Na svom putovanju kroz mitologiju drevnog Egipta Athumanunh stiže do 'Drugog opasnog noćnog sata', odnosno pred 'Druga vrata' gdje ga dočekuje opasan noćni stražar koji čuva 'Druga vrata', a naziva se Mesptah. No, dobro, pa evo i njegove priče:
Athumanunhovo poimanje opasnog noćnog stražara 'Drugog Noćnog sata' - Mesptah
Egipatska mitologija – Egipatski panteon
'…Ja sam izazvao razvitak razvoja i sebe sam stvorio kroz razvoje boga Khepere na početku Vremena. Ja sam stvorio prvu klicu iz koje sam se i sam razvio izvršivši volju svoju na ovoj zemlji, raširih i ispunih se, ojačah se rukom svojom. Al' bijah sam, jer ništa ne bijaše tada još rođeno, a tada izustih ime svoje iz usta svojih kroz riječi moći i pomoću Duše božanske što nađe se u tom vodenom bezdanu …'
Jedan Bog – besmrtan, vječan, nevidljiv, sveznajući, svemogući i nezamisliv
Svi koji su do sada pročitali tekstove o mnogobrojnim božanstvima drevnih Egipćana i pri tomu zaključili da su drevni Egipćani bili nepopravljivi mnogobošci i idolopoklonici upali su u mrežu obmane drevnih Egipćana koju su oni tako marljivo pleli i tkali tisućama godina.
Da, drevni Egipćani zapravo su vjerovali u jednoga svemogućega Boga koji je bio besmrtan, vječan, nevidljiv, sveznajući, svemogući i nezamisliv, Boga koji je stvorio Nebo, Zemlju i Podzemni svijet, tvorca mora, planina i voda, muškaraca i žena, životinja inih, te ptica, riba, gmizavaca i kukaca, biljaka svakojakih i drveća, te bestjelesnih bića, glasnika svojih, što ispunjavali su svaku njegovu volju, želju i riječ.
Dakako, drevni Egipćani tisućama godina svoje povijesti razrađivali su, razvijali i temeljili svoju mitologiju, teologiju i religiju na politeističkoj ideji tolikom predanošću i marljivošću da su već i drevni okolni narodi i ini stranci što stigoše u drevni Egipat jednostavno bili zbunjeni i zavedeni takvim postupcima i drevne Egipćane jednostavno opisali kao mnogobošce i nepopravljive idolopoklonike.
No, drevni Egipćani, zapravo nikada nisu odstupili ni za 'djeba' (najmanja drevna mjera Egipćana – 'prst' što približno iznosi 18, 68 mm) od vjerovanja u jednoga Boga i njegovo jedinstvo i tu veličanstvenu ideju nikada nisu gubili iz vida u svojim mitološkim zapisima.
Odakle pak je stigla ta veličanstvena ideja do drevnih Egipćana nitko danas više pouzdano ne može tvrditi ni dokazati, no, drevni papirusi spominju daleko vrijeme unatrag deset tisuća godina. Isto bi tako danas bilo glupo i beskorisno pokušati izmjeriti to vrijeme 'mehnesu' (najveća mjera drevnih Egipćana – 'kraljevski lakat' što približno iznosi 28 prstiju ili 523, 04 mm) i pronaći trenutak u Vremenu (Vrijeme je najmudrije i ono zna sve odgovore, pa se poradi toga Svijet panično boji Vremena, no, Vrijeme se ipak boji Piramida …) kada je zapravo rođena ta veličanstvena ideja drevnih Egipćana.
Egipatski panteon
Poradi svega toga Athumanunh će Vam pokušati predočiti i opisati panteon Egipatskih bogova u kojem je zorno vidljiva ideja drevnih Egipćana u kojoj oni zapravo mnoštvo svojih bogova prikazuju kao obličja i utjelovljenja 'jednoga Boga' čiji je simbol i uzor Ra.
Bog drevnih Egipćana razvija se upravo zajedno s njima i to je zorno vidljivo u njihovom panteonu bogova gdje prvobitni bogovi imaju značajke obitelji, te se i sudbina boga mijenja sa sudbinom egipatske obitelji, bog je vladar grada u kojem ljudi žive, pa tako on i postaje središte društvenog sustava toga grada u kojem žive ljudi.
Na kraju kao neki zaključak: sve legende i mitološke priče drevnih Egipćana nisu ništa manje ili više drugačije od bilo kojih drugih mitoloških priča i legendi drugih naroda na tom stupnju povijesnog razvoja civilizacije. No, Egipćani su ipak prvi u povijesti ljudskoga roda razvili ideju o Bogu i zagrobnom životu, a za što se tvrdi da je svojstveno religijskim postignućima današnjih naroda.
Eto, Athumanunh ide dalje prema 'Trećim vratima', ili prema još opasnijem trečem noćnom satu koji je pun opasnosti i neizvjesnosti, a tko ga tamo čeka i koja je njegova priča sutra.
Druga vrata drugog noćnog opasnog sata
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...