Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 28.02.2016.

Magla Avalona 4

Avalon – dom Svetog grala

… 'O, predivna princezo Wyxeno, pa zašto nam onda ne učiniš tu čaroliju i pokažeš nam konačno 'Spavača ispod pijeska', tog kako ga Ti nazivaš, Alanđanina? Danima mi Ga tražimo, a noćima pozorno osluškujemo, ali uzalud! Njega nema!' – upitnim pogledima i riječima zamoli jedan od Pustinjskih ljudi Sonsyreyu.

Sonsyreya pogleda prema oblacima koji na trenutak prekriju sunce te mirno i tiho progovori: 'Noćas ne smijete spavati, već pozorno promatrajte nebo gdje se ono spaja sa zemljom i kad primijetite neobičnu svjetlost, tamo će sigurno biti On! Još prije nego se rodi dan povest ću vas u njegov pustinjski tabor i pokazat ću vam vašeg 'Spavača'.'

S prvim zracima sunca Sonsyreya povede desetak muškaraca iz sela Pustinjskog naroda prema mjestu gdje bi se trebao nalaziti 'Spavač ispod pijeska'. Kad su se dovoljno približili mjestu za koje je Sonsyreya bila sigurna da je to mjesto na kojem su se utaborili Alanđani, ona da znak da sada moraju biti jako oprezni i šutljivi, jer Alanđani su nepredvidljivi i posebno sumnjičavi, a i naročito opasni ako je sa njima On.

Sonsyreya primijeti šatore napravljene od prikrivnog platna u boji pijeska. U samom središtu tog malenog šatorskog naselja sjedilo je nekoliko ratnika ogrnutih u sive plašteve gotovo identične platnima šatora. Sonsyreya prstom pokaže prema većem kaktusu i prošapuće:

'General Kalhant je na straži, a to znači da je u taboru i sam 'Spavač' (Andraghonh), jer jedino tada stražu preuzimaju osobno Vitezovi vjetra. Pogledajte onaj dim, to je general Panxa (Panđa) sa svojom lulom. Ako Panđa mirno puši lulu onda 'Spavač' još uvijek spava. Desno od Panđe je najopasniji Vitez vjetra general Zumah, vječito na oprezu, a sad je i on previše miran, što opet govori da se 'Spavač' još nije probudio. Onaj pored zastave sigurno je general Amaksos, ali ja sam nabrojila samo dvadesetak budnih i nemoguće je da ostali spavaju, pa to bi …'

Otok Avalon, još je jedan od mitoloških misterioznih otoka koji zaokupljaju Athumanunhovu pozornost, ali i golicaju njegovu maštu. Avalon je od samog početka priča o Legendi kralja Arthura i njegovih vitezova Okruglog stola jednostavno 'umotan u celofan', okružen maglicama i maglama, tajnama i zagonetkama ...

Najvjerojatnije ime mu potječe od starog keltskog 'Ynys Wytryn', (staklasti, proziran otok po Athumanunhu). Prema keltskoj (velška inačica) mitologiji bog Avallach je bog vidar (iscjelitelj), ranarnik napisao bi Athumanunh, a isto tako vladao je i podzemljem (podzemni svijet starih Kelta nalazio se 'negdje na zapadu usred mora').

Stoga Athumanunh lako može zaključiti za je bog Avallach vladar Avalona, točnije podzemnog svijeta starih Kelta. Nadalje, opet 'jabuke', naziv Avalon i ime boga Avallach lako se mogu biti riječi koje označuju jabuke koje rastu, cvatu i mirišu u Keltskom raju Avalonu kamo odlaze duše mrtvih.



Bog Avalloch sin je boga Nodena, otac je božice Modron i još devet božica kćeri, a to sve lijepo 'odgovara' misterijama Avalona, točnije pričama iz legende o kralju Arthuru i njegovim vitezovima Okruglog stola, osim što su tu Morgana sa devet sestara koje pomažu Dami od Jezera vladati Avalonom.

Dobro, pa gdje je onda taj misteriozni otok Avalon koji je vidljiv samo nekima, a i njima na trenutak? Opet se tako Athumanunh 'izgubio' u maglama ljudskog neznanja i opet je samo na trenutak 'zaboravio' pratiti 'tanku nit' mitologije. Zar je uopće Avalon morao biti otok na moru, otok koji postoji još i danas?

Naime, neke od teorija da je Avalon bio tamo gdje je danas Glastonbury Athumanunh je 'prihvatio' tek 2014. godine kada je to područje pogodila velika poplava tijekom mjeseca siječnja (točnije 11. siječnja 2014.). To područje tada je Athumanunha podsjetilo na opise iz mitoloških priča i legendi. Čitav kraj neodoljivo je podsjećao na Avalon.

Athumanunh je malo 'eksperimentirao' i simulacijama izazivao poplave među izohipsama sve dok napokon Glastonbury bar malo nije sličio misterioznom Avalonu, a kako je to izgledalo vidi se na Athumanunhovoj sličici.

<	veljača, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...