Supružnica ili ljubavnica – slabost žene
Ženska mudrost, odnosno mudrost žene naveliko nadmašuje mudrost muškarca – zapisat će Athumanunh, ali će odmah dodati – žena je 'strašna' majka, ali i 'opasna' ljubavnica. Za razliku od muškarca, koji je 'jedinstven' (uvijek jednak, svi muškarci imaju nešto zajedničko – ne mogu prepoznati 'dvojnost žene' ako im žena u tome ne pomogne – po Athumanunhu), žena je istodobno kompleksna (složena) i dvojna.
E, da, sada malo to mora Athumanunh na samo sebi svojstven način objasniti. Koliko li je samo puta do sada Athumanunh, taj stari heroj bez imena, veteran tisuće bitaka Dobra sa Zlim, mitski pravednik ... upadao u nevolje jer nikada nije baš do kraja razumio želje, zahtjeve, zagonetke, tajne, poglede ... koje mu je slala, a i još uvijek mu ih šalje Reyamanunha.
Naime, Athumanunh je tipični, gotovo ogledni primjer 'jedinstvenog' muškarca koji bez obzira što baštinio je mudrost čovječanstva nikada nije baš do kraja razumio aspekt (lat. aspectus - izgled, pojava, lik, stajalište, gledište) žene i njezine dvojne prirode. Athumanunh izuzetno poštuje sve žene, gotovo izgara u svojoj naklonosti prema njima, ali ako mu žene (prijateljica, sestra, supruga, kćer, majka, baka, teta, strina ... ljubavnica - s ovim Athumanunh još jednom dokazuje slabost muškarca) malo ne pomognu on je 'izgubljen' baš kao i svi muškarci.
Naime, sve žene (bez razlike) posjeduju 'praiskonski dvojni aspekt' žene i one su istodobno Eva i Lilith. Ova dva ženska aspekta trebala bi se kroz život žene 'spojiti i izbalansirati, međutim, događa se da jedan od ova dva aspekta ostane dominantan kroz cijeli život žene.
Taj praiskonski i prvobitni, nagonski, slobodni duh, koji postoji u duši svake žene, trebao bi se spojiti s prvim aspektom žene, s Evom, jer tada žena dostiže cjelinu, kako sama sa sobom tako i sa svojim muškarcem (izabranim životnim suputnikom po Athumanunhu).
Da ne bi bilo zabune, Athumanunh nema ama baš ništa protiv aspekta Lilith u ženi, pa će zapisati da bi on taj aspekt poistovjetio sa mitološkim kraljicama poput Hatšepsut, Kleopatre ili kraljice od Sabe ... no, žena mora biti svjesna te 'svoje sjene', žena mora 'prepoznati svoj Lilith aspekt' u ogledalu i mora ga stalno nadzirati.
Ako se žena totalno identificira (poistovjeti) s Lilith, žena će 'zaplivati' opasnim i nemirnim vodama ekstremnog feminizma. Athumanunh opet ništa ne zamjera feministkinjama, čak ih i razumije, ali samo do trenutka kada one borbu vode protiv muške tiranije vremena, prostora i same žene. No, kada ta borba preraste u 'bijesnu' i pri tomu se zaboravlja Eva, Athumanunh zauzima obrambeni stav i spreman je braniti se!
Eva i Lilith moraju spoznati svoje vlastite duboke izvore ženske mudrosti i svoje suprotnosti, jer tek tada je moguć 'trajni mir s muškarcem', odnosno sa suprotnim spolom. Žena je muškarcu potrebitija nego on njoj, a to je i bio glavni naum Stvoritelja kada je želio stvoriti Dobro. Nestrpljivost 'Prve žene' navela je Stvoritelja na stvaranje 'Druge žene' i tada započinje to žensko prokletstvo 'ljubomora' u kojem su i Lilith i Eva podjednako strašne i opasne.
Žena je za muškarca 'vidajuća i hranjiva' dobrota i on bez nje jednostavno ne može jer tada ne bi bio čovjek već bi bio anđel (jedino kod anđela ne postoje žene po Athumanunhu pri čemu on misli na anđeosku božansku vojsku. Dakako da žena može biti dobra poput anđela i Athumanunh je sasvim siguran da na Svijetu postoji više dobrih žena od muškaraca).
No, dobro, ovdje Athumanunhova priča 'seli' prema 'prokletstvu Evinih kćeri' koje se rađaju s 'dva ženska aspekta' ili su majke, svetice i mudre, ili su prostitutke, 'bič božji' i kazna za muškarce ... zapravo 'crna Kali' personifikacija ženskoga bijesa, a mitologija ih prepoznaje u dugačkom nizu ...
< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...