Sumrak bogova Ragnarok
Athumanunh će još dvije svetkovine starih Germana ovdje zapisati. To su 'Disablot' misteriozna svetkovina koja povezuje žive s mrtvima (možda i ovu svetkovinu pamtimo još i danas) i svetkovina 'Alvablot' koja je povezana s vilenjacima. Ove dvije svetkovine provodile su se u velikoj tajnosti svake kuće (ognjišta) starih Germana isključivo u krugovima obitelji bez nazočnosti rođaka, a organizator i provoditelj je gospodarica (gazdarica) kuće. Dakle, žena je kod starih Germana ta koja nastoji očuvati vezu između živih i mrtvih članova obitelji.
Unutarnji pokretač Germanske, ali i ostalih Skandinavskih i Normanskih mitologija, je mitsko drvo (stablo) svijeta nazvano Yggdrasil (Treverden po Athumanunhu). To mitsko drvo na sebi nosi devet svjetova (Niverden po Athumanunhu), a to su svijet bogova (Gudheim po Athumanunhu) u kojem zapravo egzistiraju dva svijeta proizašlih iz dva klana nordijskih bogova.
Svijet ratničkih bogova naziva se Asgard (Asyheim po Athumanunhu) i on pripada bogovima iz klana AS (ASY po Athumanunhu), a drugi svijet pripada klanu VAN (VANY po Athumanunhu) i naziva se Vanenheim (Vnyheim po Athumanunhu). Treći svijet pripada vilenjacima i naziva se Elfheim (Elvyheim po Athumanunhu).
Četvrti svijet je svijet divova (zakletih protivnika bogova po Athumanunhu) i naziva se Yotunheim (Gyaheim po Athumanunhu) dok peti svijet pripada patuljcima (oni su iskovali sve vrijednosti bogovima Asgarda po Athumanunhu) i naziva se Svartalfheim (Dvergyheim po Athumanunhu).
Šesti mitološki svijet, svijet je vječite vatre i naziva se Muspelheim (Branyheim po Athumanuhu. Direktni oponent ovom vatrenom svijetu je sedmi svijet vječitog leda i naziva se Niflheim (Isyheim po Athumanunhu).
Osmo mjesto rezervirano je za strašni podzemni svijet mrtvih nazvan Hel (Helheim po Athumanunhu). Kod ovog svijeta Athumanunh želi skrenuti pozornost da ga ne treba uspoređivati ili poistovjećivati s paklom, jer njegova svrha i cilj su sasvim drugačiji.
Deveti svijet dakako pripada ljudima i naziva se Midgard (Folkyheim po Athumanunhu). Svih ovih devet svijetova međusobno su povezani i postoje mjesta na kojima se lako prelazi iz jednog u drugi.
No, kako je svijet starih Germana (ali i ostalih naroda ledenog Sjevera) zapravo svijet u kojem su hrabrost, moralnost i prezir smrti temeljne vrijednosti društva ovaj svijet zapravo egzistira (balansira) u vrlo osjetljivoj ravnoteži između bogova, ljudi i drugih svijetlih mitoloških bića sa mračnom stranom tamnih mitoloških bića kao što su divovi, orci i druga razna čudovišta i kreature mitologije.
U prvom trenutku Athumanuh Hastatus, tijekom sraza u mračnoj šumi Teutoburga (Teutonike), pomislio je da se zapravo sudario s tamnom stranom mitskih kreatura, jer nije razumio tko je napao njegovu legiju nakon što su Germani doživjeli poraz. Taj trenutak Athumanunhovog kolebanja zapravo je i spasio Germanke od katastrofe.
Naime, da je Athumanunh u tom trenutku poprimio osobine mitskog pravednika i njegovi legionari borili bi se drugačije. No, Athumanunh je ubrzo raspoznao Valkire, i kćeri Lilithine (sucube i vampirele po Athumanunhu) i shvatio da se protiv njega tuku samo germanske volve, što je on sa smiješkom na usnama popratio mrmljanjem: 'Bellum est bellum belis bellare puellis' (Lijep je rat u kojem ratuješ s lijepim djevojkama – po Athumanunhu).
Iako njegovi tribuni, centurioni, signifieri i dekurioni, ali i legionari nisu shvatili što je spopalo njihovog legatusa koji je zapovjedio uzmak baš u trenutku kada su oni osjetili slast pobjede i pijanstvo osvete, te kada imaju u svojim rukama 'aquila' XIX. legije koji su napokon pronašli i preoteli barbarima, ipak su se disciplinirano stali preslagati i štiteći se uzmicati ...
< | siječanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...