Vrijeme kada je kamenje govoriti znalo ...
Kada je Acahuana Athumanunha doveo do mjesta s kojeg se predivno vidio grad, on stane polako Athumanunha 'orijentirati' pokazivati mu ključne točke i lokacije s kojih su on i ostali mudri amauti napravili prve planove za 'sveti grad'.
Zamisao 'inka amauta' (inženjera graditelja po Athumanunhu) bil je vrlo jednostavna – graditi što više u skladu s prirodnim okolišem, a vizije kozmogeneze tražiti u prirodnim obličjima. No, tek kad su počeli s izgradnjom mogli su shvatiti kakav su si 'kiklopski' ili možda 'titanski' posao nametnuli.
Nakon što je raskrčeno prašumsko raslinje trebalo je izgraditi trase na strmim padinama i još to sve pod budnim okom svećenika, astronoma i amauta pretvoriti u obličje kondora, svete ptice koja može letjeti sve do 'mliječnog puta'.
Athumanunh je nakon orijentira koje mu je pokazao Acahuana napokon shvatio da je cijelo vrijeme on zapravo kondora gledao naopako, a sve poradi jednog malenog gotovo zanemarivog detalja.
Athumanunhova priča naišla je na odobravanje Acahuana, ali ... Dakle, Athumanunh je bio uvjeren da kondor na svojim leđima (između krila nosi upravni dio 'svetoga grada') Athumanunh je potpuno zaboravio da kondor mora letjeti prema zapadu mjestu gdje sunce ide spavati ili prema Hanan Pacha (gornji svijet).
(Malo je Athumanunh pobrkao mitologiju starih Inka s egipatskom!)
Athumanunh je Hram Sunca, Carsku grobnicu, palaču Velikog svećenika i kuće acllas djevojaka (svećenica Sunca) smjestio na leđa, a po tumačenju Acahuana njihovo je mjesto u srcu 'svete ptice' (kodnora). K tomu Athumanunh uopće nije uzimao stražarsko motrilište na poljodjelskim trasama za važno, a zapravo ono je tu kao oko 'svete ptice', odatle se prekrasno vide oba ulaza u grad, a i veliki dio trasa.
Athumanunh je smetnu s uma i položaj druge svete životinje – pume. Preciznim navođenjem Acahualpa pokazao je Athumanunhu svetu pumu koja čuva još jednu svetu životinju koja po vjerovanju Inca živi na mliječnom putu – kajman.
Kajman zauzima vrlo važno mjestu u vjerovanju Inka, ali i drugih naroda američkih kontinenata. On je u Vilcabambi postavljen spletom građevina i doima se kao da je upravo izašao iz rijeke Urubambe i popeo se uz strme litice. Glava kajmana (slovo A) nalazi se u dijelu naselja koje pripada ratnicima stražarima (vojarna po Athumanunhu).
Kompleks grada gdje se izrađuju tkanine, priprema ' chicha-pivo' (od fermentiranog kukuruza) i nalaze skladišta hrane označen je na kajmanu slovom B. (Inke su vjerovale da je želudac kajmana uvijek pun – po Athumanunhu, pa je dio grada koji je predstavljen kao kajmanov želudac za to i najprikladniji)
Još je jedna Athumanunhova pogrješna slika 'svetog grada' Inka ispravljena, a radi se o Upravnom kompleksu 'svetog grada' Inka. Tu je Athumanunh uočio sliku kolibrića (također svete ptice Inka), ali i tu je Athumanunh okrenuo kljun ptičice, što zapravo je rep pume, naopako prema zapadu, a treba prema istoku ...
Dakle, puma mirno leži nad ponorom, a glava joj gleda prema zapadu. Glavu zapravo tvore poljodjelske trase oko Intihuatana kamena koji i čini krunu na glavi pume. Mjesto je to gdje su Inke motrili kretanje nebeskih tijela i divili se zvijezdama u Mliječnom putu, a za vrijeme ljetnog solsticija čekali da se moćno Sunce veže za njihov sveti Intihuatana kamen ...
kondorov let na inka (quechua) dijalektu
Post je objavljen 10.01.2016. u 16:33 sati.