|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ekipa iz utočišta, Hogwarst je završila prije godinu dana no tu njihovoj naobrazbii nije kraj, u srcu Amazone u dvorcu Zasteron ponovno su okupljeni ....s nekoliko novih članova....Voldemort je nestao nakon što nije uspio ubiti Harrya za čarobnjački svijet opasnosta je prošla ....samo mi , mi koji se nalazimo u Amazoni znamo za postojanje još jedne prijetnje sluge Neizrecive Gospodarice haraju i čarobnjačkim i bezjačkim svijetom a mi ćemo morati naučiti vjerovati si bez obzira na prošlost pobjediti razlike jer jedino ujedinjeni ćemo preživjeti... u vrijeme kada sjećanje na drevne se ponovno budi , a proročanstvo o Veličanstvenima ispunja naša srca samo će Sedam Prokletih Predmeta spasiti one koji moraju biti spašeni......
Iako potomci Godrica Gryffindora, Gryffindori su izgubili svoj put, oni nisu sveci kakvim ih smatra ostatak svijeta, oni su pokvareni i željni moći, oni neginu za svoje prijatelje oni spašavaju sebe... oni ubijaju bez grižnje savijesti, nanose jedni drugima zlo i nepravdu, nepoštuju ništa i nikoga, a ipak oni su Drevni jedni od sedmero iskonskih ,štovani i voljeni ....
NEŠTO O MENI :
IME:Jelena
PREZIME:Zaboravljeno
GRAD:Slavonski Brod
GODINE:18-rođena 28.11.1988
ŠKOLA:Opća gimnazija "Matija Mesić" 4 razred
HOBI:Ljenčarenje i čitanje knjiga
OMILJENE KNJIGE:sve o harry pottteru, tobogan za nebo....
NE VOLIM: dvolične i umišljene ljude
NAJBOJA:Plava
MOŽETE ME KONTAKTIRATI NA: enika_gryffindor@net.hr ili crvenokosa18@net,hr
RIJEČI PJESME KOJU NAJČEŠĆE SLUŠAM:
Simple Plan:Welcome To My Life
Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
No one ever lied straight to your face
No one ever stabbed you in the back
You might think I'm happy but I'm not gonna be okay
Everybody always gave you what you wanted
Never had to work it was always there
You don't know what it's like, what it's like
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like (what it's like)
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Welcome to my life
Welcome to my life
AKO NETKO ŽELI U PRIČU NEK SE JAVI PUTEM KOMENTARA
ma neko poseban u svakom slučaju..moja najfrendica
Maggie Riddel
May Stox
Rowena
Amanda
Yocelin/Laura
Anastasia Lee Kalašnikova
elberth
Evan
Alhir
EVO I JA SAM NAPOKON SREDILA BOX S LIKOVIMA, MISLIM DA SAM UBACILA SVE KOJIMA SAM REKLA DA ĆU IH UBACITI, AKO SLUČAJNO NEKOG NISAM NEK MI TO NAPOMENE U KOMENTARIMA
SOULS OF RUINS
Karolina Enika Gryffindor,
to bih bila ja , puno ime mi je Elizabeth Nicole Irene Katlin Ann , skračeno samo Enika, ime Karolina dodala sam sama u znak zahvalnosti prema jednoj vještici, no samo me Alhir zove tim imenom za sve ostale sam samo Enika. Iako sa za vrijeme dok sam pohađala Hogwarst bila u Gryffindorima to baš i nije dom za mene. Tek sam s petnaeat godina saznala da sam vještica, majka mi je bila smrtonoša , a otac auror stoga me je i napustila dok sam imala dvije godine, no i ona je mrtva tako da sam siroče.smatrala sam da sam posljednja čistokrvna Gryffindorkai da su od, moje obitelji živi i slobodni samo Godric i Aurellion. Aurellion je prvi Godricov sin. Dok je Godric u obličju lava i čuvar Gryffindorskog hrama,Aurellion vječnost provodi kao Feniks, no ispostavilo se da imam brata o kojem na moje čuđenje nemam baš nikakavih sjećanja. Od svoje obitelji nasljedila sam sva sjećanja i sve sposobnosti svojih predaka što je rezultiralo prevelikom količinom magije u meni koju u zadnje vrijeme sve teže kontroliram...nevjerujem u ljubav kao najjaći osjećaj iako sam prije nekoliko godina bila u prilično strastvenoj vezi s Sebastianom Kaliom. Pripadam i Drevnima i Veličanstvenima što me čini prilično nestabilnom osobom. Više puta sam samu sebe pokušala uništiti no bezuspješno. jedna od sposobnosti koju sam nasljedila od svoje obitelji je da mogu crtati budučnost. Podvojena sam ličnost i to od nedavno jedno vrijema sam bila ztočena u ogledalu kao Karolinin odraz.govorim sve svjetske jezike...animagus sam i postajem šišmiš užas ali nisam nikako našla vremena da to promjenim.
