Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 01.03.2016.
Aspekt Noći
Kreature Noći
Anzu, Benu, Milkam, Feniks, Enhu ... kakav je ovo niz ispisao Athumanunh? Ne znate, nema veze, no sigurno ste čuli za 'Feniks' ili možda 'Enhu' ...
Athumanunhova 'Civilizacijska vrata' odjednom su se otvorila i Athumanunh je 'skočio' u novu mitološku priču u kojoj će koračati zajedno sa svojim Vitezovima vjetra, a ovaj put njegova (Athumanunhova) zadaća je pomoći 'božanskoj vojsci', odnosno anđelima i arkhanđelima, a glavni je oponent opasna 'kreatura Noći'.
Tko je 'Ona', ta 'noćna sablast', 'biće Noći', 'kćer Tamne strane Mjeseca', 'demon Noći', 'vampirica', vještica' ... a još desetke imena poput Ashera, Ananat, Binptah, Inana, Ishtar, Izida, Neit 'nadjenut' će joj Athumanunh, da bi na kraju jednostavno suzio na Nahemah ili još jednostavnije i razumljivije Lilith.
No dobro, dakle Athumanunh je 'skočio' u drugu priču i sada se nalazi negdje na obalama Crvenog mora i mora potražiti svoja tri suputnika za provedbu zadaće, a oni su redom: Snvi, Snsvi i Smnglof ... Da, 'polomit' će jezik svatko tko bude želio ovo pročitati stoga Athumanunh skreće pozornost da tu nedostaju 'samoglasnici' koje su u dostupnoj literaturi jednostavno 'dodali' razni pisci te imena Athumanunhovih suputnika i suučesnika u zadaći glase: Senoy, Sansenoy i Semangelof ...
No, Athumanunh ne bi bio Athumanunh da te svoje prijatelje ipak nije nazvao imenom svojim, pa će oni tako jednostavno nositi imena: Sanevio, Sanesiviu, Samenigolofu!
Strašna opasnost (svu četvoricu) vreba iz zraka, pa dok Athumanunhovi 'prijatelji' imaju vlastita krila, Athumanunh će trebati nekakvu 'zračnu potporu' (jer on krila ipak nema) ... da, Athumanunhu će nesebično pružiti 'zračnu potporu' upravo njegove mitske 'Enhu' ptice.
Sonsyreya je sada bila više nego sigurna da polako počinje razumjeti što su joj to simpatični starci Sychythe kazivali o tim davnim danima, o tom davno prije zaboravljenom Vremenu kada je Svijet već bio star polovicu. Konačno je povezala sve niti naočigled nevjerojatne i nezamislive tajne, a koja je bila toliko jednostavna i razumljiva, zapravo cijelo je vrijeme bila i vidljiva ovdje na samom rubu poznatoga Svijeta, ovdje u prostranstvima Sylenca gdje je tajnovita tišina naprosto vrištala.
'Princezo moja, što ćemo sada učiniti? Sva svijetla alandskog grada polako trnu, a nebom i dalje čujemo tiha šaputanja.' Upozorila je Sonsyreyu kontesa Dayanha, zapovjednica dyadonske luke Altemyrhe. 'Ne razumijem ovu tišinu koja nas okružuje Dayanha. Znam da je vrišteća tišina Sylenca koju sada čujete i vi pouzdan znak da samo na pravome mjestu, ali zašto je On onda podigao zidove u ovom carstvu hladnoće, snijega, leda i magle. Možda i nisam baš dobro shvatila priču o Vremenu Bijelih snjegova alandskih, ali ako se tama rasipa, a moje srce sve snažnije udara, gdje su onda sjene koje su nas trebale dočekati na ovom proplanku?!'
Zebnja i zabrinutost opet su polako obuzimali Sonsyreyu koja jednostavno nije mogla vjerovati da je stigla ovako daleko i da će sada morati odustati, jer vrata Kawamadhe nikako nije mogla pronaći. Sada odjednom Sonsyreya je opet osjećala da je vjetar Actyalan lomi, a magla Anybeatha opet joj skriva Zvijezde vodilje koje su je i dovele ovako daleko u nepregledna prostranstva Sylenca.
Bilo bi joj lakše kada bi se pojavili Unakasovi 'Krilati jahači' za koje je bila sigurna da su negdje vrlo blizu, ili možda Paskine 'Šumske patrole' čije poglede osjeća cijelim putem … lakše bi joj bilo i da se pojave strašni alandski vukovi, ali u ovoj vrištećoj tišini ništa se nije događalo, kao da je milijunima milja od ničega, kao da nije vrijedna, kao da opet doživljava teške poraze ...
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...