Danas popodne hrvatska se politička, medijska, estradna i društvena elita oprostila od medijskog magnata Ive Pukanića. Puki je mogao sada biti među nama da mu policija nije ukinula osobnu zaštitu koji ju dobio nakon travanjskog neuspjelog pokušaja atentata. Nakon tog atentata mnoge kolege novinari su se ismijavali s tim te pisali da se radi o skretanju pozornosti zbog prethodnih afera oko hospitalizacije njegove supruge Mirjane. Mirjana nije došla na sprovod jer je smatrala da bi to bilo licemjerno zbog toga što je pokrenut postupak brakorazvodne parnice.
Pukanić je prije svega bio pošten novinar čije je istraživačko novinarstvo često puta prelazilo granicu novinarstva i odlazilo u sferu policijske istrage zbog čega se brojnim krugovima društva, a ponajviše političkom ozbiljno zamjerio. Podsjetimo se samo slučaja šverca cigareta u koji je upleten crnogorski predsjednik Milo Đukanović. S druge strane tu je bio intervju s odbjeglim generalom Gotovinom (koji je jutros poslao brzojav sućuti Nacionalu) koji je za mnoge bio velika misterija. Pukanić je u svom dugogodišnjem novinarskom opusu pomaknuo granice novinarstva u Hrvata. Uvijek je bio direktan, mogli bismo reći brutalno iskren. Njegove kolege kažu da je bio iznimno pošten, da je njegova riječ uvijek bila najveće jamstvo. Ono što im je Puki obećao usmeno bio je siguran dogovor, nikakvi potpisi ni pisani dokumenti nisu bili potrebni. A moramo priznati da u današnjem svijetu takvog poslodavca nije lako pronaći. Za sobom je ostavio kćer Saru kojoj je tek 17 godina. Sara je svom tati položila buket od žutih ruža uz natpis: Svom najdražem tatici... Tim je pokazala da je Puki uvijek bio na prvom mjestu dobar otac. Da je Ivo bio zaista odličan i hrabar novinar na komemoraciji u Hypo centru rekao je i dekan Visoke škole novinarstva NLC grupe Mate Granić. Na videozidu su se prikazivale slike Pukanića i Franjića, a u pozadini je svirala glazba "Brothers in Arms" Dire Straitsa. Potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič u knjigu žalosti je napisala: "Žao mi je, trebali smo ti vjerovati.“
O tome koliko su ljudi cijenili njegov rad najbolje govori i veličina njegova sprovoda.
Pukijevom sprovodu su nazočile, uz predsjednika Mesića, brojne javne osobe, poput odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, Novice i Alice Petrač, Igora Štimca, Jasenka Houre, Zvonimira Šostara, Zdravka Mamića, Vesne Škare Ožbolt, Sine Karli, Radimira Čačića, Ivice Mudrinić, Mate Granića, Željka Bagića, Franje Tureka, Borisa Novkovića, Williama Montgomeryja, Zlatka Marića, Alekse Bjeliša, Nevena Barača i drugi.
Jedno je sigurno, naručitelj Pukanićeva ubojstva možda bude, a možda i ne bude otkriven, ali ništa nam neće vratiti novinara koji je svoj život dao za slobodu medija, nitko više neće biti tako direktan u svojim tekstovima, nitko više neće tako glasno prozivati političare, nitko više neće tako dobro voditi Nacional, nitko više neće biti tako pošten i dobar poslodavac kao što je on bio svojim novinarima, nitko više Sari neće biti tako dobar otac, nitko više... Zato zbogom Puki, počivaj u miru i pokaži anđelima kako se uređuju najbolje novine...
Post je objavljen 27.10.2008. u 21:57 sati.