Amanda Riddel Harison.
dok je pohađala školu bila je u gryffindorima. ima sestru blizanku Maggie Riddell iako su im roditelji promjenili izgled dok su bile male. roditelji su joj Lujiza Brown i Lord Voldemort dvoje najjačih cnih magova u povijesti čovječanstva. Takđer jedna od Veličanstvenih posjeduje moć upravljanja vremenom animagus je postaje pauk iako nije baš tim oduševljena.
Anastasia Lee Kalašnikova
još jedna od Veličanstvenih Anastasia posjeduje sposobnost prolaženja kroz čvrste predmete što je prilično korisno kad provaljujemo u Ministarstvo jer njoj netrebaju vrata. bila je jedna od Slytherena. hodala je s mojim bratom sve dok on nije umro metamorfomagus je neznam jel ovo njeno pravo lice stalno ih mjenja i savaki put kaže da je to njeno pravo lice no nije važno. ona je često puta bia moj glas razuma u kriznim situacijama
Roary Lincon
. pravo ime joj je Dailine Pearl ili Elbereth Moonlight Serenade pa sad koje vam je draže. Inače ona je vilenjakinja. još jedna od veličanstvenih. kad je postala veličanstvena postala je neranjiva , nemože ju se ubiti . zapravo može ali za nekoliko sekundi ona zacjeli pa tako da zapravo niste ništa postigli
Maggie Riddel.
Amandina blizanka. Maggie je zla osoba i ona to nekrije naprotiv ona se tim ponosi. ono što je čudno je da je i ona jedna od Veličanstvenih i postjeduje moć putovanja kroz vrijeme i prostor. iako ima Maggie i svojih svijetlih trenutaka
Alhir Blackdeath
Alhir je poput mene i Drevni I veličenstveni istovremeno jedanj e od najmoćnijih čarobnjaka koje poznajem. Ne volimo se pretjerano no zato se ako ništ drugo bar poštujemo jer ja sam morala priznati da je on vraški dobar čarobnjak , a on da sam ja jednako dobra vještica. On je i osnovao Zasteron te nagovorio cure da mu se pridruže. Često nam postavlja neke besmilslene zadatke za koje se tek kasnije ispostavilo da ipak sadrže vrijedne pouke. Alhir je kao Veličanstveni dobio dvije moći koji se mođusobno poništavaju : može uništiti stvari mislima ali također posjeduje moć iscjeljenja. Sve u svemu jedno jako umišljeno i arogantno stvorenje koje je i više nego dobro imati na svojoj strani...vjerujte mi njemu ne želite biti neprijatelji.
Aquamarine Lily Riddle
nadimak Aqua, u dvorac je došla poslije mene, Alhir ju je doveo što je razbjesnilo Maggie. Pra pra pra unuka Voldemorta. Animagus je i preobražava se u vuka, parsel ust je, ima sposobnost razgovaranja s mrtvima nekad ju to izluđuje , a nekad joj dobro dođe, zanimaju ju duhovi i vukodlaci. Ispočetka je bila povučena i razgovarala je samo s Alhirom , a nas ostalih se klonila no s vremenom i to se promjenilo. Uvjek je vesela i društvena , dok je bila u Hogwarsu igrala je metloboj iza razliku od mene voli letenje često zna uzeti metlu i nestati na par sati što Maggie redovito koristi da puni glavu Alhiru no uvijek nastrada Maggie , a ne Aqua. Aqua je također Veličanstvena i kao takva ima moć nevidljivosti i također može lomiti svijetlost oko drugih stvari i li ljudi i nataj naćin oko njih stvoriti neprobojni štit
Sebastian Kali
poznatiji po nadimku šef svih šefova...mafijaški vođa koji je uz to još i čarobnjak a to sam saznala jedino zahvaljujući svađi s Alhirom. Tog lika mrzim iz dna duše i uživat ću u onom trenutku kad propadne na dno, kad ga netko ubije. Ubila bih ga sama al sam položila neprekršivu zakletvu da ga neću ubiti, no zato ću nabaviti ulaznice za prvi red za dan njegova ubojstva. Sebastian je jedan od Drevnih i također je dečko s kojim sam bila gotovo tri godine u vezi
Yocelin Annabele Rose,
poznatija i kao Neizrciva Gospodarica potomak je Ruske kraljevske obitelji, princeza je i ima dosta razvijene moći poput telekineze. ona je sada naš neprijatilj iako da bismo pobijedili nju prvo moramo pobijediti međusobne razlike
BEZIMENI
May Stox
Lucinda Lorrin Tacke Lockhart
"Dajte spustite nas dolje, gore smo već pet sati" žalila se Maggie
"I bit ćete još četiri dana, mi smo bili četiri dana zatvoreni vi ćete četiri dana visiti" odgovori hladno Alhir na njezino negodovanje
"Četiri dana , umrijet ćemo za četiri dana"
"Oh baš mi vas je žao"
Nakon što smo izašli iz njihovog malog zatvora doslovno smo objesili onih pet malih vještica koje su sada visile s stropa dvorane za okupljanja, samo što im omoča nije bila oko vrata. One su ipak pobjedile spustili smo ih nakon tri sata jer je Maggie počela pjevati, prikladnije je reči derati, i jedini način da ju ušutkamo bio je da ju spustimo.
