Marketing
Crna legenda šume Hrastibor 2
Greška u mitološkim proročanstvima
Nesvjestica hvata Athumanunha kada mu pogled zaluta u davne dane na sve te strašne, misteriozne i tajnovite kamene građevine, kamene likove i figure ledenih lica, grozne životinjske glave, sablasne likove što poput čovjeka kroz njegovu povijest koračaju, koračaju … a onda misteriozno i tajnovito u tišini nestaju, nestaju i u legendu se pretvaraju …
Zamislite samo, recimo, da je uspio spoj znanja europskog (bijelog) čovjeka i spiritualnih dostignuća američkog (olive) čovjeka drevnih kultura Središnje, Sjeverne i Južne Amerike. Da je kojim slučajem, a nije, došlo do tog spoja prije tisuću, ili barem samo prije petsto godina, ne bi li danas historija svijeta izgledala sasvim drugačije. Umjesto toga, nažalost, očekivanu komunikaciju je zamijenio mač, a suradnja je ustupila mjesto dominaciji.
(Athumanunh ne voli starosjedioce američkih kontinenata zvati 'crvenim' ljudima, jer 'boja' njihove kože Athumanunha nikada nije podsjetila na crvenu boju. Zato Athumanunh radije rabi pojam 'olive' (maslinasta boja) koju on lakše poistovjećuje sa tenom starosjedioca američkih kontinenata.)
Kao da je um 'bijelog' čovjeka bio zatrovan samo sirovom željom za vlašću i dekadentnim stvaranjem ogromne količine negativne energije. Na drugoj pak strani, čiste misli i drevna proročanstva američkih naroda nisu te spiritualne (olive) ljude pripremili za sukob, već za suradnju koju su najavljivala mitološka proročanstva.
Dakle, Athumanunh će Vam pisati o tomu: da li je postojala neka greška u tim starim mitološkim proročanstvima? ... ili se nešto desilo u međuvremenu, što je potpuno poremetilo slijed događaja ... Da bi priča bila razumljivija Athumanunh će malo pojasniti i napisati nešto o 'crnoj legendi' koja je pogodila konkvistadore, ali i hramovnike (templare).
Athumanunha, tog nepopravljivog mitskog pravednika, hramovnika u ovoj priči prate portugalski 'hidalgo konkuerosi' (pet hidalgo arkebuzira, šest hidalgo planinskih samostrijelaca i šest hidalgo lakih konjanika), a zašto ih ima baš 17 sigurno pogađate da se Athumanunh opet igra s čarobnom brojkom devet (jedan (Athumanunh Bartolomeo, Bartol, kako ga u ovoj priči zovu njegovi vjerni konkuerosi) plus sedamnaest konkuerosa je osamnaest, a to pak je 1 + 8 = 9).
Danas je uvriježeno mišljenje (crna legenda po Athumanunhu) da su konkvistadori, kao poslanici Crkve i pape, uništili i osvojili Novi Svijet čineći pri tomu strašne zločine u ime Boga. To prokletstvo 'crne legenda' zadesilo je i križare vitezove hramovnike (templare). Upravo tu Athumanunh vidi pogrešku u proročanstvima i opetuje da se ljudska glupost ne može izmjeriti, jer još nije izmišljena ni jedinica ni naprava koja bi to mogla pouzdano napraviti.
Misija križara (hramovnika, templara) prvotno nije zamišljena niti planirana kao misija osvajanja, silovanja i ubijanja ... tako je zapravo poslanstvo križara bilo pozitivno, ali se ono izobličilo i pretvorilo u negativno upravo zbog ljudske zločestoće samih križara, ali ne smiju se zaboraviti i iznimno pozitivni primjeri hramovnika.
Isto tako, ili slično dogodilo se i kod konkvistadora, pa će Athumanunh jednostavno zapisati da su zapravo pod utjecajem, a u interesima nacionalnih kraljeva, a ne toliko pod utjecajem Vatikana počinjena zlodjela i nepravde prema ljudima američkih kontinenata.
Fanatizam svakog osvajača nikada nije mogao niti će ikada moći razumjeti čovjeka koji ima neosporivo pravo na vlastitu sliku svijeta i na svoje vlastite bogove, vjerovanja, snove, strahove ...
Konkvistadori koji su došli u Novi Svijet spremno su riskirali svoj život za ostvarivanje vlastitih osobnih ciljeva – stjecanje bogatstva silom i pljačkom i sve to biti spreman prokockati i izgubiti u samo jednoj noći pijanstva. Ti po Athumanunhu jadni ljudi nisu znali, a zapravo nisu ni željeli živjeti drugačije.
Na drugoj pak su strani bili drevni Amerikanci, starosjedioci američkih kontinenata, koji su u potpunosti razumjeli ono što su im svećenici osvajača propovijedali. Potpuno su razumjeli svetinju vjere konkvistadora, razumjeli su u potpunosti i misne obrede, u bogu kojeg su doveli osvajači oni su doista vidjeli dobroga boga, ali nikako nisu mogli razumjeti zbog čega bi se morali odreći svojih bogova koji su im isto tako bili dobri bogovi.
Od konkvistadora osvajača možda su se i mogli obraniti, ali od izdaje u vlastitim redovima jednostavno se nisu bili kadri boriti i suprotstaviti. Dakle, lako su razumjeli vjerski fanatizam, neutaživu želju za zlatom, okrutnost prema njima, čeličnu stegu konkvistadora koji nisu uopće marili za povrede, neispavanost i neprekidnu opasnost jer to su bili ljudi koji su neprekidno gledali i rugali se smrti, a kad se smrt neprekidno gleda onda ona i postaje manje strašna.
Ratnici američkih kontinenata nimalo nisu bili drugačiji, okrutnost, suluda hrabrost i ignoriranje povreda i smrti nisu im bili nimalo strani i drugačiji, ali izdaja u vlastitim redovima i pogrješno protumačena proročanstva njihovih svećenika na kraju su im ipak morala doći glave ...
Post je objavljen 06.01.2016. u 14:52 sati.