|
|
|
Posljednje zbogom koje je došlo prerano Danas popodne hrvatska se politička, medijska, estradna i društvena elita oprostila od medijskog magnata Ive Pukanića. Puki je mogao sada biti među nama da mu policija nije ukinula osobnu zaštitu koji ju dobio nakon travanjskog neuspjelog pokušaja atentata. Nakon tog atentata mnoge kolege novinari su se ismijavali s tim te pisali da se radi o skretanju pozornosti zbog prethodnih afera oko hospitalizacije njegove supruge Mirjane. Mirjana nije došla na sprovod jer je smatrala da bi to bilo licemjerno zbog toga što je pokrenut postupak brakorazvodne parnice. Pukanić je prije svega bio pošten novinar čije je istraživačko novinarstvo često puta prelazilo granicu novinarstva i odlazilo u sferu policijske istrage zbog čega se brojnim krugovima društva, a ponajviše političkom ozbiljno zamjerio. Podsjetimo se samo slučaja šverca cigareta u koji je upleten crnogorski predsjednik Milo Đukanović. S druge strane tu je bio intervju s odbjeglim generalom Gotovinom (koji je jutros poslao brzojav sućuti Nacionalu) koji je za mnoge bio velika misterija. Pukanić je u svom dugogodišnjem novinarskom opusu pomaknuo granice novinarstva u Hrvata. Uvijek je bio direktan, mogli bismo reći brutalno iskren. Njegove kolege kažu da je bio iznimno pošten, da je njegova riječ uvijek bila najveće jamstvo. Ono što im je Puki obećao usmeno bio je siguran dogovor, nikakvi potpisi ni pisani dokumenti nisu bili potrebni. A moramo priznati da u današnjem svijetu takvog poslodavca nije lako pronaći. Za sobom je ostavio kćer Saru kojoj je tek 17 godina. Sara je svom tati položila buket od žutih ruža uz natpis: Svom najdražem tatici... Tim je pokazala da je Puki uvijek bio na prvom mjestu dobar otac. Da je Ivo bio zaista odličan i hrabar novinar na komemoraciji u Hypo centru rekao je i dekan Visoke škole novinarstva NLC grupe Mate Granić. Na videozidu su se prikazivale slike Pukanića i Franjića, a u pozadini je svirala glazba "Brothers in Arms" Dire Straitsa. Potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič u knjigu žalosti je napisala: "Žao mi je, trebali smo ti vjerovati.“ O tome koliko su ljudi cijenili njegov rad najbolje govori i veličina njegova sprovoda. Pukijevom sprovodu su nazočile, uz predsjednika Mesića, brojne javne osobe, poput odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, Novice i Alice Petrač, Igora Štimca, Jasenka Houre, Zvonimira Šostara, Zdravka Mamića, Vesne Škare Ožbolt, Sine Karli, Radimira Čačića, Ivice Mudrinić, Mate Granića, Željka Bagića, Franje Tureka, Borisa Novkovića, Williama Montgomeryja, Zlatka Marića, Alekse Bjeliša, Nevena Barača i drugi. Jedno je sigurno, naručitelj Pukanićeva ubojstva možda bude, a možda i ne bude otkriven, ali ništa nam neće vratiti novinara koji je svoj život dao za slobodu medija, nitko više neće biti tako direktan u svojim tekstovima, nitko više neće tako glasno prozivati političare, nitko više neće tako dobro voditi Nacional, nitko više neće biti tako pošten i dobar poslodavac kao što je on bio svojim novinarima, nitko više Sari neće biti tako dobar otac, nitko više... Zato zbogom Puki, počivaj u miru i pokaži anđelima kako se uređuju najbolje novine... UBIJEN IVO PUKANIĆ - IZVANREDNO STANJE U ZAGREBU Svi već vjerojatno znate da je danas u 18.15 ubijen vlasnik NCL grupe i glavni urednik Nacionala Ivo Pukanić i marketinški stručnjak Franić koji je radio kao direktor marketinga u NCL grupi. Obojica su ubijeni u automobilu marke Lexus u vlasništvu Iva Pukanića koji je bio parkiran ispred zgrade Nacionala u samom središtu Zagreba u Staroj Vlaškoj, dvije minute od Jelačića. Na mjesto zločina došli su gradonačelnik Milan Bandić, novi ministar policije i ravnatelj policije. Sve televizijske kuće prekinule su program zbog izvanrednih vijesti. Ubrzo se javnosti obratio premijer Ivo Sanader, a to je nekoliko trenutaka prije njega pismeno napravio i predsjednik države Stjepan Mesić. Ta činjenica dovoljno govori o