Na svom koračanju kroz 'Dvanaest opasnih noćnih sati', Athumanunh je sve bliže onom najopasnijem gluhom dobu noći, pa tako stiže u 'Četvrtom noćnom satu' pred 'Četvrta vrata' koja čuva stražar imena Nekau, a evo onda i njegove priče:
Božica družica 'ona koja potiče Stvoritelja na Stvaranje'
'… uzdiže se ona na lijevoj strani glave oca svoga Ra i sjaji ona na desnoj strani hramova svojih u tišini svakoga sata i nikada ona neće ostaviti duše Vaše …'
božica družica drevnih Egipćana
Misterija 'Božje ruke' – 'Tajna Božje žene'
Drevni Egipćani vjerovali su da je njihov faraon živi bog na zemlji. On je taj kojeg na svojim drevnim prikazima prikazuju kako izvodi rituale posvećene bogovima, no, on (faraon) to ne čini svaki dan već je za to on zadužio (ovlastio) svoje svećenike.
Ipak, jednom na godinu faraon je morao potvrditi svoju legitimnost i narodu pokazati da doista vlada kao 'živi bog'. To je činio izvodeći jedinstven obred u kojemu nije smio sudjelovati čak ni njegov vrhovni svećenik.
Svake godine, u doba poplave, faraon je plovio Nilom, krenuvši iz kraljevske palače u Mennefer, 'Inwbhedj' (Memfis) ploveći cijelom deltom rijeke Nil. Amunov kip bio bi iznesen iz svetišta u Ipetisutu (Karnaku), umotan u platno i stavljen na kraljevsku barku. Drevni Egipćani bi se sakupljali uz obalu Nila i promatrali kako faraon prati skriven lik boga Amuna sve do ulaza u manji hram koji se nalazio tri kilometra uzvodno, u Ipetu (Luksoru).
božica Sekhmet, strašna razarajuća božica, oko Raovo, ona koja razara Senek en Mu (neprijatelje Raove), Athumanunhovo poimanje ove opasne, ali i predivne božice
Nitko osim faraona i njegove supruge nije poznavao točnu prirodu obreda koji se izvodio, ali svi su znali da se faraon na kraju ponovno pojavljuje u božjem obličju. U Luksoru bi se faraon, njegova supruga i Amunov kip sklanjali u malu i mračnu odaju koja se nalazila u stražnjem dijelu hrama.
Možemo samo nagađati da je ritual u hramu prikazivao kraljevo začeće i Božansko rođenje. No, je li tijekom toga tajnog obreda dolazilo i do seksualnog kontakta faraona i njegove supruge pratiteljice, ili je sve bilo tek simbolično, pouzdano se ne zna, no, sigurno je da je posljedica tog rituala bilo ponovno stvaranje kraljeva prava na vlast i oživljavanje njegove kraljevske moći koju je imao nad narodom.
Amun ga (faraona) je tu još jednom prihvatio i predstavio narodu kao svog legitimnog nasljednika i predstavnika na zemlji. Evo, to je obred koji postoji zapisan i opisan na drevnim papirusima, a zapravo to je prikaz davno prije mitološkog stvaranja Svijeta bogova i ljudi. Za razliku od ovog rituala, onaj koji se provodio svakodnevno, a provodili su ga svećenici u faraonovo ime, izgledao je vjerojatno drugačije i nikada ga drevni Egipćani nisu ni zapisali.
Tijekom tog tajnog obreda posebnu ulogu imala je vrhovna svećenica koju su nazivali 'Božjom ženom', te njezina skupine glazbenica. Kako bi se shvatili uloga 'Bože žene', treba navesti i njezin drugi naziv, a to je 'Božja ruka'. Ako se vratimo na mit o stvaranju gdje Stvoritelj stvara cijeli Svijet onanirajući rukom, postaje jasno gdje je uloga njegove žene.
U drevnom je Egiptu riječ ruka ženskog roda. Drevnim Egipćanima je zato bilo vrlo lako odvojiti je od Stvoritelja i prikazati je kao drugo božanstvo - kao božicu družicu. Njezina temeljna zadaća bila je poticati Boga na stalno obnavljanje čina Stvaranja kako bi jednom pobijeđeni kaos i uređeni Svijet nastavio postojati i kako ga kaos ne bi opet nadvladao.
Zvuk glazbe je u tim ritualima 'Božje ruke' imao ključnu ulogu. Drevni Egipćani su svoje kipove smatrali živima, pa su ti kipovi onda mogli i čuti glazbu. 'Božja ruka' odnosno 'božja žena' počela bi ritmički udarati rukama i plesati, a glazbenice bi tada na benetu (egipatskoj harfi) označenoj njezinim posebnim znakom, počele svirati svete pjesme o božici plodnosti Hator.
Uz miris tamjana i ples tih lijepih žena ti bi zvukovi trebali udobrovoljiti boga i potaknuti ga na ponovno sjećanje (uprizorenje) čina stvaranja Svijeta. Pouzdano se opet ne zna je li taj dio obreda i ta stimulacija kasnije opet poprimala seksualne kontakte, ali svi su nakon tog rituala i obreda bili uvjereni da je bog spreman na novo stvaranje života.
Nazivi drevnih Egipćana za 'božansku družicu'
Baš kao i nepregledno mnoštvo bogova u mitologiji drevnih Egipćana pojavljuje se i mnoštvo naziva za božansku družicu 'božju ruku' ili 'božju ženu', pa evo nekih od njih: božica svježine, božica papirusa, 'ona koja daje pristanak', gospodarica vrha (piramide), majstorica krune Atef, 'ona koja izaziva strahopoštovanje', majka Stvaranja, plemenita zmija, zaštitnica Horusa (faraona), kraljica bogova, majka zmija, 'ona plamenih očiju', Utjat, 'ona koja donosi istinu i pravdu', 'ona koja voli tišinu', božica svih kruna' velika čarobnica (Werethekau), velika zelena, gospodarica plamena, gospodarica čarolija, Ureus, zeleni vijenac …
Božice u kojima se utjelovljuje 'božanska družica'
Isto je tako poduži popis božica koje imaju aspekte i nose atribute 'božanske družice Stvaranja', pa evo nekih: Izida, Hator, Maat, Bastet, Mut, Nekhebet, Iusaset, Amunet, Menhit, Heket, Renenutet, Neit, Meretseger, Seshat …
Božanske zadaće 'božanske družice' su: briga za Nebo i Podzemni svijet, majčinstvo Suncu i Mjesecu, briga za vodu, pravdu, istinu, zaštitu, njegovanje, proricanje (Sudbinu), suverenitet i božanski red.
Post je objavljen 06.01.2010. u 17:19 sati.