|
|
|
Kako se velika ekonomska kriza odrazila na hrvatske investitore Odavno nisam pisao nešto vezano za gospodarstvo, a događaja je bilo na pretek, ali jednostavno su osjećaji prevladali moju“ prvu ljubav“ ekonomiju. Ipak su mi ubojstvo Ivane Hodak i učenice Nike, spomen na Luku Ritza i pomoć Martini koja je tako mlada osjetila svu tu bol i patnju bili nekako važniji u tom trenutku za objaviti na blogu, od financijske krize koja potresa svijet. Baš sam prije nekih tjedan dana održao jednu prezentaciju na EF-u na temu plana sanacije (Bailout plan) američkog bankarskog sustava ili bolje rečeno cjelokupnog financijskog sustava. Zaista nam ne smije biti svejedno kada čujemo da je 29. rujna Dow Jones pao za čak 777 bodova što je najveći bodovni pad (ne i postotni, jer postotni je tek 17. po redu) od Velike ekonomske krize 1929.-1933. Sva sreća da je cijena nafte relativno niža pa pored ovakve financijske krize nije kućanstva zahvatila i velika inflacija dobara i usluga. Ipak bi se teško s time suočila kućanstva u slabije razvijenim zemljama na Balkanu, kada bi u jednom danu izgubili 30% prinosa u investicijskom fondu i da im je dnevno potrebno za potrošnju 10-ak posto više sredstava nego prekjučer. S obzirom da su fondovi rasli duži period po visokim stopama prinosa, od 30 do čak 55% (npr. Aurisov investicijski fond – mješoviti), sada kada je došlo doba velike recesije ljudi padaju u depresiju jer u vrijeme rasta nisu znali zašto fondovi „rastu“ pa istim sljedom zašto sada „padaju“. Lako je biti pametan investitor kada „sve raste“. Naši su se građani očito navikli na velike prinose u fondovima i većinu svoje ušteđevine stavili time na bubanj jer pravilo je u ekonomiji da nakon svakog velikog rasta neminovno dolazi do pada (recesije). Shvaćam da je bilo lijepo živjeti, putovati, kupovati i sve drugo lijepo kada smo jednostavno trebali na godinu dana staviti u fond 100 tisuća kuna i nakon 12 mjeseci podići 150 tisuća bez imalo muke, truda, a očito i pameti. Zato me ne čudi da su neki doživjeli živčani slom kada je CROBEX pao u jednom danu za dvoznamenkasti postotak. Ali srećom se isto tako za tjedan dana „podigao“ za nevjerojatnih gotovo 16% što je inače u povijesti najveći jednodnevni rast našeg burzovnog indeksa, a mislim ujedno i jedan od najvećih oporavaka jedne burze u svijetu uopće. Što se tiče prodaje dionica INE mađarskom MOLu za 2800 kn po dionici, mislim da je svatko trebao prihvatiti takvu ponudu iako je ona sramotno niska za jednu tako moćnu kompaniju poput naše INE, ali ipak moramo uzeti u obzir da se na INI na uloženih 38000 kn zaradilo oko 30 000 kn u relativno kratkom vremenu što je zapravo jedan odličan predizborni poklon vladajuće koalicije jer koliko god nam to bilo teško priznati tih 30 000 kn nam je svima većim dijelom pomogao zaraditi naš premijer koji je svijesno išao s nižom cijenom dionica INE kod javne ponude. Sada kada vam je isplaćeno (prije tri dana) ovih 30 000 kuna, s tim novcem kupite ponovno dionice INE po ovim niskim cijenama i onda kada naraste cijena opet ih prodajte i opet ćete na istim dionicama pošteno zaraditi. Takav način zarade na dionicama u svijetu je veoma popularan, a naziva se princip bulls-a (bikova) i bears-a (medvjeda). Probajte, pa javite u komentaru da li vam se isplatilo, vjerujem da hoće. Meni jest, nekoliko puta... Evo završavam svoj današnji post uz stihove “ Marine“ koju upravo pjeva Nikola na Operaciji Trijumf... „Nitko nije znao sakrit suze ko Marina, imala je oči boje vena, boje vena, boje Dunava, u jeee, u jeee, a ja, ja ne mogu bez nje, Bože, Bože, spasi je...“ Uz želje da nam se burza što prije oporavi sve vas lijepo pozdravljam, do čitanja! |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