ozbiljnosti situacije u državi odnosno Zagrebu. Svoj program prekinule su zbog ove vijesti čak i Reuters i BBC te Al Jaazera. Uži i širi centar Zagreba su blokirani. Na ulicama glavnog grada vlada strah, nevjerica i panika među građanima. Preporučeno je ograničeno kretanje svih građana centrom grada zbog blokada policije koji u panici pokušavaju što veći krug oko mjesta zločina zatvoriti kako se dokazi ne bi uništili. Što može državni vrh učiniti za ovakvu sigurnosnu situaciju u državi? Kako će reagirati? Da li je sigurno večeras izaći iz svog stana, a sutra? Mislim da su to pitanja koja si mnogi Zagrepčani večeras postavljaju. Neki blogeri čak pozivaju na Bandićevu ostavku, ali smatram da njegova ostavka sada neće ništa spriječiti niti izliječiti jer on je ipak tek gradonačelnik, a ne Superman kako je i on sam prekjučer rekao. Ne može Bandić glumiti policajca, zna se čiji je radni zadatak sigurnost građana Zagreba. Bandićev je to tek jedan od zadataka, a policiji glavni. Terorizam je ušao na velika vrata u Zagreb. Da li smo sigurni u ovom gradu? Mislim da je odgovor ipak ne. Nažalost. Sućut obitelji Pukanić. Kako se velika ekonomska kriza odrazila na hrvatske investitore Odavno nisam pisao nešto vezano za gospodarstvo, a događaja je bilo na pretek, ali jednostavno su osjećaji prevladali moju“ prvu ljubav“ ekonomiju. Ipak su mi ubojstvo Ivane Hodak i učenice Nike, spomen na Luku Ritza i pomoć Martini koja je tako mlada osjetila svu tu bol i patnju bili nekako važniji u tom trenutku za objaviti na blogu, od financijske krize koja potresa svijet. Baš sam prije nekih tjedan dana održao jednu prezentaciju na EF-u na temu plana sanacije (Bailout plan) američkog bankarskog sustava ili bolje rečeno cjelokupnog financijskog sustava. Zaista nam ne smije biti svejedno kada čujemo da je 29. rujna Dow Jones pao za čak 777 bodova što je najveći bodovni pad (ne i postotni, jer postotni je tek 17. po redu) od Velike ekonomske krize 1929.-1933. Sva sreća da je cijena nafte relativno niža pa pored ovakve financijske krize nije kućanstva zahvatila i velika inflacija dobara i usluga. Ipak bi se teško s time suočila kućanstva u slabije razvijenim zemljama na Balkanu, kada bi u jednom danu izgubili 30% prinosa u investicijskom fondu i da im je dnevno potrebno za potrošnju 10-ak posto više sredstava nego prekjučer. S obzirom da su fondovi rasli duži period po visokim stopama prinosa, od 30 do čak 55% (npr. Aurisov investicijski fond – mješoviti), sada kada je došlo doba velike recesije ljudi padaju u depresiju jer u vrijeme rasta nisu znali zašto fondovi „rastu“ pa istim sljedom zašto sada „padaju“. Lako je biti pametan investitor kada „sve raste“. Naši su se građani očito navikli na velike prinose u fondovima i većinu svoje ušteđevine stavili time na bubanj jer pravilo je u ekonomiji da nakon svakog velikog rasta neminovno dolazi do pada (recesije). Shvaćam da je bilo lijepo živjeti, putovati, kupovati i sve drugo lijepo kada smo jednostavno trebali na godinu dana staviti u fond 100 tisuća kuna i nakon 12 mjeseci podići 150 tisuća bez imalo muke, truda, a očito i pameti. Zato me ne čudi da su neki doživjeli živčani slom kada je CROBEX pao u jednom danu za dvoznamenkasti postotak. Ali srećom se isto tako za tjedan dana „podigao“ za nevjerojatnih gotovo 16% što je inače u povijesti najveći jednodnevni rast našeg burzovnog indeksa, a mislim ujedno i jedan od najvećih oporavaka jedne burze u svijetu uopće. Što se tiče prodaje dionica INE mađarskom MOLu za 2800 kn po dionici, mislim da je svatko trebao prihvatiti takvu ponudu iako je ona sramotno niska za jednu tako moćnu kompaniju poput naše INE, ali ipak moramo uzeti u obzir da se na INI na uloženih 38000 kn zaradilo oko 30 000 kn u relativno kratkom vremenu što je zapravo jedan odličan predizborni poklon vladajuće koalicije jer koliko god nam to bilo teško priznati tih 30 000 kn nam je svima većim dijelom pomogao zaraditi naš premijer koji je svijesno išao