Marketing
Hrvatsko bajoslovlje
Sedam plemena jednog naroda
Eh, da! Civilizacijska vrata su se iznenada otvorila i vrijeme je da Athumanunh okrene još jednu stranicu svoje debele prašnjave knjige koju on od milja nazva: 'Tamo gdje naši stari svoje snove snivaju ...' Dakle, Athumanunh opet mora posuditi neki lik kako bi Vam mogao ispričati nekih pedesetak priča što on zapisa ih u toj staroj i prašnjavoj, njemu možda najmilijoj knjizi. Dobro, Athumanunh će opet biti legatus ... a Civilizacijska vrata ciljaju na Hrvatsku!
Dakle, možemo krenuti i idemo onda odmah s uvodom, pa evo i Athumanunhove priče: 'Daleko gore na Sjeveru, tamo negdje oko zelene rijeke Visle, iza visokog gorja što Karpati se zovu živjelo je u ta davna vremena sedam plemena jednoga naroda ... Hrvati nazivahu se oni, a mogla je biti godina 620. Mnogi su narodi već krenuli kroz 'vrata naroda', a moćno i veliko Zapadno Rimsko carstvo više ne postoji ... na istoku pak Istočno Rimsko carstvo muku muči s hordama tih naroda što nezadrživo prodiru na granice njegove ...'
Dobro, tu bi Athumanunh mogao malo i stati i objasniti Vam o čemu će zapravo pisati, kakve li će on samo nevjerojatne priče izmisliti i vješto ih, na samo Athumanunhu svojstven način' ispreplitati kroz povijest i bajoslovlje ... da, ovdje će Athumanunh rabiti prastaru hrvatsku riječ 'bajoslovlje', umjesto modernije riječi 'mitologija'. Upravo tako Athumanunh će započeti seriju o hrvatskom bajoslovlju.
Bajoslovlje drevnih nam predaka vezano je uz mitologiju Slavena koja je jako raznorodna, ispremiješana i isprepletena kao odraz migracija iz dalekih krajeva i kulturne raznolikosti. Dakako da je Athumanunh pregledao i pročitao brda zapisa i knjiga koja govore o mitologiji Slavena. Slavenske legende koje Athumanunh razlikuje su: ruske, ukrajinske, bjeloruske, poljske, češke, slovačke, kašupske, bugarske, lužičko-srpske, makedonske, slovenske i hrvatske. Sve one, bar se tako Athumanunhu učinilo, crpe zajedničko povijesno nasljeđe, ali se ponekad i razlikuju. Opet, lako se da primijetiti i nešto što mitologije Slavena preuzimaju iz drugih mitologija.
U svom bajoslovlju Hrvati su vjerovali u više božanstava. Obožavali su prirodu i prirodne pojave vjerujući da sve na ovome svijetu potječe od nekog višeg bića - boga. Tako su dobre stvari (sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje...) dolazile i potjecale od Bijel-boga, a zle stvari (noćna tama, studen, mećava, munja, grom, bolest, smrt...) od Crn-boga. Naravno, ta dva 'glavna boga' stalno međusobno ratuju praćeni silnim božanskim vojskama i čas pobjeđuje jedan, čas drugi (kružni tijek prirode – po Athumanunhu). Naši su pradjedovi još vjerovali i u puno drugih, manjih bogova kojima su pripisivali posebni krug djelovanja u prirodi.
Bajoslovlje ili mitologija Hrvata o kojoj će u nadolazećim pričama pisati Athumanunh bit će napisana baš kao bajoslovlje (mitologija) i neće pričati priče o podrijetlu Hrvata, a teorije o podrijetlu Hrvata (Athumanunh zna za svih 'devet': Skitsko podrijetlo, Gotsko podrijetlo, Ilirsko podrijetlo, Slavensko podrijetlo, Saramansko podrijetlo, Autohtono hrvatsko podrijetlo, Iransko podrijetlo, Bugarsko podrijetlo i podrijetlo s prostora rijeke Labe) možda bi Athumanunh mogao pisati pod drugim naslovom, možda 'Podrijetlo Hrvata'.
No, sve su to samo teorije i teze, podjednako zanimljive, ali još uvijek nedokazane. Od trenutka kada su prošli 'Vrata naroda', u potrazi za vedrijim nebom i toplijim suncem, Hrvate stalno napadaju Avari, Tatari, Huni, Mlečani, Osmanlije, Ugari, a u naše doba i susjedi nam najbliži u namjeri da im se nešto nametne, sa suludim namjerama da ih se zbriše, ili im se zametne svaki trag.
No, uvijek je bilo i uvijek će biti hrabrih Hrvata koji su znali i koji će znati, pa makar uz potoke znoja i krvi, zaustaviti grabežljivce i osvajače ma otkuda oni dolazili, ili bi mogli doći. Davno je prije zapisao jedan kroničar: 'Nikada ti ratnici hrvatski ne provaljuju u tuđu zemlju i nerado prelaze oni granice svoje. Osim, onda kada su napadnuti, ili su im ugroženi prijatelji, a tada? Tada ti ratnici hrvatski podižu čast i slavu narodu Hrvatskome …'
Zato opetujem, ali i upozoravam, Athumanunh je Athumanunh, baštinio je on velika znanja drevna i stara, mnoge je bitke riječima i oružjem Athumanunh tukao, pa je i tu iskustvo stekao ... Lijepo stoga umoljavam sve one koji imaju različito mišljenje i razmišljanje neka ga slobodno zadrže i dalje, a Athumanunh će pisati ono što mu njegovo srce, ali i Snovi kazuju ... Dakle, možemo krenuti s Athumanunhovim bajoslovljem iz njegove knjige bilješki: 'Tamo gdje naši stari svoje snove snivaju ...'
Post je objavljen 19.03.2016. u 19:16 sati.