|
|
|
5 dana u Budimpešti, Sofiji i Plovdivu Svake godine u studenom otputujem u neku europsku metropolu. Ove godine premišljao sam se između nekoliko zapadnih gradova, ali onda je nekako „uletila“ zgodna kombinacija za putovanje: jedan dan Budimpešta, tri dana Sofija i jedan dan Plovdiv. S obzirom na to da će me neki posao malo teže „odvesti“ u gradove poput Sofije i Plovdiva odlučio sam se za ovu kombinaciju. Budimpešta je „kolateralna žrtva“ ovog putovanja, šalim se naravno, ona je bila stanica za presjedanje jer ne postoje direktni letovi za Sofiju iz Zagreba. Inače, u Budimpešti sam bio prošle godine također u ovo vrijeme. Evo ukratko po danima kako je bilo... Prvi dan... Iz Zagreba smo trebali poletjeti u 10:40, no zbog magle u Budimpešti polijećemo s punih 3 i pol sata kašnjenja. Već pomalo nervozni ukrcavamo se se u maleni avion s tek 30 mjesta i polijećemo. Let traje 50-ak minuta. Zgodna stjuardesa služi nas sokom od naranče, napolitankama i kikirikijem, za tako kratak let sasvim dovoljno. Po slijetanju odlazimo u centar nešto na brzinu pojesti u Burger Kingu pa na savršene torte u slastičarnu Gerbaud na glavnom Vorosmatry trgu. Kratka šetnja uz Dunav i obvezan shopping u H&M popunili su nam gotovo cijelo vrijeme do odlaska na aerodrom. Let za Sofiju u 23 sata na svu sreću nije kasnio. Nakon sat i pol u zraku slijećemo na jako lijep aerodrom u Sofiji. Uzimamo taksi do hotela koji nam je za 20-ak minuta noćne vožnje naplatio samo 7 eura. Taksi je jako jeftin isključivo ako koristite kompaniju OK Supertrans. Drugi i treći dan...smo posvetili razgledavanju centra Sofije. Na glavnom trgu nalazi se katedrala Sveta Sofija po kojoj je grad i dobio ime. U podrumu katedrale nalazi se muzej ikona koji sadrži najstarije sačuvane ikone. Nedaleko ispod katedrale nalazi se najpoznatija crkva Aleksandar Nevski. I jedna i druga su predivno oslikane iznutra, uređene jednostavno poput svih pravoslavnih hramova, bez stolaca i klupica. Na ulazu u svaku crkvu možete kupiti tanke voštanice koje mirišu na med i nakon što se zapale zabiju se u pijesak u zlatnim posudama. U nastavku iste ulice nalazi se Narodna banka Bugarske koja pomalo sliči na naš HNB, a malo dalje s druge strane ceste zgrada Parlamenta koja je stvarno impresivna. Pokraj Sheratona se nalazi također poznata crkva sv. Nedjelja pod zaštitom Unesco-a u kojoj se održavalo vjenčanje pa nam je bilo posebno zanimljivo vidjeti kakve običaje imaju pravoslavci. Nakon toga odlazimo u njihovu glavnu ulicu Vitoshu (kao naša Ilica) u kojoj se nalaze sve najpoznatije trgovine, svjetski brandovi i to. Već poprilično gladni i izmoreni jedemo u jednom tradicionalnom bugarskom restoranu na Vitoshi. Balkanski ražnjići su bili odlični kao i prilog. Račun plaćamo tek 7 eura po osobi za stvarnu izvrsnu ranu večeru u centru. Nakon toga odlazimo u shopping mallove: City Center Sofia i Mall of Sofia. Odjeća im nije nešto puno jeftinija, recimo nekih 15-20%, ali ako naletite na neki mali popust možete kupiti dobar komad odjeće do 40% jeftinije nego u Zagrebu. Ipak se isplati. Jedino što možda izbor nije tako velik. Morate na umu imati činjenicu da je prosječna plaća tamo svega 300 eura pa dućani sa skupom odjećom i ne rade baš najbolje. Četvrti dan... je bio posvećen izletu u Plovdiv. Dva sata vožnje autobusom do tamo i natrag još dva su se zaista isplatila. U Plovdivu se nalaze ostaci Rimskog foruma koje posjećuju ljudi iz cijelog svijeta. Sreli smo čak i neke Amerikance koji su o tome čitali na internetu i zbog toga odlučili Bugarsku staviti u svoj Eurotrip. Plovdiv također ima jako lijepo uređen centar kao i Sofija, ali čim odmaknete malo dalje od centra prljavština, romska naselja, siromaštvo, nema rasvjete... Slična situacija je i u Sofiji sa ulicama