Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 19.03.2016.
Hrvatsko bajoslovlje
Sedam plemena jednog naroda
Eh, da! Civilizacijska vrata su se iznenada otvorila i vrijeme je da Athumanunh okrene još jednu stranicu svoje debele prašnjave knjige koju on od milja nazva: 'Tamo gdje naši stari svoje snove snivaju ...' Dakle, Athumanunh opet mora posuditi neki lik kako bi Vam mogao ispričati nekih pedesetak priča što on zapisa ih u toj staroj i prašnjavoj, njemu možda najmilijoj knjizi. Dobro, Athumanunh će opet biti legatus ... a Civilizacijska vrata ciljaju na Hrvatsku!
Dakle, možemo krenuti i idemo onda odmah s uvodom, pa evo i Athumanunhove priče: 'Daleko gore na Sjeveru, tamo negdje oko zelene rijeke Visle, iza visokog gorja što Karpati se zovu živjelo je u ta davna vremena sedam plemena jednoga naroda ... Hrvati nazivahu se oni, a mogla je biti godina 620. Mnogi su narodi već krenuli kroz 'vrata naroda', a moćno i veliko Zapadno Rimsko carstvo više ne postoji ... na istoku pak Istočno Rimsko carstvo muku muči s hordama tih naroda što nezadrživo prodiru na granice njegove ...'
Dobro, tu bi Athumanunh mogao malo i stati i objasniti Vam o čemu će zapravo pisati, kakve li će on samo nevjerojatne priče izmisliti i vješto ih, na samo Athumanunhu svojstven način' ispreplitati kroz povijest i bajoslovlje ... da, ovdje će Athumanunh rabiti prastaru hrvatsku riječ 'bajoslovlje', umjesto modernije riječi 'mitologija'. Upravo tako Athumanunh će započeti seriju o hrvatskom bajoslovlju.
Bajoslovlje drevnih nam predaka vezano je uz mitologiju Slavena koja je jako raznorodna, ispremiješana i isprepletena kao odraz migracija iz dalekih krajeva i kulturne raznolikosti. Dakako da je Athumanunh pregledao i pročitao brda zapisa i knjiga koja govore o mitologiji Slavena. Slavenske legende koje Athumanunh razlikuje su: ruske, ukrajinske, bjeloruske, poljske, češke, slovačke, kašupske, bugarske, lužičko-srpske, makedonske, slovenske i hrvatske. Sve one, bar se tako Athumanunhu učinilo, crpe zajedničko povijesno nasljeđe, ali se ponekad i razlikuju. Opet, lako se da primijetiti i nešto što mitologije Slavena preuzimaju iz drugih mitologija.
U svom bajoslovlju Hrvati su vjerovali u više božanstava. Obožavali su prirodu i prirodne pojave vjerujući da sve na ovome svijetu potječe od nekog višeg bića - boga. Tako su dobre stvari (sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje...) dolazile i potjecale od Bijel-boga, a zle stvari (noćna tama, studen, mećava, munja, grom, bolest, smrt...) od Crn-boga. Naravno, ta dva 'glavna boga' stalno međusobno ratuju praćeni silnim božanskim vojskama i čas pobjeđuje jedan, čas drugi (kružni tijek prirode – po Athumanunhu). Naši su pradjedovi još vjerovali i u puno drugih, manjih bogova kojima su pripisivali posebni krug djelovanja u prirodi.
Bajoslovlje ili mitologija Hrvata o kojoj će u nadolazećim pričama pisati Athumanunh bit će napisana baš kao bajoslovlje (mitologija) i neće pričati priče o podrijetlu Hrvata, a teorije o podrijetlu Hrvata (Athumanunh zna za svih 'devet': Skitsko podrijetlo, Gotsko podrijetlo, Ilirsko podrijetlo, Slavensko podrijetlo, Saramansko podrijetlo, Autohtono hrvatsko podrijetlo, Iransko podrijetlo, Bugarsko podrijetlo i podrijetlo s prostora rijeke Labe) možda bi Athumanunh mogao pisati pod drugim naslovom, možda 'Podrijetlo Hrvata'.
No, sve su to samo teorije i teze, podjednako zanimljive, ali još uvijek nedokazane. Od trenutka kada su prošli 'Vrata naroda', u potrazi za vedrijim nebom i toplijim suncem, Hrvate stalno napadaju Avari, Tatari, Huni, Mlečani, Osmanlije, Ugari, a u naše doba i susjedi nam najbliži u namjeri da im se nešto nametne, sa suludim namjerama da ih se zbriše, ili im se zametne svaki trag.
No, uvijek je bilo i uvijek će biti hrabrih Hrvata koji su znali i koji će znati, pa makar uz potoke znoja i krvi, zaustaviti grabežljivce i osvajače ma otkuda oni dolazili, ili bi mogli doći. Davno je prije zapisao jedan kroničar: 'Nikada ti ratnici hrvatski ne provaljuju u tuđu zemlju i nerado prelaze oni granice svoje. Osim, onda kada su napadnuti, ili su im ugroženi prijatelji, a tada? Tada ti ratnici hrvatski podižu čast i slavu narodu Hrvatskome …'
Zato opetujem, ali i upozoravam, Athumanunh je Athumanunh, baštinio je on velika znanja drevna i stara, mnoge je bitke riječima i oružjem Athumanunh tukao, pa je i tu iskustvo stekao ... Lijepo stoga umoljavam sve one koji imaju različito mišljenje i razmišljanje neka ga slobodno zadrže i dalje, a Athumanunh će pisati ono što mu njegovo srce, ali i Snovi kazuju ... Dakle, možemo krenuti s Athumanunhovim bajoslovljem iz njegove knjige bilješki: 'Tamo gdje naši stari svoje snove snivaju ...'
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...