'Kotači' na kojima 'Znanje' putuje kroz 'Vrijeme'
'Prokletstvo neznanja' čovjeka je pogodilo u trenutku kada je on zakoračio iz 'divljaštva' u 'civilizaciju' zapisat će Athumanunh u svoju staru knjigu. Kakve li su samo civilizacije cvale kroz našu prošlost, a danas mi o njima tek otkrivamo 'površinske slojeve', grebemo po pijesku i tek nagađamo što li se to dogodilo. Athumanunh luta u svojim koračanjima, a prate ga pitanja poput:
Tko je pisao zagonetne predivne tekstove po drevnim egipatskim piramidama, Zašto je napisan Stari, a kasnije i Novi zavjet, Imaju li Vede dodirnih točaka sa Starim zavjetom? ... mogao bi tako Athumanunh slagati niz na desetke ispisanih stranica i raspisati se o tim predivnim tajnama i zagonetkama ljudskog stvaralaštva, ali to bi bio uzaludan trud, jer odgovor je vrlo jednostavan:
Sva ta ljudska postignuća i stvaralaštva jednostavno su bila 'Kotači' na kojima 'Znanje' putuje kroz 'Vrijeme'. Putovanje 'Znanja' kroz 'Vrijeme' pokušava slijediti Athumanunh kroz svoja koračanja, ali kao što je 'Vrijeme' najmudrije (jer zna sve odgovore po Athumanunhu), tako je i 'Znanje' najbrže (jer nitko ga ne može prestići, odnosno nitko ne zna baš sve i uvijek je postojao i postojat će netko tko će znati nešto više od onoga tko je uvjeren da zna baš sve po Athumanunhu).
No dobro, 'prokletstvo neznanja' prati i pratit će čovjeka jer nikada nismo uspjeli sačuvati barem u prepoznatljivom obličju niti jedan spomenik, niti jednu jedinu građevinu iz prošlosti ... ratovi, pljačke, devastacije i tko li zna što sve čovjek nije izmislio i time na sebe 'navukao' 'prokletstvo neznanja' te su tako oni u 'Prošlosti', za nas u 'Sadašnjosti', jednostavno mrtvi. Oni pak u 'Budućnosti' za nas u 'Sadašnjosti', jednostavno nisu ni rođeni.
Tako se taj začarani 'trokut' jednostavno pretvara u začarani 'krug' i ljudsko neznanje (Athumanunh ponekad zapiše i ljudska glupost) stalno se opetuje. Već je pola stranice ispisao Athumanunh, a o priči još nije ni počeo, zato vratimo se priči koju priča Athumanunh lutajući Andama i otkrivajući tajne i zagonetke drevnih Inka.
Posljednji istinski 'čuvari' drevnog mitološkog (religijskog) znanja visokih Anda bili su upravo Inke, ali da li zbog 'prokletstva neznanja' ili jednostavno poradi čiste 'ljudske gluposti' za samo trideset godina drevna znanja tih 'čuvara' opljačkana su, devastirana do teške neprepoznatljivosti, jednostavno uništena su zauvijek.
Na sreću, uvijek je bilo i uvijek će biti ljudi koji se trude znanja 'Prošlosti' sačuvati za one u 'Budućnosti' (makar je takvih vrlo malo, a mi današnji 'homotehnicusi' još ih i nazivamo pogrdno (smušenjaci, čudaci, sanjari ...). Tako su neki od tih 'osvajača', Athumanunh će ih ipak 'izvući' iz kategorije 'osvajača' i smjestiti ih u kategoriju 'putnika' (možda putnika kroz Vrijeme po Athumanunhu), pokušali zapisati i time sačuvati znanja o civilizaciji koja je cvjetala tisućama godina prije dolaska 'civiliziranih osvajača'...
(Athumanunh ne napušta priču o 'Crnoj legendi šume Hrastibor' samo je pokušava dopuniti pričom o 'Kotačima' na kojima 'Znanje' putuje kroz 'Vrijeme', u namjeri zaključivanja njegovog 'koračanja' po Andama ...)
Athumanunhova Topla mora Južna domovina su Palminih leptirica
< | siječanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...