s nižom cijenom dionica INE kod javne ponude. Sada kada vam je isplaćeno (prije tri dana) ovih 30 000 kuna, s tim novcem kupite ponovno dionice INE po ovim niskim cijenama i onda kada naraste cijena opet ih prodajte i opet ćete na istim dionicama pošteno zaraditi. Takav način zarade na dionicama u svijetu je veoma popularan, a naziva se princip bulls-a (bikova) i bears-a (medvjeda). Probajte, pa javite u komentaru da li vam se isplatilo, vjerujem da hoće. Meni jest, nekoliko puta... Evo završavam svoj današnji post uz stihove “ Marine“ koju upravo pjeva Nikola na Operaciji Trijumf... „Nitko nije znao sakrit suze ko Marina, imala je oči boje vena, boje vena, boje Dunava, u jeee, u jeee, a ja, ja ne mogu bez nje, Bože, Bože, spasi je...“ Uz želje da nam se burza što prije oporavi sve vas lijepo pozdravljam, do čitanja! Pomozite Martini Pirić Svi ste vjerojatno već vidjeli brojne priloge Nove Tv o mladoj djevojci Martini Pirić iz Čepina kraj Osijeka. Naime, Martina je prije pet mjeseci dobila karcinom na prsima. Izvađen je, a Martina je upućena na kemoterapiju. Ali, na prvom pregledu nakon terapije, utvrđen je još jedan, ovoga puta na želucu. Operirala ga je prije 13 dana, ali nalazi nisu dobri - zloćudan je opet kao i prvi. Nadu im daje liječenje u inozemstvu, no za njih je to neizvedivo. Žive kao podstanari, majka je nezaposlena, a otac prima svega 1.500 kuna. Ukoliko želiti pomoći Martini, možete to učiniti uplatom na broj žiro računa: BANCO POPOLARE CROATIA 4115008 - 3134001352 na vlasnicu računa Martinu Pirić s adresom Osječka 53, Čepin. Svoju uplatu možete izvršiti putem internet bankarstva tako da zaista nemate izgovora zašto ne biste pomogli ovoj djevojci. Ne možete reći da ste zaboravili otići u banku ili poštu, ne može vas zazvati prijatelj za kavu baš u trenutku kada ste odlučili uplatiti novac za Martinu, zaista nemate opravdanja, nego sada odmah, čim ste pročitali ovaj post, utipkajte u tražilicu naziv vaše banke i uplatite koliko možete (iznos nije bitan, svaka kuna je dobrodošla) i učinite dobro djelo. Osjećat ćete se bolje! Vjerujte mi, i ja sam! Posebno su me dirnuli neki komentari na ovu temu na forumu Nove Tv u kojima ljudi pišu kako su obavijestili svoje prijatelje, zalijepili plakate u svojim školama, gradskim upravama i tako dalje kako bi sve upoznali s ovim slučajem i pomogli Martini. Tako je i mene to potaknulo da objavim ovaj post kako bi što više vas sudjelovalo u ovoj humanitarnoj akciji. Pozivam sve ljude dobre volje, mlade, stare, umirovljenike, studente, učenike, djecu i roditelje da odvoje koju kunu i pokažu da imaju srce! "Surovi grade" za Luku Ritza Jerko Marić i njegova grupa Adastra snimili su pjesmu Surovi grade u spomen na Luku Ritza, čiji tekst sam zapisao dolje. Naime Marić organizira prosvjed 25. listopada protiv naselja u gradu Zagrebu, a prosvjed je poduprla i Lukina obitelj. Ova pjesma neka bude podsjetnik na sve žrtve Zagreba koje "grad skriva" pogotovo naše najmlađe: Luku, Ivanu, Niku... Surovi grade Surovi grade Reci tko se skriva U tvojoj utrobi grade Ruke krvave Koga se štiti grade Od istine Ma daj utjehu grade Majci bez utjehe Što tuguje Surovi grade... Znaš da bojim se grade Kad ubijaju mlade Jer su šareni Jer su drukčiji A nijemi žandari Ne vide, prešućuju A još gore je grade Kad krvnik slobodan Među nama je Surovi grade... Surovi gade Je li Ivana H. zaslužila da je se blati i nakon smrti? “Danas popodne na posljednjem ispraćaju mučki ubijene odvjetnice Ivane Hodak okupila se zagrebačka elita” , dok slušam tu vijest samo se pitam imaju li naši novinari imalo poštovanja prema djevojci koja je ubijena na tako okrutan način, a imala je samo 26 godina i pred njom je bila blistava odvjetnička i znanstvena karijera. Zar je moguće da novinari od njezina sprovoda žele napraviti okupljanje hrvatskog jet-seta. Pa zar je grijeh što je djevojka pripadala bogatoj obitelji i družila se sa tzv. zlatnom mladeži. Svi smo mi rođeni u nekoj obitelji, netko