Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 06.01.2016.

Crna legenda šume Hrastibor 2

Greška u mitološkim proročanstvima

Nesvjestica hvata Athumanunha kada mu pogled zaluta u davne dane na sve te strašne, misteriozne i tajnovite kamene građevine, kamene likove i figure ledenih lica, grozne životinjske glave, sablasne likove što poput čovjeka kroz njegovu povijest koračaju, koračaju … a onda misteriozno i tajnovito u tišini nestaju, nestaju i u legendu se pretvaraju …

Zamislite samo, recimo, da je uspio spoj znanja europskog (bijelog) čovjeka i spiritualnih dostignuća američkog (olive) čovjeka drevnih kultura Središnje, Sjeverne i Južne Amerike. Da je kojim slučajem, a nije, došlo do tog spoja prije tisuću, ili barem samo prije petsto godina, ne bi li danas historija svijeta izgledala sasvim drugačije. Umjesto toga, nažalost, očekivanu komunikaciju je zamijenio mač, a suradnja je ustupila mjesto dominaciji.

(Athumanunh ne voli starosjedioce američkih kontinenata zvati 'crvenim' ljudima, jer 'boja' njihove kože Athumanunha nikada nije podsjetila na crvenu boju. Zato Athumanunh radije rabi pojam 'olive' (maslinasta boja) koju on lakše poistovjećuje sa tenom starosjedioca američkih kontinenata.)

Kao da je um 'bijelog' čovjeka bio zatrovan samo sirovom željom za vlašću i dekadentnim stvaranjem ogromne količine negativne energije. Na drugoj pak strani, čiste misli i drevna proročanstva američkih naroda nisu te spiritualne (olive) ljude pripremili za sukob, već za suradnju koju su najavljivala mitološka proročanstva.

Dakle, Athumanunh će Vam pisati o tomu: da li je postojala neka greška u tim starim mitološkim proročanstvima? ... ili se nešto desilo u međuvremenu, što je potpuno poremetilo slijed događaja ... Da bi priča bila razumljivija Athumanunh će malo pojasniti i napisati nešto o 'crnoj legendi' koja je pogodila konkvistadore, ali i hramovnike (templare).

Athumanunha, tog nepopravljivog mitskog pravednika, hramovnika u ovoj priči prate portugalski 'hidalgo konkuerosi' (pet hidalgo arkebuzira, šest hidalgo planinskih samostrijelaca i šest hidalgo lakih konjanika), a zašto ih ima baš 17 sigurno pogađate da se Athumanunh opet igra s čarobnom brojkom devet (jedan (Athumanunh Bartolomeo, Bartol, kako ga u ovoj priči zovu njegovi vjerni konkuerosi) plus sedamnaest konkuerosa je osamnaest, a to pak je 1 + 8 = 9).



Danas je uvriježeno mišljenje (crna legenda po Athumanunhu) da su konkvistadori, kao poslanici Crkve i pape, uništili i osvojili Novi Svijet čineći pri tomu strašne zločine u ime Boga. To prokletstvo 'crne legenda' zadesilo je i križare vitezove hramovnike (templare). Upravo tu Athumanunh vidi pogrešku u proročanstvima i opetuje da se ljudska glupost ne može izmjeriti, jer još nije izmišljena ni jedinica ni naprava koja bi to mogla pouzdano napraviti.

Misija križara (hramovnika, templara) prvotno nije zamišljena niti planirana kao misija osvajanja, silovanja i ubijanja ... tako je zapravo poslanstvo križara bilo pozitivno, ali se ono izobličilo i pretvorilo u negativno upravo zbog ljudske zločestoće samih križara, ali ne smiju se zaboraviti i iznimno pozitivni primjeri hramovnika.

Isto tako, ili slično dogodilo se i kod konkvistadora, pa će Athumanunh jednostavno zapisati da su zapravo pod utjecajem, a u interesima nacionalnih kraljeva, a ne toliko pod utjecajem Vatikana počinjena zlodjela i nepravde prema ljudima američkih kontinenata.

Fanatizam svakog osvajača nikada nije mogao niti će ikada moći razumjeti čovjeka koji ima neosporivo pravo na vlastitu sliku svijeta i na svoje vlastite bogove, vjerovanja, snove, strahove ...

Konkvistadori koji su došli u Novi Svijet spremno su riskirali svoj život za ostvarivanje vlastitih osobnih ciljeva – stjecanje bogatstva silom i pljačkom i sve to biti spreman prokockati i izgubiti u samo jednoj noći pijanstva. Ti po Athumanunhu jadni ljudi nisu znali, a zapravo nisu ni željeli živjeti drugačije.

Na drugoj pak su strani bili drevni Amerikanci, starosjedioci američkih kontinenata, koji su u potpunosti razumjeli ono što su im svećenici osvajača propovijedali. Potpuno su razumjeli svetinju vjere konkvistadora, razumjeli su u potpunosti i misne obrede, u bogu kojeg su doveli osvajači oni su doista vidjeli dobroga boga, ali nikako nisu mogli razumjeti zbog čega bi se morali odreći svojih bogova koji su im isto tako bili dobri bogovi.

Od konkvistadora osvajača možda su se i mogli obraniti, ali od izdaje u vlastitim redovima jednostavno se nisu bili kadri boriti i suprotstaviti. Dakle, lako su razumjeli vjerski fanatizam, neutaživu želju za zlatom, okrutnost prema njima, čeličnu stegu konkvistadora koji nisu uopće marili za povrede, neispavanost i neprekidnu opasnost jer to su bili ljudi koji su neprekidno gledali i rugali se smrti, a kad se smrt neprekidno gleda onda ona i postaje manje strašna.

Ratnici američkih kontinenata nimalo nisu bili drugačiji, okrutnost, suluda hrabrost i ignoriranje povreda i smrti nisu im bili nimalo strani i drugačiji, ali izdaja u vlastitim redovima i pogrješno protumačena proročanstva njihovih svećenika na kraju su im ipak morala doći glave ...

<	siječanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...