Tri dana kasnije sjedili smo svi okupljeni ispred kamina , cure su pričale nešto međusobno, Alhir je bio zadubljen u neke papire , a ja sam bila igubljena u vlastitim mislima. Iznenada ponovno osjetim prisutnost drugih, osjetila sam ju još onog prvog dana , ali nisam htjela ništa pitati možda je bilo riječ o nekom poznatom koji je ovdje našao utočište, u svakom slučaju moja je znatiželja pobjedila.
"Što je s ostalima, jesu oni neke slavne ličnosti pa ih nesmijem upoznati ili što?"
ponovno su svi izgledali zbunjeno, očito tako djelujem na ljude
"Dobro hoću li ja od tebe čuti i jednu rečenicu , a da znam o čemu je riječ. Ozbiljno Karolina čini mi se da ćemo morati nabaviti prevoditelja koji će nam govoriti što tebe muči. Kakvi su te sad drugi spopali ?" upitao je Alhir iznervirano
"Govorim o onih pet osoba koje još nisam upoznala, a koje su u dvorcu"
"ti si totalno prolupala u dvorcu nema nikog osim nas sedmero" reče Maggie
"Zašto lažete , radije recite da ih nesmijem vidjeti nego što pravite budalu od mene!"
"Netrebamo ti mi za to ti sama praviš budalu od sebe, kažem ti u ovom dvorcu nema nikog osim nas" Maggie je bila uporna, ustadoh iz naslonjača
"Dokazat ću vam da ima" rekoh i izađoh
"Hajmo za njom ionako nemamo ništ pametnije za radit" javi se Amanda i cure istrče za mnom
došli smo na stari tavan koji je nekad davno bio , ako se nevaram, sovinjak,sada je bio ispunjen šišmišima
"Vidiš Enika ovdje nema nikog osim šišmiša" javi se Maggie
"Misliš šišmiša i pet Animagusa u obliku šišmiša" uzeh kamen s podai bacim ga među šišmiše, oni se razlete no pet ih ostane na mjestu, trenutak potom pred nama je bilo pet čarobnjaka , blijedih lica i u crnim pelerinama
"Gle gle luda , mala Gryffindorka. Gospodarica nas je upozorila na tebe"
"Ko ste dovraga vi" Amanda je prva došla do riječi
"Najvjernije sluge Neizrecive Gospodarice"
"A ko bi bila ta luđakinja" upitah
"Kako se usuđuješ vrijeđati našu Gospodaricu" jedan od njih reče nešto na latinskom ,a potom mi tjelo obuzme silna bol, toliko jaka da me obori na koljena, bol je bila tolika da ono što prouzroči curcio nije ništa usporedbi s ovim
"Uživaj dok još možeš, naša te Gospodarica želi mrtvu i uskoro će njezine želje biti ispunjene"
bol nestane jednako iznenadno kao što se i pojavila, no nna njezino mjesto dođe druga, samo ova je bila poznata, uvjek bi došla prije nego li bih doživila jedan od svojih "napada"
"Moram otići od davdje" tiho rečem više za sebe nego za druge
"Ne nesmiješ otići" vikne Anastasia no nije me stigla spriječiti , Alhir se pojavi na vratima
"Što...." no zastane u pola rečenice kao da mu je sve bilo jasno. Prebrazih se u šišmiša i odletih u noć morala sam otići što dalje....
Anastasia krene za Enikom no Alhir ju spriječi
"Pusti me Alhire pusti me , nemožemo ju pustiti da samo tako ode"
"I nećemo , no za nas je bolje da joj sad nismo u blizini"
Nekoliko četvornih kilometara Amazone je gorjelo, ako ništa drugo bar nije bilo ljudskih žrtava pomislih, pokušam ustati ali ubrzo odustanem, ovaj put je bilo jače, pogubnije , razornije ovo je bio peti put , sve oko mene je bilo u plamenu, pluča svijeta su gorjela....sve me je boljelo i to je bilo novo, uvjek poslje toga bila bih iscrpljena i osječala bih jaku potrebu za snom , ali nikad nisam bila ozljeđena, sada , sad a sam bila sva krvava. Suza mi klizne niz obraz. U glavi mi je bilo sve mutno i sve sam teže ostajala pri svijesti. Sruših se na spaljeno tlo posljednje što sam vidjela bio je prekrasni feniks koji se spustio pored mene.......
Probudila sam se u sobi, glava me je užasno boljela, kao kad se napijete ko stoka pa sutradan imate osječaj da vam se glava raspada...e slično tome samo par puta gore. Anastasia je spavala u naslonjaču. Ustanem se tiho da ju neprobudim. Otiđoh do prozora s kojeg se jasno vidio užas koji sam prouzročila kilometri spaljene Amazone.
