Devet mističnih svjetova starih Germana
Baš kao i Kelti, tako su i stari Germani svoju godinu dijelili temeljem svojih proslava i slavlja koja su se temeljila i bila povezana s godišnjim dobima. Ta germanska slavlja kroz godinu započinjala su proljetnom svetkovinom nazvanom 'žrtva pobjede' odnosno Sigrblot što je označavalo pobjedu proljeća nad zimom. Svetkovina Sigrblot prevedena na naš kalendar počela bi negdje sredinom mjeseca travnja.
Nakon Sigrblota slijedila bi ljetna svetkovina nazvana Midsumar koja je slavila najduži dan, odnosno ljetni solsticij. Nakon te ljetne svetkovine, negdje sredinom mjeseca listopada počela bi jesenska svetkovina nazvana Haustrblot 'jesenja žrtva (možda žetva), a ona se ogledala u kolinama (svinja i drugih životinja čije se meso spremalo za zimu).
Ta jesenska svetkovina bila je povezana i posvećena bogu Freyu (njegova sveta životinja je divlja svinja) od kojeg se molila zdrava i umjerena zima. Isto tako poznato je da su Germani vjerovali da je upravo bog Frey bog obilja i kao takav on je garancija ljudskog blagostanja.
Zimska svetkovina nazivala se Jul, a slavila je zimski solsticij u čije vrijeme se cijela obitelj i rodbina okuplja na slavlju za mir i ugodnost (blagost, naklonost) zimskog godišnjeg doba. Na ovoj zimskoj svečanosti stari Germani pretjeruju u piću, no, oni vjeruju da piju u čast bogova, odnosno u čast boga Jolnira (onaj koji je povezan s Julom), a Athumanunh je pronašao Jolnirove značajke i osobine koje vrijede i za Odina.
U ovom slavlju i svetkovini Athumanunh pronalazi još nešto što se tada pojavilo, a mi smo ga prihvatili i održavamo taj običaj još i danas. Naime, tijekom 'Joltidra', (period svetkovine Jul), stari Germani slave i časte i ostala svoja mitološka bića (duhove prirode). Tada stari Germani ukrašavaju i kite sveta stabla jabukama i ostalim voćem, ali i svijećama. Pale velike vatre uvjereni da time pomažu Suncu koje treba pobijediti zimsku tamu.
ne bi bilo dobro ovu Athumanunhovu sličicu krivo protumačiti, bolje je pitati Athumanunha i on će objasniti
Još i danas skandinavski narodi zadržali su tradiciju i njeguju običaje slavlja svete Lucije, a što pada u periodu Jula, pri čemu se slavi paljenjem ogromnih količina svijeća, raznim obojanim svijetlima i s obiljem kuhanog vina (stari Germani to su radili s primitivnim pivom), a sve je to popraćeno obilnim objedima i večerama.
Mnogi ti nekadašnji poganski (mitološki) običaji ostali su do danas netaknuti uz zanemarive promjene. Još i danas skandinavski narodi po kućama postavljaju kipiće malenih 'tomtara' (duhovi čuvari kuća i šuma) i slamnatih jaraca koje nazivaju 'Julov jarac', odnosno 'Julbock' ili 'Julebukk'. Athumanunh će Vas podsjetiti da je jarac sveta životinja boga Thora.
Naime, Athumanunh je i ovu priču kroz koju korača napisao baš temeljem nekih starih bizantskih kronika u kojima su 'Nordijci' garda (tjelesni čuvari) u službi bizantskih vladara u vrijeme Božića na lica stavljali maske u obličju jarca, a potom pili, jeli i plesali i sve to nazivali Jul.
Evo, polako Vas Athumanunh kroz ovo koračanje Germanskom mitologijom, uz stalne usporedbe sa Skandinavskom i Nordijskom, vodi prema odgovoru: što je to zapravo vidio Athumanunh Hastatus, taj stari heroj bez imena što davno prije vidio je zastrašujuću divotu bitke, te odgovoru zašto je okrenuo svoje hrabre legionare iz legije Insula Muro Dravana i tom prilikom propustio uništiti već poražene Germane. No, još nam do tog odgovora ostaju manja koračanja kroz mračne šume Teutoburške ...
< | siječanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...