Ivan Čupić, Goran Šprem, Blaženko Lacković, Domagoj Duvnjak, Igor Vori, Tonči Valčić, Ivano Balić, Petar Metličić, Gojun, Horvat i naši golmani Losert i Mirko Alilović... HVALA VAM! Svejedno vas volimo! Vi ste naš ponos! Lino hvala i tebi!
Iz publike se čitavo vrijeme utakmice orilo: U boj, u boj, za narod svoj... i Igrajte za nju, našu voljenu, nek jače kuca to, srce vatreno... Zagrepčani i drugi Hrvati koji su došli gledati utakmicu savršeno su navijali i pokazali svoje domoljublje na jedan sportski i fer način kako to samo oni znaju i zato im jednako kao i reprezentaciji treba čestitati. Atmosfera u Areni čitavo vrijeme utakmice nije se znatno razlikovala, navijanje nije jenjavalo od prve do zadnje minute. Mislim da su ovim „začepili usta“ brojnim osnivačima razno-raznih grupa na facebooku koje su zahtjevale da se finale održi u Spaladiumu jer „Purgeri su kazališna publika“.
Francusku zlatnu momčad činili su izvrsni: Karabatić iz Trogira, Abalo i Daniel Narcisse, zatim podjednako dobri Omeyer, Dinart, Guigou, Gille i drugi.
Mislim da je ova srebrena medalja donijela sreću i zadovoljstvo ove večeri u svaku hrvatsku obitelj. Neka slavlje počne!
Post je objavljen 01.02.2009. u 19:13 sati.