"Budna si napokon " vrisne Anastasia i snažno me zagrli
"Hej polako ugušit ćeš me"
"Joj sorry tako sam sretna što si budna"
"I misle smo da si se probudila čim ona tolko vrišti" reče Elberth ...cure su bile na vratima
"Kako ste me našli"
" Pa to i nije bio problem kad si spalila pola Amazone...metaforički naravno, osim toga nismo te mi našle nego on" reče Amanda
"On?"
"Da neki čarobnjak zelenih očiju , bio ti je zbilja sličan, onako ko da ste nešto u rodu"
"Čarobnjak zelenih očiju? sad sam zbunjena?"
"Hoće li ti pomoći ako ti kažemo da je animagus, i to još feniks"doda Yocelin
"Aurelion !!!"
"Čini se da ga ipak znaš"
"jel on ovdje?"
"Ne , ali ti je ostavio poruku"
"To baš i nije slično njemu, i kakao glasi poruka"
"Neznam, naučila sam lekciju zadnji put opet ima onaj vaš neki pečat na sebi" odgovori amanda , a ja se sjetih kako je zadnji put izgledalo kad je pokušala uzeti kutijicu koju mi je poslala Magdalena
"I gdje je poruka"
"Dolje na stolu" krenuh prema izlazu no onda se sjetim
"Čekajte što je bilo s nih pet uljeza" cure izmjene poglede
"Zapravo su pobjegli"
"pa kako ste ih zaboga mogle pustiti da pobjegnu"
"Imale smo važnijeg posla"
Siđosmo dolje u prostoriju u kojoj je bila Auellionova poruka, zbiljaje imala pečet na sebi ne kao Magdalenin ovaj nije bio zlatni nego bijeli no svejedno je poslužio svrsi. Aurellionova poruka imala je samo jednu rečenicu . Tipično za njega da kaže zagonetku i zatim ode neobjašnivši ju :
"PROBLEM PROUZROKOVAN MAGIJOM IMA I MAGIJSKO RJEŠENJE"
Anastasia je utrčala u sobu:
"Enika jesi dobro? što se dogodilo?"
"Anastasia jeli Alhir u dvorcu?"
"Da je dolje je s curama što će ...."
nisam čekala da završi istrčala sam iz sobe u namjeri da što prije dođem do Alhira. Od svih predmeta ovog svijeta on je baš morao imati taj jedan, Taj jedan obični predmet, dobro nebaš obični; ali baš njega, baš njega koji je toliko poguban, koji je prolio toliko nedužne krvi , prouzočio toliko ratova, stajao života toliko vrsnih čarobnjaka . Nije mogao nabaviti nijedan drugi cjenjeniji i vrjedniji predmet nego baš njega. Baš jednog iz skupine prokletiih. Čudno je što ovo mjesto već nije u ruševinama. Pokušala sam se utješiti...možda ga ipak nije upotrijebio....nema šanse dosada je već sigurno iskusio njegovu moć i uskoro će postati željan još. ušla sam u sobu gdje su bili a Anastasia nekoliko trenutaka poslije mene
"Jesi li ga upotrijebio " nije mi bilo do pristojnosti , ne kad je riječ o nećem ovakvom. Svi me zbunjeno pogledaju
"O čemu ti pričaš? " ili se pravio glup ili zbilja nije znao (U što čisto sumljam)
"Znaš ti dobro o čemu ja pričam , odgovori mi na pitanje, jesi li ga upotrijebio?" Alhir pogleda u Anastasiu , a ona podigne ruke kao da se predaje
"Negledaj mene ovo je prvo što je progovorila otkadka je izašla iz tvoje sobe prije nekoliko minuta"
"Iz moje sobe? Što si ti radila u mojoj sobi?"
"Nije važno, odgvorimi na pitanje, četvrti put te neću pitati, Jesi li ga upotrijebio?"
"Jel se meni to čini ili ti to meni prijetiš?"
"Za sada te samo upozoravam!"
čarolija koju nisam stigla ni registrirati odbaci me do suprotnog zida
"ALHIRE!" vrisnula je Anastasia no on se nije obazirao na nju
"Ti očito neznaš s kim imaš posla!"
pridigla sam se
"O znam i to jako dobro znam, s jednomm običnom arogantnom umišljenom budalom koja smatra da je nepobjediva!IMPEDIMENTA!"
"EVERTE STATUM!"
"BOMBARDA"
"SECTUMSEMPRA"
od svih ti silnih čarolija i kletvi nije bilo nikakovog učinka jer smo oboje imali jako jake štitove koji su samo odbacili kletvu u drugom smjeru
Alhir zastane izgubljen sam u svoje misli, nikad nije unosio osječaje u borbu, zašto je sda bilo drukčije, pitao se? Zašt odjedanput ima toliku želju ubiti ju. Zašto se njemu javlja tolika mržnja prema toj vještici? Zašto? Zašto?
