Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 14.01.2016.
Crna legenda šume Hrastibor 8
Onda kada Selena ljubi Endimiona
Da, Athumanunh i njegova pratnja stižu pred grad Ollantaytambo nakon što su izvojevali pobjedu nad divljim Chanko ratnicima. Dakako, to je misteriozno vrijeme za Athumanunha jer odgovara trenutku kada 'Selena ljubi Endimiona'.
(Selena je božica Mjeseca iz jedne druge mitologije, a Endimion je mladi pastir kojeg potajno voli ova srebrena Božica. No, ljubav Božice i smrtnika uvijek može napraviti pomutnju, pa se onda glavni Bog umiješao i odredio da u trenutku kada 'Selena ljubi Endimiona', koji je u tom romantičnom trenutku još uvijek u dubokom snu, 'pukne Zora'. Iz te začarane ljubavi rodi se 'ružićastoprsta' Zora. Endimion se budi, ali Selena se mora povući u svoje odaje, jer dolazi moćan bog Helije (Sunce).
U to spokojno jutro, nakon veličanstvene divote bitke, Athumanunh kroz kapljice rose sada već potpuno razumije boje 'Inka jutra' i opet vidi 'kreaciju' tih nevjerojatnih i nepopravljivih ljubitelja prirode koji grade svoje poljodjelske trase opetovano u potpunom skladu s prirodom i krajobrazom koji ih okružuje.
Na samom ulazu u 'svetu Inka dolinu' Athumanunh opet vidi jednu životinju koja živi po Inka mitologiji na Mliječnom putu čija je i ova predivna dolina čista zrcalna kopija. Dakle, Athumanunh primjećuje alpaku (ne ljamu, ona je nešto veća od alpake po Athumanunhu).
Na obroncima planine Tamboqhasa, među trasama Athumanunh vidi alpaku, a na drugoj planini Pinkuylluna vidi Virakochu. Sada je Athumanunh siguran da je na pravom mjestu, u gradu Ollantaytambo kojeg nije teško prepoznati jer izgleda baš kao da je u njemu Vrijeme zarobljeno.
Grad kao da se uopće nije mijenjao 600 godina, pa da je probuditi u našem vremenu nekog stanovnika tog grada iz 15. stoljeća on bi ga bez problema prepoznao, a tako ga sada prepoznaje i Athumanunh koji korača koracima od šest stotina godina unatrag.
Još samo preostaje Athumanunhu da svoju pratnju povede prema utvrdi grada Ollantaytambo i potom krene napokon prema Kusku gdje će (barem je tako uvjeren Athumanunh) moći vidjeti tajnu Inka kalendara za kojeg je uvjeren da mora biti povezan s 'Een tee wah TAH nah' (Intiwatana), a to mu je i natuknuo sam Tupac Capac u 'Veel cah BAHM bah' (Vilcabambi – Machu Picchu)...
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...