Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 03.01.2016.

Tajna Teutoburške šume 5

Germanske proročice, čarobnice, vještice, ratnice i božice – samo su djevojke

Kada su Athumanunh Hastatus i njegovi legionari stigli u sigurnost svog castruma (tabor, vojničko naselje pravokutnog oblika snažno utvrđeno i uređeno za kružnu obranu – po Athumanunhu) i nakon što su ranarnici melemima ublažili bolove modrica, namjestili iščašene udove i previli otvorene rane, Athumanunh Hastatus zapovijedi okupljanje svih legionara.

Dok su se okupljali legionari su pokušali odgonetnuti koja će biti slijedeća zapovijed njihovog legatusa legionisa. No, zapovijedi nije bilo, uslijedilo je Hastatusovo pitanje: 'Dobro, tko od vas zna tko su bile Germanke što su nemilosrdno sasjekle barbare i bijesno navalile na nas?'

Castrumom zavlada muk, a potom netko od legionara poluglasno izjavi: 'Vještice, bile su to vještice ovih mračnih šuma.'

Germanska mitologija naprosto 'vrvi' heroinama, žestokim ženama, ratnicama, proročicama, čarobnicama, vješticama, vidovnjakinjama, božicama, valkirama, volvama, vilenjakinjama, sibilama, veledama, gambarama, matronama, nornama ...

Još bi tu Athumanunh mogao nastaviti cijeli niz ovih mitoloških heroina, ali će stati s nabrajanjem i pokušati odgovoriti na pitanje s početka ovog koračanja kroz staru germansku mitologiju i pri tomu objasniti tko su te mitološke heroine što spasile su čast svojih muževa.

Dakle, za Athumanunha, tog starog heroja bez imena što davno prije vidio je zastrašujuću divotu bitke veličanstvene, tog mitskog pravednika koji razumije tajne što tako su dobro skrivene ... nema nikakve sumnje! To su djevojke, žene, možda i jesu vještice kako su ih legionari zapamtili (poradi njihovih obnaženih tijela koja su išarana simbolima, ali istovremeno božanski lijepa u prvi mah zbunila i samoga Athumanunha, ali ga nisu prevarila ...), ali opet su samo djevojke, žene ...

Mnoge je već zbunila, mnoge zbunjuje i mnoge će još zbunjivati Athumanunhova definicija vještice. Za Athumanunha je vještica predivna mlada djevojka heroina mitologije. (Dakako i Athumanunhu su braća Grim pričala u svojim pričama o vješticama kao zločestim staricama, ali Athumanunh koji je vidio već puno proljeća i upoznao mnogo starijih žena još nije sreo ni jednu zločestu staricu, a kamoli onda zločestu djevojku ... zločeste vještice ipak dolaze iz nekih drugih priča)

Dobro, vratimo se mi onda na germanske mitološke heroine. Tko bi samo mogao svoju božicu ljubavi, ljepote i šarma postaviti za 'šeficu' strašnih valkira što u žestokim karijerima jašu bojnim poljima i nasumice biraju ratnike koji će sudjelovati u posljednjoj odlučujućoj bitki Dobra i Zla, tko bi je mogao postaviti u kočije koje vuku mitske mačke oštrih kandži ... Stari Germani u svojoj nevjerojatnoj mitologiji suprotnosti naravno napisat će Athumanunh.

Prve dvije skupine mitskih heroina iz Germanske mitologije, matrone i norne Athumanunh će sada malo opisati i povući jasnu crtu razlike između njih.



Matrone u Germansku mitologiju dolaze iz nešto starije Keltske mitologije i povezane su s kultom majke (žene, matrijarhata – ginekokracija napisat će Athumanunh) koji stari Germani još uvijek štuju, a Rimljani su ga već zaboravili.

Matrone dolaze uvijek u skupini od tri s klasičnim mitološkom načelom 'djevojka – žena – starica', 'kćer – majka – baka' ... a potreba za ovim načelom je vrlo jednostavna – to su ženski čuvari duhovi, a potreba za njihovom zaštitom jednostavno je individualna, pa svaka životna dob žene određuje i duhove zaštitnike. Athumanunh bi želio naglasiti i skrenuti pozornost da matrone nikad nisu norne i ne bi ih se trebalo miješati.

Iako norne također dolaze u mitološkom načelu broja tri njihova je uloga u mitologiji sasvim drugačija. Norne su suđenice koje određuju sudbinu svima, ljudima (bili oni muškarci ili žene, bogovima, divovima, vilenjacima, patuljcima i svim ostalim mitološkim bićima i kreaturama.

Norne su tri sestre mitološkog načela 'jučer – danas – sutra', odnosno one određuju život – rođenje – smrt kreirajući svakome njegovu sudbinu i životnu karijeru koja se kod starih Germana ogleda u mitološkom načelu 'wurd (bilo) – verdandi (sada) – skuld (uskoro) ...

<	siječanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...