|
|
|
Kriza je zaista pokucala na vrata Hrvatske Ne volim biti pesimističan, po prirodi težim optimizmu, ali ovaj post nažalost neće biti nimalo optimističan, naprotiv. Hrvatska se susrela sa ekonomskom krizom. Financijsku uspješno prevladavamo, ali pitanje je dokad, ali kada je u pitanju ekonomska kriza nažalost moram priznati da je ona tek počela, a i ove početne indikacije nisu nimalo bezbolne za neke sektore gospodarstva poput građevine (deficit likvidnih sredstava zbog pada prodaje u zadnja dva kvartala), drvne industrije koja je orjentirana na izvoz, a tek slijedi turistička sezona kada ćemo se izgledno susresti i sa deficitom u broju noćenja. Moguće je da se čak ove godine kriza u turizmu i ne osjeti toliko jer emitivna tržišta Dalmacije i Istre nisu osjetila (još uvijek) veći financijski udar. Npr. Dubrovnik zasada ima booking na razini prošlogodišnjeg (uz mali pad na američkom tržištu), ali to ne garantira i dobru izvanpasionsku potrošnju, dakle moguća je situacija da Grad bude pun, a blagajne restorana prazne. Kao što je poznato, ekonomska se aktivnost odvija u ciklusima (rast, pad...) pa je stoga logično očekivati uzlet (rast) gospodarstva nakon ove krize, ali ona nažalost neće proći preko noći, kao što je i sam predsjednik rekao (koliko god ne/cijenili njegovo mišljenje): biti će tu još puno suza, krvi i znoja. Velika gospodarska kriza 1929. godine trajala je sve do 1933. godine što je zapravo pune 4 godine. Ipak se nekako nadam da će se ova okončati do kraja 2011. godine te očekivam uzlet od 2012.g. Večeras u 24 sata na snagu stupa Vladin antirecesijski plan koji uključuje nekih 10 mjera od kojih bih izdvojio one najefikasnije (logično pretpostavljate, ima i onih šminke radi. Rebalans proračuna je ključan (evo prvi put da se slažem sa Škegrom) jer s ovakvim proračunom se ne ulazi u kriznu godinu ni pod razno. U državnu blagajnu slijeva se sve manje novca, osobito je stavka Prihod od PDV-a značajno pala zbog smanjene potrošnje. Druga Vladina mjera je hvale vrijedna, radi se o subvenciji kamata na stambene kredite kada su u pitanju obitelji ili pojedinci koji kupuju svoj prvi stan. Treća mjera je dodjela dodatnih 400 milijuna eura HBOR-u, isto za pohvalu. Četvrta mjera je štednja u javnom sektoru, nema zapošljavanja novih djelatnika, a državne tvrtke moraju smanjiti potrošnju za 2 milijarde kuna kako bi se tim novcem pokrio dio budžetskog deficita koji je premašio 4 milijarde po mojoj procjeni. HEP i INA su odgovorni za najveće uštede. Ukratko, neće se više voziti luksuznim autima na sastanke, letjeti business klasom, kupovati bunde u Rimu poslovnim karticama i ručati u najskupljim restoranima u Parizu na jednodnevnom izletu. I neka im, dosta su uživali na našim leđima. Građanima preporučam da se u ovo korizmeno doba odreknu kupnje trajnih dobara te da kupuju samo ono nužno, kredite nikako uzimati za osobnu potrošnju (putovanja, luksuzni automobili, novi kauč ili kuhinja) jer te stvari mogu pričekati neko bolje vrijeme i niže kamatne stope. Živite u skladu sa svojim mogućnostima, svaki mjesec trošite onoliko koliko ste i zaradili taj mjesec, ni kune više, ali isto tako vrijedi i pravilo da ni u kojem slučaju ne štedite jer štednja danas zaista nije najbolje uložen novac. Ako već imate par stotina kuna mjesečno „viška“ upišite teretanu ili bazen. Zašto će Milan Bandić (p)ostati zagrebački gradonačelnik? Ovi izbori za gradonačelnika će po svemu sudeći biti najneizvjesniji do sada, što zbog izravnog biranja gradskog tate, što zbog dužničke i financijske krize u kojoj se Zagreb i njegovi građana sada nalaze. Zbog neizvjesnosti rezultata mislim da će odluku o novom (starom) gradonačelniku donijeti upravo doseljenici čiji će glasovi