Neznam zašto niti me zanima ali primjtih da mu je koncentracija popustila, činilo mi se kao da je nakratko odlutao mislima negdje drugdje. Nakratko ali ipak dovoljno da njegov štit popusti i učini ga bar na tren ranjivim
"Curcio" bio je dovoljan trenutak te nepažnje da nestigne zaustaviti moju kletvu. Vrisak koji propara zrak. Zaboga pa ništa mi nije učinio zašto mu onda želim nanjeti bol , zašto ga želim poslati dva metra pod zemlju
"ENIKA PRESTANI ODMAH" vrisnule su tri djevojke , sad sam ja bila nepažljiva moj pogled s Alhira skrene na njih i njihova šokirana lica. Anastasia problijedi
"ALHIRE NE!"
"AVADA KE......:"
Šok prijeđe preko mog lica
"OMAMI!"
"OMAMI"
"OMAMI"
"OMAMI"
"OMAMI"
Alhir nije stiga završiti svoju kletvu do kraja , na moju sreću, dvije čarolije omamljivanja pogade ga u prsa , a tri mene. Oboje istovremeno padnemo na pod bez svijesti.
Probudila sam se u nekoj čudnoj maloj sobi , ne baš pretjerano maloj, ali manjoj od svih drug od kojih sam do sada bila, znala sam da sam još u dvorcu jer se kroz prozor vidio perivoj. I Alhir je bio ovdje, bio je budan.
"Dobro došla natrag među žive" prvi put od kako sam ga srela nije zvučao arogantno ni umišljeno, nego naprotiv ljubazno
"Koliko dugo sam..."
"Nekoliko dana"
"Molim, kako to misliš nekoliko dana!"
"Lijepo , što se uostalom čudiš , pogodile su tie tri čarolije omamljivanja"
"Ubit ću ih!"
"A ja ću ti se rado pridružit čim shvatim kako da izađemo odavdje"
sljedećih nekoliko sati pokušavali smo izaći, čak sam pokušala i kroz prozor , pošto se mogu preobraziti u šipmiša nije pomoglo, kao da je cijela prostorija bila magijski zatvorena. Nakon ko zna kojeg puta poraženo sjednem u naslonjač , što god pokušali nije davalo nikakvog učinika.Primjetih prsten na njegovoj ruci imao je istiog zmaja ko i na vratima njegove spavaonice
"Lijep prsten"
"Hvala, obiteljski je"
"Što predstavlja taj zmaj na njemu, isti takav je i na vratima tvoje spavaonice"
"Obiteljski znak, i što si ti to nakraju radila u mojoj spavaonici"
trebalo mi je tada zasmetati to njegovo obiteljski znak no nije samo je kratko zabljesnilo davajući mi znak da sam sigurno već negdje vidjela tog zmaja , a onda trenutak potom prešlo u još jedno sjećanje
"Vračala sam sito sjećanja koje je Yocelin posudila."
"I dobro hoćeš mi reći zašto si me napala još mi nije jasno našto si mislila?"
"Na mač, na Godricov mač"
on prasne u smijeh
"Dobro što je sad smiješno"
"Ništa samo nemogu vjerovat da si me pogodila neoprostivom kletvom samo zbog jdnog mača. Ok kužim pripada u tvoje obiteljsko nasljeđe ali nije to razlog da ljude gađaš neoprostivim kletvama"
"Ašto se ti javljaš, ja bih bila mrtva da te cure nisu zaustavile, a osim toga dobro znaš da se neradi samo o maču, nego o onom što taj mač predstavlja"
"Opet te nepratim, za boga miloga Karolina to je obični mač"
"Odakle tebi to ime , nikom nisam rekla za njega, i dobro znaš da nije to Obični mač"
"Što se tiče tvog imena imam ja svoje izvore , a što se tiče mača , što je ako nije obični?"
"Pa ti neznaš, kako zgodno"
"Taj mač je jedan od sedam prokletih predmeta, u sebi sadrži ujedinjenu moč sedam drevnih obitelji, smiješ ga upotrijebiti samo jedanput , drugi put će te izluditi, opsjesti, i nakraju ubiti, zato oprosti molim te što sam te pogodila neoprostivom kletvom zato što nisi odgovorio na pitanje koje se tiče svih nas!"
"Sedam prokletih prdmeta? Sedam drevnih obitelji'"
"Da nedami se sad o tome to je duga priča! I jesi li? Jesili ga upotrijebio?"
nastupila je jedna duga minuta šutnje
"Nisam"
u tom sam trenutku znala da laže, a znao je i on
"Lažljivče! nek ti bude, samo se nadam da nećeš prekasno priznati da si ga ipak upotrijebio!"
"Nisam ga upotrijebio!"
"da, da kako god diži se smisla sam kao ćemo izaći"
"Uredu genije kako, pokušali smo sve ?"
