Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 12.02.2016.

Izgubljen Svijet 2

Pikti – 'obojani ljudi'

Vatra je svojim sjajem obasjavala okolinu i igrala se s tisuću lelujajućih sjena koje su neprestano treperile i ocrtavale se po okolnim kolibama. Okolo vatre sjedili su ratnici naoružani drvenim kopljima, štapovima i mlatovima. Nedaleko od njih sjedili su starci ogrnuti u kožnate ogrtače, a nešto malo dalje od njih sjedile su djevojke i djeca koja su se tiskala oko mlade, lijepe, crnokose djevojke koja je imala crvenu poderanu haljinu i nije se na prvi pogled, bar po odjeći, razlikovala od ostalih djevojaka.

No, njezina uredno češljana duga crne kosa, predivne plave oči u kojima su se stalno zrcalile suze koje nikako nisu htjele poteći, ipak su je činili drukčijom od ostalih djevojaka iz sela. Pjesma koju je ona tiho pjevala, djeca su napeto slušala, ali ne samo djeca, pjesma je bila tiha najtiša, nježna najnježnija, a pjevala je o dalekim snježnim zemljama i nikako nije mogla biti iz ovih divljih krajeva.

Nekoliko dječaka u trku se bacilo na koljena u prašinu pored crnokose djevojke glasno moleći: 'Pričaj nam o tim divnim zemljama, pričaj nam o tim hrabrim ratnicima, o pričaj nam 'Jutarnja roso toplih mora' … 'Crnokosa' se na trenutak osmjehne i uputi pogled prema starcima koji joj dostojanstveno klimnu glavama, a ratnici joj se više približe ne bi li i oni čuli priču.

Onda je 'crnokosa' započela svoju priču:
'Tamo negdje, negdje na dalekom sjeveru … Tamo gdje se rađa 'Sjeverna zvijezda' i gdje mora oplakuju obale zemlje u kojoj rastu i mirišu najljepši srebreni borovi. Na ponosnim i snažnim konjima mirno jezde predivnim ledenim dolinama najbolji ratnici koje je vrijeme ikada zapamtilo.

Svake bi se oni godine, kada snijeg snažno pritisne led i zauvijek mrazem okovanu predivnu dolinu tišine, dolinu Sylencha, okupljali u velikom broju. Pale oni tada svoje neobične vatre u krug i sjedaju okolo njih ogrnuti u svoje plave ogrtače, pozorno promatrajući snježne vrhove visokog Wyghenha.

Danima tako oni strpljivo čekaju, a noćima pozorno osluškuju šumove noći koje izgleda samo oni i čuju. Promatraju nemirnu igru plamtećih vatrenih jezika vatri koje su, a opet tko li samo to zna, ali izgleda da ipak samo oni znaju i razumiju, zapalili u krugovima.

Snažni su to ratnici napadači, teško oklopljeni i naoružani, ratnici koji ne poznaju strah ...'

 photo Pictland ATHU.jpg

Pikti ('oslikani' ili Athumanunh je zapisao u svoju bilježnicu 'tetovirani' ljudi) činila su plemena u konfederalnoj zajednici na području današnje istočne Škotske u vrijeme mlađeg željeznog doba po Athumanunhu. Pikti su za sebe vjerovali da su drevni Kelti, a Athumanunh će se s time i složiti.

Dakle, Athumanunh 'luta' mračnim šumama 'Pictlanda' (današnje Škotske) i nekoga traži ... traži 'crnokosu' djevojku, bajnu princezu Toplih mora Južnih i poradi nje upustit će se u bitku s 'tetoviranim ratnicima, ali i ratnicama' ...

Prvi Athumanunhu vrlo važan nauk je to što je upoznao 'tartan' (običan pokrivač napravljen od vune kojim su se ogrtali i od hladnoće štitili ljudi ovih divljih predjela). No, Athumanunha zapravo nije ovamo 'privukao tartan', već nešto sasvim drugo, a to su zagonetni znakovi i simboli uklesani u kamenje postavljeno diljem Pictlanda. Malo će se Athumanunh pozabaviti tim 'enigmama u kamenu' ...


12.02.2016. u 22:01 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< veljača, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...