Marketing
'Zvijezdana vrata' ili 'Kotači Znanja'
'Kotači' na kojima 'Znanje' putuje kroz 'Vrijeme'
'Prokletstvo neznanja' čovjeka je pogodilo u trenutku kada je on zakoračio iz 'divljaštva' u 'civilizaciju' zapisat će Athumanunh u svoju staru knjigu. Kakve li su samo civilizacije cvale kroz našu prošlost, a danas mi o njima tek otkrivamo 'površinske slojeve', grebemo po pijesku i tek nagađamo što li se to dogodilo. Athumanunh luta u svojim koračanjima, a prate ga pitanja poput:
Tko je pisao zagonetne predivne tekstove po drevnim egipatskim piramidama, Zašto je napisan Stari, a kasnije i Novi zavjet, Imaju li Vede dodirnih točaka sa Starim zavjetom? ... mogao bi tako Athumanunh slagati niz na desetke ispisanih stranica i raspisati se o tim predivnim tajnama i zagonetkama ljudskog stvaralaštva, ali to bi bio uzaludan trud, jer odgovor je vrlo jednostavan:
Sva ta ljudska postignuća i stvaralaštva jednostavno su bila 'Kotači' na kojima 'Znanje' putuje kroz 'Vrijeme'. Putovanje 'Znanja' kroz 'Vrijeme' pokušava slijediti Athumanunh kroz svoja koračanja, ali kao što je 'Vrijeme' najmudrije (jer zna sve odgovore po Athumanunhu), tako je i 'Znanje' najbrže (jer nitko ga ne može prestići, odnosno nitko ne zna baš sve i uvijek je postojao i postojat će netko tko će znati nešto više od onoga tko je uvjeren da zna baš sve po Athumanunhu).
No dobro, 'prokletstvo neznanja' prati i pratit će čovjeka jer nikada nismo uspjeli sačuvati barem u prepoznatljivom obličju niti jedan spomenik, niti jednu jedinu građevinu iz prošlosti ... ratovi, pljačke, devastacije i tko li zna što sve čovjek nije izmislio i time na sebe 'navukao' 'prokletstvo neznanja' te su tako oni u 'Prošlosti', za nas u 'Sadašnjosti', jednostavno mrtvi. Oni pak u 'Budućnosti' za nas u 'Sadašnjosti', jednostavno nisu ni rođeni.
Tako se taj začarani 'trokut' jednostavno pretvara u začarani 'krug' i ljudsko neznanje (Athumanunh ponekad zapiše i ljudska glupost) stalno se opetuje. Već je pola stranice ispisao Athumanunh, a o priči još nije ni počeo, zato vratimo se priči koju priča Athumanunh lutajući Andama i otkrivajući tajne i zagonetke drevnih Inka.
Posljednji istinski 'čuvari' drevnog mitološkog (religijskog) znanja visokih Anda bili su upravo Inke, ali da li zbog 'prokletstva neznanja' ili jednostavno poradi čiste 'ljudske gluposti' za samo trideset godina drevna znanja tih 'čuvara' opljačkana su, devastirana do teške neprepoznatljivosti, jednostavno uništena su zauvijek.
Na sreću, uvijek je bilo i uvijek će biti ljudi koji se trude znanja 'Prošlosti' sačuvati za one u 'Budućnosti' (makar je takvih vrlo malo, a mi današnji 'homotehnicusi' još ih i nazivamo pogrdno (smušenjaci, čudaci, sanjari ...). Tako su neki od tih 'osvajača', Athumanunh će ih ipak 'izvući' iz kategorije 'osvajača' i smjestiti ih u kategoriju 'putnika' (možda putnika kroz Vrijeme po Athumanunhu), pokušali zapisati i time sačuvati znanja o civilizaciji koja je cvjetala tisućama godina prije dolaska 'civiliziranih osvajača'...
(Athumanunh ne napušta priču o 'Crnoj legendi šume Hrastibor' samo je pokušava dopuniti pričom o 'Kotačima' na kojima 'Znanje' putuje kroz 'Vrijeme', u namjeri zaključivanja njegovog 'koračanja' po Andama ...)
Athumanunhova Topla mora Južna domovina su Palminih leptirica
Post je objavljen 24.01.2016. u 16:32 sati.