u siromašnoj, netko u bogatoj, ali svima nam je time predodređeno u kakvom ćemo se društvu kretati, da li će to biti srednja klasa, anonimni ljudi, visoka klasa, bogati i poznati itd. Nitko od nas pri rođenju nije birao roditelje ni bogatu obitelj u kojoj se želimo roditi. Tako smatram da je potrebno najgore osuditi novine koje pišu o Ivani kao članici jet-seta umjesto kao o mladoj perspektivnoj intelektualki koja je za svog kratkog života bila posvećana pravdi i istini. Najgore od svega čini mi se činjenica da je Ivana u vrijeme smrti bila trudna. Kako netko iz medija uopće može plasirati takvu informaciju? Tko je taj bolesni mozak koji može takvo nešto izjaviti? Zar se nitko od novinara nije stavio u kožu njezine majke Ljerke i oca Zvonimira i zapitao kako je njima čitati takve naslove? Zar ovakva bol i gubitak nisu dovoljni? Kako je takve napise bilo čitati njenom voljenom Ljubu Pavasoviću? Što se tiče samog ispraćaja, mislim da je bio veoma iskren, ispunjen tugom bližnjih i prijatelja. Nina Badrić otpjevala je pjemu Krist na žalu, a najbolja prijateljica Jelena Perčin oprostila se od Ivane riječima: "Draga ništa tvoje ne može pasti u zaborav, ni pogled ni glas ni miris. I kao što bi Carrie rekla: You are absolutely fabulous!" Svi mi možemo svašta misliti o bogatim i slavnim ličnostima, o pripadnicima elitnih društvenih skupina, o uspješnim poslovnim ljudima, ali moramo imati poštovanja prema mladoj djevojci koja je brutalno ubijena na kućnom pragu. Ivana je zaslužila bolje! Zaslužila je visoko poštovanje i samo poštovanje i ništa drugo! Ivana će postati hrvatski simbol žrtve organiziranog kriminala! Smrt na kućnom pragu: Ivana Hodak Munjevitom brzinom cijelim Zagrebom proširila se vijest o ubojstvu odvjetnice Ivane Hodak, kćeri Zvonimira Hodaka (odvjetnika generala Zagorca) i Ljerke Mintas Hodak, bivše potpredsjednice Vlade, prve ministrice europskih integracija i profesorice na ZŠEM-u. Ivana je bila vježbenica u odvjetničkom uredu svog oca i sudski vještak za grafologiju, a posljednjih godina radila je i kao asistentica na Katedri za pravo na ZŠEM-u. Studenti i profesori su se na naslovnoj web stranici ZŠEM-a zahvalili Ivani na svom doprinosu razvoja Prava kao kolegija na tom fakultetu, a studenti kažu da će se uvijek sijećati njenog entuzijazma i veselog duha kojim ih je hrabrila za vrijeme predavanja. U 26. godini svog života zauvijek nas je napustila još jedna mlada nada hrvatskog pravosuđa. Pogođena je dva puta u glavu oko 11:30 u samom centru, u ulici Pavla Hatza, tek 200-tinjak metara od zgrade MUP-a u Petrinjskoj. Umrla je na rukama svoje majke. Tijekom svog kratkog života punila je brojne novinske stupce svojim burnim privatnim i ljubavnim životom, a u samom Zagrebu poznata je kao pripadnica zlatne mladeži. Shrvanim roditeljima uputili su izraze sućuti svi poznati iz svijeta politike, gospodarstva, glazbe i filma. No kada po strani stavimo ovu veliku obiteljsku tragediju ostaje nam surova istina da je Zagreb zapravo jedna nesigurna metropola u kojoj se u pola bijela dana napucava pištoljem u centru grada 200 metara od policijske postaje. Time se građanima šalje poruka da mafiji i organiziranom kriminalu naša policija nije dorasla te da će naši životi svakim izlaskom na ulicu biti ugroženi. Mafija se ovim činom nasmijala s policijom jer je pred njihovim očima napravila ubojstvo desetljeća u centru Zagreba, a da oni nisu znali reagirati sukladno alarmantnoj situaciji. Ovakve strašne situacije neće spriječiti duge cijevi na zagrebačkim mostovima i blokade ulica i helikopteri koji nadlijeću iznad grada već sustavna borba protiv kriminala, koja nam je uostalom i kamen spoticanja pri ulasku u Europsku Uniju. Večeras, kada se ova tragedija već dogodila (a nije morala da imamo sposobnije policijsko osoblje), jedino možemo zapaliti svijeću za još jedan mladi život koji je uzela hrvatska mafija. Iskrena sućut obitelji Hodak. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
