Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 25.12.2008.
Svjetska mitologija
Japanska mitologija – Kigi (Kojiki i Nihongi)
U Japanu je od najranijih vremena mitologija bila u službi vladajućih klasa koje su sastavljale i mijenjale tradicionalne mitove s ciljem da sebi osiguraju položaj. Tako su Japanci dugo vjerovali da su carevi božanstvena bića po svojoj sposobnosti arahitogami (oličenje boga). Tako je za vrijeme vladavine Meiji (1868. – 1612.) mitologija uporabljena za jačanje carske vlasti (Šintou).Tako su mitologija (religija) i politika postale u Japanu jedno te isto, a tijekom 1930. mitologija će postati duhovno opravdanje za japansku nacionalističku i militarističku politiku, a takovo stanje promijenit će se tek nakon Drugog Svjetskog rata. Naime, japanski car je 1. siječnja 1946. službeno porekao da ja bog i istaknuo da nije povezan s narodom na mitski način. Time je i Šinto prestao biti državna religija, a japanska mitologija napokon gubi svoju političku ulogu i vraća se svom izvornom duhu. Glavnina mitološke građe Japana nalazi se u dvije knjige (Kojiki i Nihongi) koje se zajednički nazivaju Kigi. Sve te drevne zapise i kronike dao je prikupiti i zapisati car Tenmu. Japanske carske kuće voljele su tvrditi da potječu od Amaterasu – božice Sunca. Japanski profesionalni pripovjedači (kazivači) mitologije nazivaju se – Kataribe, a japanski seoski starci prenosili su usmene predaje o lokalnim božanstvima, precima i herojskim junacima, te razne priče o lokalnim vjerskim svetkovinama i ostalim ljudskim, ali i prirodnim pojavama. Upravo ti mitovi i mitska kazivanja kasnije su zabilježeni u Fudoki i Noritu, te u Kogoshui (povijest Inba svećenički klan koji je upravljao Šintoom). Glavna mitološka kazivanja potječu iz geografskog područja Japana imena Takamagahara (Yamato mitovi), (Izumo mitovi) i (Tsukushi mitovi). Japanski naziv za boga je Kami, ali taj naziv istodobno opisuje i nešto što pobuđuje strah, te posjeduje nadnaravnu moć i ljepotu. Tako se u japanskoj mitologiji Kami vrlo često naziva neka planina, rijeka, drveće, stijene, životinje, ali i ljudi, pa otuda mnoštvo božanstava, duhova i predmeta koji su se štovali kroz japansku historiju.
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...