"Ovo nismo, zajedno ćemo izgovoriti čaroliji"
"zajedno???2
"da zajedno smo jači ...ili tako nekako ide ona bezjačka poslovica"
"uredu , pokušat ćemo iako smatram da je uzaludno"
"ALOHOMORA!" dvije čarolije pogode vrata, začuje se veliki prasak prašina i dim ispune sobu, kad se raščistilo imalo se što i vidjeti na mjestu gdje su do prije minute bila vrata i zid sada je bila rupa toliko velia a kroz nju mogu proči dva slona bez imalo problema i to istodobno. Zbunjeno pogledam u Alhira
"nije li čarolija trebala samo otključati vrata?"
"Trebala je!"
"pa kako smo onda gotovo srušili zid?"
"Negledaj mene , ali ipak moraš priznati , čarolija je uspijela i sad možemo izači"
"Barem nešto dobro"
"da i sad možemo otič objesit onih pet malih vještica"
"Ja sam za!"
Odlučila sam poči s Anastasiom mislim što sam još mogla izgubiti, ništa zar ne??? Apartirale smo se na mjesto koje je bilo hmm.......negdje u sred đungle.
"Anastasia gdje smo mi zaboga miloga"
"Negdje na području Amazone"
"Divno sad si mi sve rekla"
"Pa i jesam rekla sam ti da smo negdje na području Amazone , u čemu je problem"
"Misliš osim činjenice da Amazona obuhvaća područje od 6 milijuna četvornih kilometara, a nas dvije se nalazimo NEGDJE na tom području"
"Pa dobro nije tako loše"
"ne , imaš pravo još je gore"
"A od kad si ti to točno postala takav skeptik"
morala sam zastati na tu njenu upadicu zbilja je imala pravo. Što se to zaboga dešava samnom . krenule smo , ako moja orjentacija nije zahrđala negdje prema sjeveru, učinilo mi se da vidim mahovine na drveću. Možda mi se zbilja samo učinilo.Uskoro smo došle na malenu čistinu. Anastasia skine ogrtač koji je nosila , za koji sam ja glupo mislila da je pelerina, bila je odjevena u traperice i crnu majicu kratki rukava. Pažnju mi privuče njezina desna ruka bila je upotpunosti iscrtana kada sam bolje pogledala shvatila sam da je zapravo riječ o šest linija koje su se međusobno ispresjecala i završavale u dlanu a ako sam točno pretpostavila počimale negdje na ramenu. Iznenada i bez najave pred očima mi bljesne jedno zbilja staro sječanje .
"anastasiaa, odakle tebi na ruci egipatski orso samo trinaest ljudi u povjesti ga je uspjela izvesti pravilno?"
"Negledaj mene nisam ga ja izvela" i sljedeći trenutak linije orsa zasvjetle ,a šuma okolo nas se počme urušavati, da bi sljedeći trenutak pred nama otkrivala dvorac nešto manji od Hogwarsta s jednako impozantnim perivojem. Ostala sam zapanjena.Nakon što smo zakoračile na perivoj začuh čudan zvuk iza leđa okrenuh se. nije više bilo čistine sad je tamo stajala gusta amazonska šuma.
Krenule smo prema dvorcu.U daljini sam uodaljini sam uočila kako nam u susret idu četiri osobe , bile su predaleko da bih im vidjela lica ali po načinu hoda i držanju zaključila sam da je riječć o ženskim osobama. I imala sam pravo.
"Stigle ste , joj tako mi je draga da te vidim Enika, nismo se vidjele sto godina."
"imeni je drago da te vidim Elberth"
sve su cure ( amanda , elberth, yocelin i Anastasia) sve osim Maggie bile iskreno sretne što sam stigla , jedino je Maggie izgledala kao da joj jej moj dolazak ozbiljno poremetio planove, no ipak me je ljubazno pozdravila s llažnim smješkom na usnama, nisam ništa komentirala, možda sam s vremenom postala previše sumljičava i u svemu vidjela zavjeru nisam željela počimat raspravu ako povoda zapravo nema, stoga sam prešutila svoje sumlje i isto se nasmješila . Primjetila sam da svih pet cura na desnoj ruci ima ocrtan egipatski orso, o pardon Yocelin je bio oslikan na lijevoj. To znači da je Yocelin ljevkinja- prođe mi glavom.
"cure nije mi jasno kako ste uspijel izvesti pravilno čaroliju orsa"
"Čaroliju čega?" upitaše uglas
"Linije koje imate na rukama predstavljaju ORSO" objasnim " Kada se neke osobe povežu čarolijom orsa, na ruci , ovisno jeste li dešnjak ili ljevak; ima se ocrta onoliko linija koliko je osoba povezano. Svaka od vas ima šest linija Orsa na ruci to znači da je svaka od vas povezana s još pet osoba, kad smo kod toga tko je šesta osoba"
"To bih bio ja" začujemo glas iza nas s, okrenemo se na vratima je stajao naslonjen meni nepoznati čarobnjak i on je također imao ocrtan orso na ruci
"o, bok" u tom trenutku ništa pametnije mi nije palo napamet za reči
"Enika ovo je Alhir., njega pitaj ako te zanima ono nešto s o" reče Anastasia
"S o?" Alhir nas čudno pogleda
"Da misla sam na Orso koji imate iscrtan na rukama" rekoh
"A , na njjega s misla ? I što s njim?"
