Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 31.10.2009.

Athumanunhova koračanja

Athumanunh izgubljen u moru pijeska

U predivno jutro kada se Sunce stalo uzdizati povrh suhoga i neplodnoga kamenjara na istočnoj obali velike životodavne rijeke Nil, Athumanunh se budi iz plavetnog sna koji je usnuo nakon koračanja kroz mitologiju i priče što davno su već prije zaboravljene. Vidi Athumanunh gdje svećenici (uab) pripremaju se za slavlje u kojem
će slaviti pobjedu svijetla nad mrakom, moć života nad smrću, silu žitnoga sjemenja nad zemljom …

Bijaše to san koji je sanjao jedan sedammiljunski narod koji se tada još nije nazivao Egipćanima, drevni narod koji svoju zemlju tada još nije nazivao Egiptom, podanici koji svoje kraljeve tada još nisu nazivali faraonima, a dinastije se još uvijek nisu spominjale.

Bilo je to u sam osvit ljudske uljudbe, gotovo tri tisuće godina prije nego smo mi počeli računati svoje Vrijeme.

Veliki svećenik (ur mau) rukom pozva Athumanunha i stane mu pričati još jednu misterioznu priču: 'Doći će doba kada će u zemlji Kemet ljudi prestati štovati i služiti bogove svoje, a sva njihova religiozna dijela bit će prezrena. Svi će bogovi tada zauvijek napustiti Kemet (Egipat) i uzletjet će na Nebo. Bit će Kemet napušten i ostavit će ga bogovi, a stranci će doći i njime će upravljati … i postat će Kemet pustinja koju su zauvijek napustili bogovi i ljudi. Nitko više neće gledati u Nebo. Ljudima će biti draža tama od svijetla, smrt od života, a ljudi će biti ugroženi u duši svojoj. Uspostavit će se novi zakoni i bit će dobro, ali zli ahaui (biće slično anđelu) ostat će među ljudima i bit će s njima i vodit će ih u bezboštvo, ratove i pljačku učeći ih stvari koje se protive bogovima i prirodi. Doći će vrijeme kaosa i nepoštovanja plemenite riječi, a kada se te stvari dogode, o Athumanunh, tada će bog gospodar i prvobitni stvoritelj opetovano djelovati protiv kaosa. Djelovat će potopom, katkad vatrom koja prži, a katkad ratovima i bolestima sve dok se ponovno ne rodi Svijet. Priroda boga je volja, a božanska volja je dobro …'

Athumanunh se brzo prisjeti da je u drevnom Egiptu bilo 'Vrijeme bogova i vrijeme ljudi', da je u Ra vladao Nebom i Zemljom koje je stvorio, a bogovi i ljudi živjeli su zajedno. Ra je bio mlad i snažan, te je vladao čvrsto i pouzdano, prema pravilima božanskog poretka. No, Ra je stario, sve više se pretvarao u nemoćnog starca, pa su pojedini bogovi to željeli iskoristiti za svoje osobne ciljeve.
Prisjeća se Athumanunh da je u mitološkoj prići drevnih Egipćana pročitao da su Raove slabosti uz ostale bogove postali svjesni i sami ljudi, te da su i oni počeli kovati zavjere protiv njega. Kad je Ra saznao za ovo, on saziva savjet bogova i odlučuje da čovječanstvo treba kazniti. U početku Ra strašno kažnjava ljude i odlučuje da uvede red u ono što je sam stvorio.

No, kada su se Oziris pravedni i Izida veličanstvena pobunili i stali na stranu ljudi Ra uviđa da je pretjerao, te odlučuje da se povlači sa Zemlje i odlazi na Nebo. Na Nebo ga je odnijela božica Nut, božica Neba, a ostali bogovi priljubljeni uz njezin trbuh postanu sjajne Zvijezde. Na ovaj način Nebo i Zemlja, bogovi i ljudi, zauvijek su razdvojeni. Ra abdicira i svu vlast na Zemlji predaje bogu Tothu, bogu mudrosti i Mjeseca.
Ovo simbolizira zalazak Sunca i izlazak Mjeseca koji osvjetljava dvanaest noćnih sati. Na ovaj način Ra je ljude zaštitio od noćne tmine. Povlačenjem Raa i bogova na Nebo u egipatskoj mitologiji završava doba bogova i počinje predivno doba, doba ljudi (faraona).
Tako dok opet Athumanunh sluša priče mudrih drevnih egipatskih svećenika ni ne primjećuje da se polako spustila noć, pa Veliki svećenik (ur mau) pokaže Zvjezdano nebo: 'Gledaj i zapamti Athumanunh, Egipat je slika Neba!'


Zvijezda Sopdet i zviježđe Sah u hijeroglifskim prikazima

U početku Athumanunh je bio zbunjen i nije baš dobro razumio što mu je to želio pokazati na Nebu Veliki svećenik (ur mau), ali potom mu slika postane sve zornija i razumljivija. Veliki svećenik pokazao je Athumanunhu nakupinu Zvijezda što drevni Egipćani nazivahu je Sah.

Zvijezde skupine Sah obitavalište su Ozirisa pravednog, a kad Athumanunh ugleda Mliječnu stazu i raspozna tri Zvijezde poredane jedna za drugom sve mu postade kristalno jasno. Plato Gize savršeno odgovara toj slici na Zvjezdanom Nebu drevnih Egipćana. Tri velike piramide (Khufu, Khafre i Menkaur) u blizini velike rijeke što savršeno poklapa se s Mliječnom stazom doista čine presliku Neba na Zemlju.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...