Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 06.01.2010.

Mitologija drevnog Egipta

Na svom koračanju kroz 'Dvanaest opasnih noćnih sati', Athumanunh je sve bliže onom najopasnijem gluhom dobu noći, pa tako stiže u 'Četvrtom noćnom satu' pred 'Četvrta vrata' koja čuva stražar imena Nekau, a evo onda i njegove priče:

Božica družica 'ona koja potiče Stvoritelja na Stvaranje'

'… uzdiže se ona na lijevoj strani glave oca svoga Ra i sjaji ona na desnoj strani hramova svojih u tišini svakoga sata i nikada ona neće ostaviti duše Vaše …'


božica družica drevnih Egipćana

Misterija 'Božje ruke' – 'Tajna Božje žene'

Drevni Egipćani vjerovali su da je njihov faraon živi bog na zemlji. On je taj kojeg na svojim drevnim prikazima prikazuju kako izvodi rituale posvećene bogovima, no, on (faraon) to ne čini svaki dan već je za to on zadužio (ovlastio) svoje svećenike.

Ipak, jednom na godinu faraon je morao potvrditi svoju legitimnost i narodu pokazati da doista vlada kao 'živi bog'. To je činio izvodeći jedinstven obred u kojemu nije smio sudjelovati čak ni njegov vrhovni svećenik.

Svake godine, u doba poplave, faraon je plovio Nilom, krenuvši iz kraljevske palače u Mennefer, 'Inwbhedj' (Memfis) ploveći cijelom deltom rijeke Nil. Amunov kip bio bi iznesen iz svetišta u Ipetisutu (Karnaku), umotan u platno i stavljen na kraljevsku barku. Drevni Egipćani bi se sakupljali uz obalu Nila i promatrali kako faraon prati skriven lik boga Amuna sve do ulaza u manji hram koji se nalazio tri kilometra uzvodno, u Ipetu (Luksoru).


božica Sekhmet, strašna razarajuća božica, oko Raovo, ona koja razara Senek en Mu (neprijatelje Raove), Athumanunhovo poimanje ove opasne, ali i predivne božice

Nitko osim faraona i njegove supruge nije poznavao točnu prirodu obreda koji se izvodio, ali svi su znali da se faraon na kraju ponovno pojavljuje u božjem obličju. U Luksoru bi se faraon, njegova supruga i Amunov kip sklanjali u malu i mračnu odaju koja se nalazila u stražnjem dijelu hrama.

Možemo samo nagađati da je ritual u hramu prikazivao kraljevo začeće i Božansko rođenje. No, je li tijekom toga tajnog obreda dolazilo i do seksualnog kontakta faraona i njegove supruge pratiteljice, ili je sve bilo tek simbolično, pouzdano se ne zna, no, sigurno je da je posljedica tog rituala bilo ponovno stvaranje kraljeva prava na vlast i oživljavanje njegove kraljevske moći koju je imao nad narodom.

Amun ga (faraona) je tu još jednom prihvatio i predstavio narodu kao svog legitimnog nasljednika i predstavnika na zemlji. Evo, to je obred koji postoji zapisan i opisan na drevnim papirusima, a zapravo to je prikaz davno prije mitološkog stvaranja Svijeta bogova i ljudi. Za razliku od ovog rituala, onaj koji se provodio svakodnevno, a provodili su ga svećenici u faraonovo ime, izgledao je vjerojatno drugačije i nikada ga drevni Egipćani nisu ni zapisali.

Tijekom tog tajnog obreda posebnu ulogu imala je vrhovna svećenica koju su nazivali 'Božjom ženom', te njezina skupine glazbenica. Kako bi se shvatili uloga 'Bože žene', treba navesti i njezin drugi naziv, a to je 'Božja ruka'. Ako se vratimo na mit o stvaranju gdje Stvoritelj stvara cijeli Svijet onanirajući rukom, postaje jasno gdje je uloga njegove žene.

U drevnom je Egiptu riječ ruka ženskog roda. Drevnim Egipćanima je zato bilo vrlo lako odvojiti je od Stvoritelja i prikazati je kao drugo božanstvo - kao božicu družicu. Njezina temeljna zadaća bila je poticati Boga na stalno obnavljanje čina Stvaranja kako bi jednom pobijeđeni kaos i uređeni Svijet nastavio postojati i kako ga kaos ne bi opet nadvladao.

Zvuk glazbe je u tim ritualima 'Božje ruke' imao ključnu ulogu. Drevni Egipćani su svoje kipove smatrali živima, pa su ti kipovi onda mogli i čuti glazbu. 'Božja ruka' odnosno 'božja žena' počela bi ritmički udarati rukama i plesati, a glazbenice bi tada na benetu (egipatskoj harfi) označenoj njezinim posebnim znakom, počele svirati svete pjesme o božici plodnosti Hator.

Uz miris tamjana i ples tih lijepih žena ti bi zvukovi trebali udobrovoljiti boga i potaknuti ga na ponovno sjećanje (uprizorenje) čina stvaranja Svijeta. Pouzdano se opet ne zna je li taj dio obreda i ta stimulacija kasnije opet poprimala seksualne kontakte, ali svi su nakon tog rituala i obreda bili uvjereni da je bog spreman na novo stvaranje života.

Nazivi drevnih Egipćana za 'božansku družicu'

Baš kao i nepregledno mnoštvo bogova u mitologiji drevnih Egipćana pojavljuje se i mnoštvo naziva za božansku družicu 'božju ruku' ili 'božju ženu', pa evo nekih od njih: božica svježine, božica papirusa, 'ona koja daje pristanak', gospodarica vrha (piramide), majstorica krune Atef, 'ona koja izaziva strahopoštovanje', majka Stvaranja, plemenita zmija, zaštitnica Horusa (faraona), kraljica bogova, majka zmija, 'ona plamenih očiju', Utjat, 'ona koja donosi istinu i pravdu', 'ona koja voli tišinu', božica svih kruna' velika čarobnica (Werethekau), velika zelena, gospodarica plamena, gospodarica čarolija, Ureus, zeleni vijenac …

Božice u kojima se utjelovljuje 'božanska družica'

Isto je tako poduži popis božica koje imaju aspekte i nose atribute 'božanske družice Stvaranja', pa evo nekih: Izida, Hator, Maat, Bastet, Mut, Nekhebet, Iusaset, Amunet, Menhit, Heket, Renenutet, Neit, Meretseger, Seshat …

Božanske zadaće 'božanske družice' su: briga za Nebo i Podzemni svijet, majčinstvo Suncu i Mjesecu, briga za vodu, pravdu, istinu, zaštitu, njegovanje, proricanje (Sudbinu), suverenitet i božanski red.

<	siječanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...