Marketing
Tajna Teutoburške šume 3
Devet mističnih svjetova starih Germana
Baš kao i Kelti, tako su i stari Germani svoju godinu dijelili temeljem svojih proslava i slavlja koja su se temeljila i bila povezana s godišnjim dobima. Ta germanska slavlja kroz godinu započinjala su proljetnom svetkovinom nazvanom 'žrtva pobjede' odnosno Sigrblot što je označavalo pobjedu proljeća nad zimom. Svetkovina Sigrblot prevedena na naš kalendar počela bi negdje sredinom mjeseca travnja.
Nakon Sigrblota slijedila bi ljetna svetkovina nazvana Midsumar koja je slavila najduži dan, odnosno ljetni solsticij. Nakon te ljetne svetkovine, negdje sredinom mjeseca listopada počela bi jesenska svetkovina nazvana Haustrblot 'jesenja žrtva (možda žetva), a ona se ogledala u kolinama (svinja i drugih životinja čije se meso spremalo za zimu).
Ta jesenska svetkovina bila je povezana i posvećena bogu Freyu (njegova sveta životinja je divlja svinja) od kojeg se molila zdrava i umjerena zima. Isto tako poznato je da su Germani vjerovali da je upravo bog Frey bog obilja i kao takav on je garancija ljudskog blagostanja.
Zimska svetkovina nazivala se Jul, a slavila je zimski solsticij u čije vrijeme se cijela obitelj i rodbina okuplja na slavlju za mir i ugodnost (blagost, naklonost) zimskog godišnjeg doba. Na ovoj zimskoj svečanosti stari Germani pretjeruju u piću, no, oni vjeruju da piju u čast bogova, odnosno u čast boga Jolnira (onaj koji je povezan s Julom), a Athumanunh je pronašao Jolnirove značajke i osobine koje vrijede i za Odina.
U ovom slavlju i svetkovini Athumanunh pronalazi još nešto što se tada pojavilo, a mi smo ga prihvatili i održavamo taj običaj još i danas. Naime, tijekom 'Joltidra', (period svetkovine Jul), stari Germani slave i časte i ostala svoja mitološka bića (duhove prirode). Tada stari Germani ukrašavaju i kite sveta stabla jabukama i ostalim voćem, ali i svijećama. Pale velike vatre uvjereni da time pomažu Suncu koje treba pobijediti zimsku tamu.
ne bi bilo dobro ovu Athumanunhovu sličicu krivo protumačiti, bolje je pitati Athumanunha i on će objasniti
Još i danas skandinavski narodi zadržali su tradiciju i njeguju običaje slavlja svete Lucije, a što pada u periodu Jula, pri čemu se slavi paljenjem ogromnih količina svijeća, raznim obojanim svijetlima i s obiljem kuhanog vina (stari Germani to su radili s primitivnim pivom), a sve je to popraćeno obilnim objedima i večerama.
Mnogi ti nekadašnji poganski (mitološki) običaji ostali su do danas netaknuti uz zanemarive promjene. Još i danas skandinavski narodi po kućama postavljaju kipiće malenih 'tomtara' (duhovi čuvari kuća i šuma) i slamnatih jaraca koje nazivaju 'Julov jarac', odnosno 'Julbock' ili 'Julebukk'. Athumanunh će Vas podsjetiti da je jarac sveta životinja boga Thora.
Naime, Athumanunh je i ovu priču kroz koju korača napisao baš temeljem nekih starih bizantskih kronika u kojima su 'Nordijci' garda (tjelesni čuvari) u službi bizantskih vladara u vrijeme Božića na lica stavljali maske u obličju jarca, a potom pili, jeli i plesali i sve to nazivali Jul.
Evo, polako Vas Athumanunh kroz ovo koračanje Germanskom mitologijom, uz stalne usporedbe sa Skandinavskom i Nordijskom, vodi prema odgovoru: što je to zapravo vidio Athumanunh Hastatus, taj stari heroj bez imena što davno prije vidio je zastrašujuću divotu bitke, te odgovoru zašto je okrenuo svoje hrabre legionare iz legije Insula Muro Dravana i tom prilikom propustio uništiti već poražene Germane. No, još nam do tog odgovora ostaju manja koračanja kroz mračne šume Teutoburške ...
Post je objavljen 01.01.2016. u 14:57 sati.