"Pa ništa, osim što čarolija orsa nije izvedena više sedamsto godina"
"Pa , ako mene pitaš ja bih ti rekao da obnoviš malo svoja sječanja čini se da su zastarjela" bio je dzak i arogantn "Ispričajte me cure imam nekog posla" i zatim se okrenu da ode, da bi u pola koraka zastao " i da , Karolina doro došla" i zatim je otišao
"Jeli on to tebe nazvao Karolina?" upita Amanda
"Da?" odgovorih
"Zašto?"
"ono što mene zanima je kako On zna za to ime?" i iskreno me je zanimalo
primjetih da me cure čudne promatraju pa odlučim promjeniti temu
"Nego jel on uvjek ovakoo arogantan" elberth prasne u smjeh , a kad se malo smirila odgovori na moje pitanje
"Neobaziri se na njega , Alhir je jednostavno takav , uvjek najbolji i uvjek sve zna, iako ima on i svojih svjetlih dana , no ako hoćeš savjet nemoj ga ljutiti nećeš završiti dobro"
"daj molim te Elberth pa on je tek koju godinu stariji od nas, a ti o njemu pričaš kao da je bolja verzija Voldemorta"
"da nikad više nisi uvrjedila mog oca , usporedivši ga s Njim, inače ću te ubiti" Maggie je planula iz čista mira, da bi zatim bjesno otišla.
.........
Dan smo provele pričajući, one su meni pričale o tom kako su srele Alhira i kako su došle u Zasteron ( dvorac u kojem se nalazimo zove se Zasteron) a ja njima o tom kako sam provodila vrijeme u Londonu
"Nije fer on nas ovdje maltretira a ti si se u Londonu zabavljala" požali se Maggie na kraju
"Daj Maggie ohladi , same smo pristale doći ovdje i vježbati i isto tako saame možemo otući ako nam neodgovara, zato se prestani žaliti" prekori Amanda Meggie
na moje veliko iznenađenje Maggie nije rekla više ništa tek pokoja upadica tu i tamo iznenada u sobu uđ Yocelin noseći u rukama sito sjećanja
"Enika hoćeš li mi molim te učiniti uslugu" upita
"Naravno , samo reci "
"Molim te odnesi ovo sito sjećanja u Alhirovu sobu prije nego me ubije kad shvati da sam ga uzela"
"Možda je bolje da ga ja odnesem" javi se Anastasia i ustane te krene prema Yocelin
"Ne" brzo vikne Yocelin, što je izmamilo naše znatiželjne poglede, zašto želi da ga baš ja odnesem "mislim da je bolje da to bude Enika to joj je prilika da malo bolje nauči Zasteron i snalaziti se u njemu" nije bilo razloga da posumnjam u njezino objašnjenje pa zato izvadim štapić i zamahnem njim, a sito sjećanje izleti iz Yoceline ruke i zaustavi se oko petnaestak centimetra od mene
"Sad mi samo još recite gdje je točno u ovom dvorcu njegova soba"
"Na najvišem katu istočne kule" odgovori Yocelin, aja krenuh u snalaženje po dvorcu i po mogućnosti pronalaska puta do istčne kule.
Nakon što je Enika napustila sobu Yocelin na licu zatitra zlobni smješak ,no samo nakratko, toliko kratko da ga niko nije primjetio.
Trebala su mi tri sata dok napokon nisam našla Istočnu kulu i popela se do zadnjeg kata , tamo su bila samo jedna vrata na kojima je bio nacrtan ogromni grimizni zmaj. Taj sam znak već negdje vidjela , dobro možda ne ja al netko od mojih "divnih" predaka je i bila sam sigurna da je riječ o znaku jedne od drevnih obitellji ali nije mi se sada dalo to istarživati ostaviti ću to za kasnije. Vrata su bila otvorena što me malo začudi. Uđoh u sobu bila je poprilično velika ne previše raskošna tek pokoji ukras tu i tamo . Pogled mi zastane na predmetu koji se nalazio na zidu iznad kreveta. začuje se glasan tresak , sito sjećanja ležalo je razbijeno na sagu a ja od šoka nisam mogla doć sebi
"Nemoguće, ovo je nemoguće, odakle mu....nemoguće" bilo je sve što sam uspjela izgovoriti prije negoli me je očaj upotpunost svladao........
Lunjala sam ulicama Londona postala sam tako bezvoljna, vrijeme sam tratila izigravajući dežurnog policajca, provodila sam neku svoju samo sebi razumljivu pravdu. Po gradu sam šetala noću i ubijala sve one za koje sam mislila da nisu zavrijedili živjeti, da dobro ste pročitali ubijala sam ih. Jedan auror me je stalno slijedio nisam se ni trudila pobjeći mu ionako me nije dirao vjerovatno zbog one moje predstave u ministarstvu.