prevagnuti na Bandićevu stranu. Bandić je dotepencima, doseljenicima ili kako već volite nazivati Hercegovce, Slavonce, Istrane i Dalmatince koji su se doselili u Zagreb i „preselili“ svoju adresu ovdje, čovjek koji je zabavan i duhovit pa im je zbog toga drag, uz to daje im i neke povlastice, na koncu gradonačelnik je grada u koji su sami poželjeli živjeti, očito im je ovdje bolje, ili imaju bolji posao nego u svojim sredinama ili bolji izbor fakulteta ili su našli srodnu dušu baš ovdje, ali svima je zajedničko da im je grad kojim vlada Milan Bandić na neki način „svjetlo na kraju životnog tunela“. Doseljenike nikada ne muče problemi u vezi vladanja Bandića kao što muče prave Zagrepčane. Evo i zašto: ako se na Cvjetnom trgu gradi shopping centar i mijenja izgled višestoljetnih zgrada (slučaj Horvatinčić – „Cvijetni mora pasti“) to prave Zagrepčane naravno ljuti i stvara ogorčenje kod te biračke mase, a doseljenici na novi shopping mall u samom centru gledaju kao na nešto pozitivno, a da ne govorim koliko se Hercegovci vesele izgradnji luksuznih stanova na vrhu tog bloka gdje će moći svoje „mukotrpno“ zarađene eure utopiti (čast iznimkama!). S druge strane, vjerni glasači Milana Bandića, naravno uz stranačke članove i tisuće članova mladeži SDP-a koji „ordiniraju“ Zagrebom, svakako su osobe starije dobi, osobito umirovljenici. Ove godine prvi puta je odlučeno za socijalne programe izdvojiti čak 2,3 milijarde kuna, a ukupni proračun iznosi oko 8 milijardi. Toliko novac za socijalu nikada do sada nije bio namjenjen, ali upravo ta činjenica govori da Bandić želi kupiti glasove koje do sada nije imao i to većim naknadama za socijalno osjetljive skupine. A i umirovljenici su statična glasačka skupina koja je podložna marketinškom utjecaju, oni kada vide da je izgrađena predivna Arena odmah ugledaju Milana kako lebdi nad Arenom i govori „Ovo je poklon Grada Zagreba svim mojim vjernim glasačima“, a da pritom ti isti penzići ne znaju da je Arena zapravo Ingrina najmanje 7 godina uz dnevni najam od 50 000 eura koji sportski klubovi neće moći plaćati što znači da Arenu neće koristiti zagrebačka djeca za bavljenje sportom nego tvrtke koje se bave organizacijom koncerta i drugih sportskih događanja čime se na ruku ide pojedincima da napune svoje džepove, a ne običnim građanima. Sve u svemu, u Milanovu stolicu Jasen će veoma teško zasjesti. Do izbora je preostalo tek nešto više od tri mjeseca, a Jasena malo tko uopće zna. Srebrena Hrvatska! Zlatna publika! Ivan Čupić, Goran Šprem, Blaženko Lacković, Domagoj Duvnjak, Igor Vori, Tonči Valčić, Ivano Balić, Petar Metličić, Gojun, Horvat i naši golmani Losert i Mirko Alilović... HVALA VAM! Svejedno vas volimo! Vi ste naš ponos! Lino hvala i tebi! Iz publike se čitavo vrijeme utakmice orilo: U boj, u boj, za narod svoj... i Igrajte za nju, našu voljenu, nek jače kuca to, srce vatreno... Zagrepčani i drugi Hrvati koji su došli gledati utakmicu savršeno su navijali i pokazali svoje domoljublje na jedan sportski i fer način kako to samo oni znaju i zato im jednako kao i reprezentaciji treba čestitati. Atmosfera u Areni čitavo vrijeme utakmice nije se znatno razlikovala, navijanje nije jenjavalo od prve do zadnje minute. Mislim da su ovim „začepili usta“ brojnim osnivačima razno-raznih grupa na facebooku koje su zahtjevale da se finale održi u Spaladiumu jer „Purgeri su kazališna publika“. Francusku zlatnu momčad činili su izvrsni: Karabatić iz Trogira, Abalo i Daniel Narcisse, zatim podjednako dobri Omeyer, Dinart, Guigou, Gille i drugi. Mislim da je ova srebrena medalja donijela sreću i zadovoljstvo ove večeri u svaku hrvatsku obitelj. Neka slavlje počne! |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