koje nisu baš tako blizu centru. Savjet: ne šetajte se poslije 20 sati po takvim ulicama, pogotovo ako ste sami. Peti dan... nakon malo dužeg spavanja krećemo prema zračnoj luci koja definitivno ima najbolju duty free shopping zonu (i najjeftiniju) tako da smo se tamo toliko zadržali u kupnji parfema, poznatih bugarskih vina i švicarskih slatkiša i čokolada da su nas zvali preko razglasa da se odmah pojavimo na gateu. S ganz novim Boeingom letimo do Budimpešte pa opet kratko zadržavanje u dutyju do leta za Zagreb. Duty u Budimpešti nije baš pretjerano povoljan, čak je i onaj na Plesu puno bolji i jeftiniji. Slijetanjem na Pleso završila je naša, mogu slobodno reći, petodnevna avantura... Zanimljiva zemlja s jako bogatom povijesti koja je iako članica EU daleko od Europe i geografski i duhom i običajima i kulturom. Barem je na mene ostavila takav dojam... p.s. Slike ću stavit za koji dan čim uhvatim malo vremena... VUKOVAR u 42 riječi: da se ne zaboravi Devedesete... Sloboda... Odcjepljenje... Mržnja... Prve granate... Topovi... Mladež... Domoljublje... Domovina... Branitelji... Ranjenici... Krv... Civili... Bolnica... Ustajali zrak... Podrum... Plač... Mučki... Nedužni... Ubojstvo... Zločin... Zarobiti... Odvesti... Logori... Srušiti... Uništiti... Nesreća... Zločin... Liječnici... Vojnici... Ovčara... Zagreb... Vukovarska... Svijeće... Traganje... Spokoj... Majke... Sjećanje... Spomen... Hrvatska... Ljubav... Vukovar... Politici nije mjesto u nadzornom odboru! U poduzećima u većinskom državnom vlasništu u RH članovi Nadzornih odbora određuju se iz redova političkih stranaka. Nadzorni odbor (NO) inače ima ulogu suda časti i rješava sva sporna pitanja koja nastanu unutar nekog društva. Članovi političkih stranaka najčešće nisu kompetentni za rad u Nadzornom odboru neke tvrtke jer ne poznaju dovoljno poslovanje te tvrtke ili je njihovo obrazovanje potpuno drugačije od onog čime se bavi društvo u kojem „sjede“ ili najgore, uopće im nije jasna sama funkcija člana Odbora. Predsjednik Mesić je prije nekih tjedan dana dobro ovu situaciju komentirao riječima kako jedan diplomat Miomir Žužul koji ima doktorat Filozofskog fakulteta može biti predsjednik NO Croatie Airlines (CA). CA je nacionalna aviokompanija i njezin djelokrug poslovanja nikako nema veze s diplomacijom i filozofijom već čistom ekonomijom i tehničkim znanostima. CA je društvo s najviše članova Nadzornog odbora, čak njih 13 prima naknade od 2000 kn mjesečno sada, a prije krize su primali 5000 kn mjesečno plus znatno jeftinije avio karte. Najviše naknade se primaju u JANAF-u i to čak 8300 kn mjesečno, članovi NO „Autocesta Zagreb-Rijeka“ 5200 kn mjesečno, članovi NO Luke Ploče 4000 kn, Luke Rijeka 5000 kn, Zračna luka Pleso 3000 kn mjesečno. Slične primjere imamo u Podravci (11 članova), Zagrebačkom Holdingu (11 članova),Croatia Osiguranju, INI, HEP-u, HRT-u, HAC-u, gdje članovi političkih stranaka i osobe bliske vlasti sjede i primaju visoke naknade. Jedino osobe koje su zaposlene u nekom ministarstvu sjede u NO bez naknade. Na primjer tajnici ukoliko sjede u NO ne primaju naknadu, ali isto tako ništa ni ne rade. Politici definitivno nije mjesto u Nadzornim odborima bilo kojeg društva. Ta mjesta trebaju se prepustiti iskusnim stručnjacima s kojima bi se uprava konkretne tvrtke mogla savjetovati o operativnim problemima. Članovi trebaju obavljati tu dužnost bez naknade (volonterski) ili uz neku realnu naknadu. Kompanije, ako nije riječ o multinacionalnim tvrtkama s posebnim interesima i potrebama, ne bi trebale imati više od 5 do 8 članova. Veliki nadzorni odbori, poput onog u Croatia Airlinesu, nepraktični su i teško se zadovolji pitanje kvoruma i donesu konkretne odluke. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
