Onda kada je na Nebu devet Sunaca
Drevna kineska mitološka predaja kazuje i o onim zloslutnim vremenima kada se na Nebu pojavi devet Sunaca. Bilo je to u doba petoga cara Shuna, (u mitologiji on nadzire poplave uz pomoć Yua koji će ga kasnije i naslijediti na prijestolju), odnosno, u doba kada je Shun oduzimao prijestolje Yaou četvrtom caru (onaj koji je usmjerio vjetrove uz pomoć mitskog streličara (lukostrijelca) Yia). Naime, na Nebu se iznenada pojavilo deset Sunaca (devet ih je previše, pa je na Zemlji zaprijetila katastrofa suše), pa je car Yao podario mitski luk streličaru Yiu. Yi je pogodio devet Sunaca strijelama i ona su pala na Zemlju, pa je tako na nebu ostalo samo jedno koje tamo i mora biti. Ovdje se mitološko kazivanje odjednom toliko usložava i zapetljava da ga je izuzetno teško pratiti. Yiu zapne za oko djeva Heng-o koja živi na Mjesecu u obličju besmrtne žabe. Ona je Yiu ukrala napitak besmrtnosti kojeg je on dobio od druge djeve vladarice Zapada (Zapadnog raja) imena Hsi Wang Mu. Međutim postoji još ranija mitološka predaja ove priče po kojoj umjesto žabe na Mjesecu živi zec. Nadalje, Sunce simbolizira vatru i time predstavlja jang, a Mjesec koji simbolizira vodu predstavlja jin, a oboje su potomci cara Shuna. Na Suncu oduvijek živi gavran, a kada je Yi oborio devet Sunaca gavrani su dospjeli i na Zemlju. Kada je Yi uveo red među nemirne vjetrove on je za održavanje reda među vjetrovima odredio Fei Liena, grofa vjetrova, koji se u mitologiji dovodi u svezu sa sušom i poplavom, (U Kini vjetrovi doista još i danas mogu isušiti tlo i tada strada vegetacija), no, ti isti vjetrovi mogu donijeti i kišne oblake koji opet mogu izazvati poplave. Tako opet jedna drevna mitološka priča kazuje o tomu kako se jednom Fei Lien pobunio protiv Huang Tija (žutoga cara) i u toj pobuni izazvao velike poplave od kojih još i danas strahuje cijela Kina. Opet je mitski streličar Yi riješio stvar i pogodio neposlušnog Fei Liea i prisilio ga da se napokon smiri. U kineskoj mitologiji kiše nadgleda Gospodar kiše koji nosi oklop od žutih metalnih pločica te crveni i žuti ukras na glavi, a živi na dalekom Zapadu, na obroncima planine K'un Lun. Prema mitološkom kazivanju priče on je kišu lijevao iz kante za zalijevanje, a po drugoj priči on je mačem rasprskavao vodu iz lonca kojeg je držao u lijevoj ruci. Drugo božanstvo ljudskog obličja bio je Ho Po, riječni grof, a on je moć stekao bacivši se u rijeku s kamenom oko vrata, te preživio magijskom pomoći samoubojstvo utapljanjem.
< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...