"Dajte spustite nas dolje, gore smo već pet sati" žalila se Maggie
"I bit ćete još četiri dana, mi smo bili četiri dana zatvoreni vi ćete četiri dana visiti" odgovori hladno Alhir na njezino negodovanje
"Četiri dana , umrijet ćemo za četiri dana"
"Oh baš mi vas je žao"
Nakon što smo izašli iz njihovog malog zatvora doslovno smo objesili onih pet malih vještica koje su sada visile s stropa dvorane za okupljanja, samo što im omoča nije bila oko vrata. One su ipak pobjedile spustili smo ih nakon tri sata jer je Maggie počela pjevati, prikladnije je reči derati, i jedini način da ju ušutkamo bio je da ju spustimo.
Tri dana kasnije sjedili smo svi okupljeni ispred kamina , cure su pričale nešto međusobno, Alhir je bio zadubljen u neke papire , a ja sam bila igubljena u vlastitim mislima. Iznenada ponovno osjetim prisutnost drugih, osjetila sam ju još onog prvog dana , ali nisam htjela ništa pitati možda je bilo riječ o nekom poznatom koji je ovdje našao utočište, u svakom slučaju moja je znatiželja pobjedila.
"Što je s ostalima, jesu oni neke slavne ličnosti pa ih nesmijem upoznati ili što?"
ponovno su svi izgledali zbunjeno, očito tako djelujem na ljude
"Dobro hoću li ja od tebe čuti i jednu rečenicu , a da znam o čemu je riječ. Ozbiljno Karolina čini mi se da ćemo morati nabaviti prevoditelja koji će nam govoriti što tebe muči. Kakvi su te sad drugi spopali ?" upitao je Alhir iznervirano
"Govorim o onih pet osoba koje još nisam upoznala, a koje su u dvorcu"
"ti si totalno prolupala u dvorcu nema nikog osim nas sedmero" reče Maggie
"Zašto lažete , radije recite da ih nesmijem vidjeti nego što pravite budalu od mene!"
"Netrebamo ti mi za to ti sama praviš budalu od sebe, kažem ti u ovom dvorcu nema nikog osim nas" Maggie je bila uporna, ustadoh iz naslonjača
"Dokazat ću vam da ima" rekoh i izađoh
"Hajmo za njom ionako nemamo ništ pametnije za radit" javi se Amanda i cure istrče za mnom
došli smo na stari tavan koji je nekad davno bio , ako se nevaram, sovinjak,sada je bio ispunjen šišmišima
"Vidiš Enika ovdje nema nikog osim šišmiša" javi se Maggie
"Misliš šišmiša i pet Animagusa u obliku šišmiša" uzeh kamen s podai bacim ga među šišmiše, oni se razlete no pet ih ostane na mjestu, trenutak potom pred nama je bilo pet čarobnjaka , blijedih lica i u crnim pelerinama
"Gle gle luda , mala Gryffindorka. Gospodarica nas je upozorila na tebe"
"Ko ste dovraga vi" Amanda je prva došla do riječi
"Najvjernije sluge Neizrecive Gospodarice"
"A ko bi bila ta luđakinja" upitah
"Kako se usuđuješ vrijeđati našu Gospodaricu" jedan od njih reče nešto na latinskom ,a potom mi tjelo obuzme silna bol, toliko jaka da me obori na koljena, bol je bila tolika da ono što prouzroči curcio nije ništa usporedbi s ovim
"Uživaj dok još možeš, naša te Gospodarica želi mrtvu i uskoro će njezine želje biti ispunjene"
bol nestane jednako iznenadno kao što se i pojavila, no nna njezino mjesto dođe druga, samo ova je bila poznata, uvjek bi došla prije nego li bih doživila jedan od svojih "napada"
"Moram otići od davdje" tiho rečem više za sebe nego za druge
"Ne nesmiješ otići" vikne Anastasia no nije me stigla spriječiti , Alhir se pojavi na vratima
"Što...." no zastane u pola rečenice kao da mu je sve bilo jasno. Prebrazih se u šišmiša i odletih u noć morala sam otići što dalje....
Anastasia krene za Enikom no Alhir ju spriječi
"Pusti me Alhire pusti me , nemožemo ju pustiti da samo tako ode"
"I nećemo , no za nas je bolje da joj sad nismo u blizini"
Nekoliko četvornih kilometara Amazone je gorjelo, ako ništa drugo bar nije bilo ljudskih žrtava pomislih, pokušam ustati ali ubrzo odustanem, ovaj put je bilo jače, pogubnije , razornije ovo je bio peti put , sve oko mene je bilo u plamenu, pluča svijeta su gorjela....sve me je boljelo i to je bilo novo, uvjek poslje toga bila bih iscrpljena i osječala bih jaku potrebu za snom , ali nikad nisam bila ozljeđena, sada , sad a sam bila sva krvava. Suza mi klizne niz obraz. U glavi mi je bilo sve mutno i sve sam teže ostajala pri svijesti. Sruših se na spaljeno tlo posljednje što sam vidjela bio je prekrasni feniks koji se spustio pored mene.......
Probudila sam se u sobi, glava me je užasno boljela, kao kad se napijete ko stoka pa sutradan imate osječaj da vam se glava raspada...e slično tome samo par puta gore. Anastasia je spavala u naslonjaču. Ustanem se tiho da ju neprobudim. Otiđoh do prozora s kojeg se jasno vidio užas koji sam prouzročila kilometri spaljene Amazone.
"Budna si napokon " vrisne Anastasia i snažno me zagrli
"Hej polako ugušit ćeš me"
"Joj sorry tako sam sretna što si budna"
"I misle smo da si se probudila čim ona tolko vrišti" reče Elberth ...cure su bile na vratima
"Kako ste me našli"
" Pa to i nije bio problem kad si spalila pola Amazone...metaforički naravno, osim toga nismo te mi našle nego on" reče Amanda
"On?"
"Da neki čarobnjak zelenih očiju , bio ti je zbilja sličan, onako ko da ste nešto u rodu"
"Čarobnjak zelenih očiju? sad sam zbunjena?"
"Hoće li ti pomoći ako ti kažemo da je animagus, i to još feniks"doda Yocelin
"Aurelion !!!"
"Čini se da ga ipak znaš"
"jel on ovdje?"
"Ne , ali ti je ostavio poruku"
"To baš i nije slično njemu, i kakao glasi poruka"
"Neznam, naučila sam lekciju zadnji put opet ima onaj vaš neki pečat na sebi" odgovori amanda , a ja se sjetih kako je zadnji put izgledalo kad je pokušala uzeti kutijicu koju mi je poslala Magdalena
"I gdje je poruka"
"Dolje na stolu" krenuh prema izlazu no onda se sjetim
"Čekajte što je bilo s nih pet uljeza" cure izmjene poglede
"Zapravo su pobjegli"
"pa kako ste ih zaboga mogle pustiti da pobjegnu"
"Imale smo važnijeg posla"
Siđosmo dolje u prostoriju u kojoj je bila Auellionova poruka, zbiljaje imala pečet na sebi ne kao Magdalenin ovaj nije bio zlatni nego bijeli no svejedno je poslužio svrsi. Aurellionova poruka imala je samo jednu rečenicu . Tipično za njega da kaže zagonetku i zatim ode neobjašnivši ju :
"PROBLEM PROUZROKOVAN MAGIJOM IMA I MAGIJSKO RJEŠENJE"
Post je objavljen 31.08.2007. u 00:00 sati.