Marketing
Aspekt Noći
Kreature Noći
Anzu, Benu, Milkam, Feniks, Enhu ... kakav je ovo niz ispisao Athumanunh? Ne znate, nema veze, no sigurno ste čuli za 'Feniks' ili možda 'Enhu' ...
Athumanunhova 'Civilizacijska vrata' odjednom su se otvorila i Athumanunh je 'skočio' u novu mitološku priču u kojoj će koračati zajedno sa svojim Vitezovima vjetra, a ovaj put njegova (Athumanunhova) zadaća je pomoći 'božanskoj vojsci', odnosno anđelima i arkhanđelima, a glavni je oponent opasna 'kreatura Noći'.
Tko je 'Ona', ta 'noćna sablast', 'biće Noći', 'kćer Tamne strane Mjeseca', 'demon Noći', 'vampirica', vještica' ... a još desetke imena poput Ashera, Ananat, Binptah, Inana, Ishtar, Izida, Neit 'nadjenut' će joj Athumanunh, da bi na kraju jednostavno suzio na Nahemah ili još jednostavnije i razumljivije Lilith.
No dobro, dakle Athumanunh je 'skočio' u drugu priču i sada se nalazi negdje na obalama Crvenog mora i mora potražiti svoja tri suputnika za provedbu zadaće, a oni su redom: Snvi, Snsvi i Smnglof ... Da, 'polomit' će jezik svatko tko bude želio ovo pročitati stoga Athumanunh skreće pozornost da tu nedostaju 'samoglasnici' koje su u dostupnoj literaturi jednostavno 'dodali' razni pisci te imena Athumanunhovih suputnika i suučesnika u zadaći glase: Senoy, Sansenoy i Semangelof ...
No, Athumanunh ne bi bio Athumanunh da te svoje prijatelje ipak nije nazvao imenom svojim, pa će oni tako jednostavno nositi imena: Sanevio, Sanesiviu, Samenigolofu!
Strašna opasnost (svu četvoricu) vreba iz zraka, pa dok Athumanunhovi 'prijatelji' imaju vlastita krila, Athumanunh će trebati nekakvu 'zračnu potporu' (jer on krila ipak nema) ... da, Athumanunhu će nesebično pružiti 'zračnu potporu' upravo njegove mitske 'Enhu' ptice.
Sonsyreya je sada bila više nego sigurna da polako počinje razumjeti što su joj to simpatični starci Sychythe kazivali o tim davnim danima, o tom davno prije zaboravljenom Vremenu kada je Svijet već bio star polovicu. Konačno je povezala sve niti naočigled nevjerojatne i nezamislive tajne, a koja je bila toliko jednostavna i razumljiva, zapravo cijelo je vrijeme bila i vidljiva ovdje na samom rubu poznatoga Svijeta, ovdje u prostranstvima Sylenca gdje je tajnovita tišina naprosto vrištala.
'Princezo moja, što ćemo sada učiniti? Sva svijetla alandskog grada polako trnu, a nebom i dalje čujemo tiha šaputanja.' Upozorila je Sonsyreyu kontesa Dayanha, zapovjednica dyadonske luke Altemyrhe. 'Ne razumijem ovu tišinu koja nas okružuje Dayanha. Znam da je vrišteća tišina Sylenca koju sada čujete i vi pouzdan znak da samo na pravome mjestu, ali zašto je On onda podigao zidove u ovom carstvu hladnoće, snijega, leda i magle. Možda i nisam baš dobro shvatila priču o Vremenu Bijelih snjegova alandskih, ali ako se tama rasipa, a moje srce sve snažnije udara, gdje su onda sjene koje su nas trebale dočekati na ovom proplanku?!'
Zebnja i zabrinutost opet su polako obuzimali Sonsyreyu koja jednostavno nije mogla vjerovati da je stigla ovako daleko i da će sada morati odustati, jer vrata Kawamadhe nikako nije mogla pronaći. Sada odjednom Sonsyreya je opet osjećala da je vjetar Actyalan lomi, a magla Anybeatha opet joj skriva Zvijezde vodilje koje su je i dovele ovako daleko u nepregledna prostranstva Sylenca.
Bilo bi joj lakše kada bi se pojavili Unakasovi 'Krilati jahači' za koje je bila sigurna da su negdje vrlo blizu, ili možda Paskine 'Šumske patrole' čije poglede osjeća cijelim putem … lakše bi joj bilo i da se pojave strašni alandski vukovi, ali u ovoj vrištećoj tišini ništa se nije događalo, kao da je milijunima milja od ničega, kao da nije vrijedna, kao da opet doživljava teške poraze ...
Post je objavljen 01.03.2016. u 21:50 sati.