Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 10.01.2016.
Crna legenda šume Hrastibor 5
Vrijeme kada je kamenje govoriti znalo ...
Kada je Acahuana Athumanunha doveo do mjesta s kojeg se predivno vidio grad, on stane polako Athumanunha 'orijentirati' pokazivati mu ključne točke i lokacije s kojih su on i ostali mudri amauti napravili prve planove za 'sveti grad'.
Zamisao 'inka amauta' (inženjera graditelja po Athumanunhu) bil je vrlo jednostavna – graditi što više u skladu s prirodnim okolišem, a vizije kozmogeneze tražiti u prirodnim obličjima. No, tek kad su počeli s izgradnjom mogli su shvatiti kakav su si 'kiklopski' ili možda 'titanski' posao nametnuli.
Nakon što je raskrčeno prašumsko raslinje trebalo je izgraditi trase na strmim padinama i još to sve pod budnim okom svećenika, astronoma i amauta pretvoriti u obličje kondora, svete ptice koja može letjeti sve do 'mliječnog puta'.
Athumanunh je nakon orijentira koje mu je pokazao Acahuana napokon shvatio da je cijelo vrijeme on zapravo kondora gledao naopako, a sve poradi jednog malenog gotovo zanemarivog detalja.
Athumanunhova priča naišla je na odobravanje Acahuana, ali ... Dakle, Athumanunh je bio uvjeren da kondor na svojim leđima (između krila nosi upravni dio 'svetoga grada') Athumanunh je potpuno zaboravio da kondor mora letjeti prema zapadu mjestu gdje sunce ide spavati ili prema Hanan Pacha (gornji svijet).
(Malo je Athumanunh pobrkao mitologiju starih Inka s egipatskom!)
Athumanunh je Hram Sunca, Carsku grobnicu, palaču Velikog svećenika i kuće acllas djevojaka (svećenica Sunca) smjestio na leđa, a po tumačenju Acahuana njihovo je mjesto u srcu 'svete ptice' (kodnora). K tomu Athumanunh uopće nije uzimao stražarsko motrilište na poljodjelskim trasama za važno, a zapravo ono je tu kao oko 'svete ptice', odatle se prekrasno vide oba ulaza u grad, a i veliki dio trasa.
Athumanunh je smetnu s uma i položaj druge svete životinje – pume. Preciznim navođenjem Acahualpa pokazao je Athumanunhu svetu pumu koja čuva još jednu svetu životinju koja po vjerovanju Inca živi na mliječnom putu – kajman.
Kajman zauzima vrlo važno mjestu u vjerovanju Inka, ali i drugih naroda američkih kontinenata. On je u Vilcabambi postavljen spletom građevina i doima se kao da je upravo izašao iz rijeke Urubambe i popeo se uz strme litice. Glava kajmana (slovo A) nalazi se u dijelu naselja koje pripada ratnicima stražarima (vojarna po Athumanunhu).
Kompleks grada gdje se izrađuju tkanine, priprema ' chicha-pivo' (od fermentiranog kukuruza) i nalaze skladišta hrane označen je na kajmanu slovom B. (Inke su vjerovale da je želudac kajmana uvijek pun – po Athumanunhu, pa je dio grada koji je predstavljen kao kajmanov želudac za to i najprikladniji)
Još je jedna Athumanunhova pogrješna slika 'svetog grada' Inka ispravljena, a radi se o Upravnom kompleksu 'svetog grada' Inka. Tu je Athumanunh uočio sliku kolibrića (također svete ptice Inka), ali i tu je Athumanunh okrenuo kljun ptičice, što zapravo je rep pume, naopako prema zapadu, a treba prema istoku ...
Dakle, puma mirno leži nad ponorom, a glava joj gleda prema zapadu. Glavu zapravo tvore poljodjelske trase oko Intihuatana kamena koji i čini krunu na glavi pume. Mjesto je to gdje su Inke motrili kretanje nebeskih tijela i divili se zvijezdama u Mliječnom putu, a za vrijeme ljetnog solsticija čekali da se moćno Sunce veže za njihov sveti Intihuatana kamen ...
kondorov let na inka (quechua) dijalektu
| < | siječanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...