanjem privatnih poduka iz matematike. Logično, ipak je za matemtiku nadaren najmanji broj učenika, a program neprilagođen satnici.(Da me krivo ne shvatite, za instrukcije iz ostalih predmeta također postoji velika ponuda, ali prema matematici to je zanemarivo). Da se radi o unosnom biznisu govore i činjenice da se instrukcije iz matematike reklamiraju putem facebooka, svih mogućih foruma, pa čak i vlastitih blogova i web stranica. Cijene. Osim veličinom ponude i naprednim marketingom šokiran sam ostao i kada sam vidio cijene: 45-60 kn za 60 minuta kod studenata (matematika, kemija); 80-100 kn za 60 minuta kod profesora (matematika, kemija). Ukoliko se radi o pripremama za državnu maturu cijene su kreću od: 90 kn za 60 minuta (matematika); 150 kn za 120 minuta (matematika); 210 kn za 180 minuta (matematika). Učenici s kojima sam došao u kontakt kažu da na instrukcije odlaze u prosjeku 10 puta mjesečno i za to plaćaju 1000 kn (više-manje).E današnjim roditeljima čija djeca pohađaju gimnazije stvarno treba čestitati što su u mogućnosti i u ovim recesijskim vremenima izdvojiti mjesečno i 1000 kn za instrukcije iz samo jednog predmeta. Siva ekonomija. Slobodno me napadajte da sam subjektivan, ali za mene su instrukcije siva ekonomija koju treba obvezno eliminirati i točka. Koliko bi se novaca skupilo u državni proračun da se na prihod od instrukcija naplaćuje porez, barem 10%. Ipak profesori imaju relativno male plaće pa se i njima treba ostaviti mogućnost dodatne zarade, ali ne u sklopu sive ekonomije i ne na način da djeci davaju iznimno teške ispite pa im onda preporučuju instrukcije kod svojih prijatelja i obratno. Diskriminacija učenika. Kako se ti svi profesori koji tako masno naplaćuju instrukcije barem jednom ne zapitaju kako je teško roditeljima u današnje vrijeme izdvojiti tolike novce i hoće li možda zbog instrukcija dijete ove zime ostati bez novog kaputa? Problem je nejednakost među učenicima, oni koji ne mogu platiti instrukcije dovode se u lošiji položaj. 5 godina od početka pregovora s EU 4. listopada 2005. godine u Luxembourgu otvoreni su pregovori Hrvatske s Europskom unijom. Haaška tužiteljica Carla del Ponte dobila je čvrste dokaze gdje se skriva Gotovina (koji je na kraju i uhićen 7.prosinca iste godine) te je time otklonjena posljednja prepreka za početak pregovora. Tada je u našoj javnosti zavladao optimizam. Svi smo pomislili, napokon krećemo u boljem smjeru. Danas, 5 godina od početka pregovora, optimizam je splasnuo i građani više nemaju povjerenja u EU. S razlogom. Možda nismo savršeni, zapravo sigurno je da nismo savršeni, ali definitivno smo najspremiji kandidat za članstvo. U ovom trenutku niti jedna zemlja nije spremnija od nas za članstvo. I logično je onda da naši građani nemaju povjerenja u EU kad se svako malo pred našu zemlju stavljaju novi zahtjevi i oduljiva trajanje pregovora. Slovačka, Latvija i Litva pregovarale su 2 godine, a Bugarska i Rumunjska 3 i pol godine. Dok mi uđemo u EU naši pregovori će dostići trajanje od čak 6 i pol godina. Problemi za koje mislim da su oni koji moramo riješiti prije ulaska, ne samo zbog EU, nego zbog nas samih jesu korupcija (na tome se nikad aktivnije trenutno radi), sporost pravosuđa (brojni zaostaci), restrukturiranje brodogradilišta (prestanak državnih subvencija i prodaja) i povratak izbjeglica. Ostalo je zaista manje bitno i može se riješavati i nakon ulaska u EU. Ipak, koliko god volimo reći „kakva smo mi zemlja, nije ni čudo da nas nigdje ne žele“, nisu naši unutarnji problemi jedini razlog dugih pregovora. Prisjetimo se samo slovenske blokade tj. ucjene koja je trajala čak 10 mjeseci. Na drugom mjestu su problemi unutar same EU (Ustav!) što je usporilo širenje Unije na zemlje bivše Jugoslavije. No, postoji jedna pozitivna stvar u dugim pregovorima, za takve zemlje postoji najmanji rizik od početnog šoka pri ulasku u Uniju. Nadam se da će napori naše zemlje kada postane punopravna članica biti adekvatno nagrađeni pa ćemo sve ovo što je prethodilo tome lakše zaboraviti. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