Baš sam se spremala ubiti nekog lika kojii je u protekla dvadesetčetiri sata ubio tri osebe kada sam zastala nisam imala snage izgovoriti kletvu, bilo je nešto u njegovu pogledu što me je zaustavilo, njegov um mi je sve otkrio : bio je siroće koje je posudilo veliku svotu novca od krive osobe i sad je dug vraćao tako da je ubijao za njega, a znala sam i za koga zvali su ga "šef svih šefova" a pravo ime mu je Sebastian Kali imao je 23 godine , a otac mu je prije bio na toj poziciji, nakon što je on ubijen on je zauzeo očevo mjesto , isprva su svi sumljala u njeg no kada se krvavo obračunao s očevim ubojicama svima je postalo jasno da ima jednago bolestan um kao i njegov otac. Znam to jer sam se jednom prilikom susrela s njim i uspjela se izvući jedino zbog činjenice da sam vještica. dok sam ja tako bila odsutna u mislima mladić ispred mene izvadi nož i zaleti se prema meni nisam stigla ni odreagirati, al nisam ni trebala:
"Avada Kedavra" mlaz zelene svjetlosti prošao mi pokaj glave pogađajući ga ravno u srce, srušio se mrav na hladni pločnik. okrenuh s zaprepašteno iz mene je stajala osoba u crnoj pelerini i s kapuljačom preko glave koja joj je skrivala lice u desnoj ruci držala je štapić.
"Što je Enika zar više neprepoznaješ stare prijatelje?"upita osoba pod kapuljačom da bi trenutak potom maknula kapuljaču, njezina plava kosa zasja na mjesećini. Ako do tada nisam bila zbunjena sad sam bila:
"Anastasia?" zbilja mi nije bilo jasno odakle sad ona se stvorila
"Gle gle ipak me se sjećaš"
"Što ti radiš ovdje?"
"Pa netko mora paziti i na tebe kad odlutaš mislima u samo tebi poznati svijet."
pogled mi instiktivno prijeđe s nje na mrtvo tijelo onog mladića
"Da, hvala, zbilja sam malo odlutala" ona se nasmije
"Primjetila sam promatram te cijelu večer"
"Cijelu večer???"
"Da, nešto mi govori da te je bolje nedirati kad si mrzovoljna."
"Ja nisam mrzovoljna" usprotivih se
"Ne jok gdje bi ti bila mrzovoljna, mislim ono ti si oličenje veselosti." sarkazam u njezinu glasu čula bi i gluha osoba
"Dobro možda malo i jesam"
"Nego kakve su to glasine da se već duže vrijeme odazivaš na ime Karolina"
"Odazivam? Anastasia nisam ti ja pas da bi se odazavila....osim toga nisu glasine"
"Neću joj to nikad priznati , ali Maggie je zbilja imala pravo ti jesi pukla"
"Maggie? Naša Maggie?"
"čuj ti nje! Naša! Odkad je to Maggie naša?"
"Ma znaš na šta mislim , osim toga koliko je Maggie išlo u Hogwarst u vrijeme kad sam ja bila tamo!?"
"da, da ta Maggie"
"Što zar se vas dvije družiti i nakon Hogvarsta, mislim da ste ga dosad završile"
"Da završile smo ga prošle godine, i nas dvije ti živimo skupa"
"Čekaj malo ti i Maggie živite skupa, pa zar nije ona cijelo vrijeme trabunjala o tom kako je ona Voldemortova nasljednica, a on je pobjeđen"
"Ma to ti je malo duža priča, al nismo samo nas dvije skupa tu su još i Amanda, Elberth, Yocelin i Alhir. Ponekad navrati i Sebastian al on neživi s nama"
"Alhir?"
"Da, zar ga znaš""
"Nebih rekla, samo mislim da sam već negdje ćula to ime"
"neću ništa reći jetr poznavajući Alhira sve je moguće"
"Čekaj malo vas šestero živi skupa, pa gdje ste svi stali"
"Dođi samnom pa ćeš vidjeti , zbog toga sam zapravo i došla da te pozovem da dođeš živjeti s nama"
"Anastasia, hvala na pozivu ali to nije baš dobra ideja"
"Što imaš izgubiti ionako ništa neradiš osim što bogu kradeš dane i ubijaš bezjake kad te pukne"
"Neradi se o tome što ja imam za izgubiti nego što vi možete izgubit"
"A misliš na svoj mali nesporazum s ostatkom porodice Gryffindor i činjenicom da kad poludiš uništiš sve oko sebe u krugu nekoliko stotitina metara'"
"Kako ti znaš za to??'??"
"Alhir mi je rekao, dobro ne samo meni svima nama pošto smo te svi ostali poznavali, a osim toga Dnevni prorok je pun članaka o prolupaloj Gryffindorki koja je uz to i posljednja živuća pripadnice te obitelji"