Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 08.10.2008.

Svjetska mitologija

Podrijetlo Svijeta – po mitologiji Tibeta

Mitologija Tibeta preuzela je od mitologije Indije (indijskih budista) pojam beskrajnog niza svjetskih razdoblja. Tako svako od svjetskih doba prolazi kroz mitološki proces stvaranja, trajanja i propadanja, a to svako doba ima jedan pogodan trenutak u kojem se pojavljuje Buddha i donosi Učenje (dharmu). Učitelj ovog našeg razdoblja je Sakyamuni. Tako su bon po svećenici, unatoč snažnom utjecaju budističkih ideja, ipak sačuvali i nekoliko izvornih mitova o stvaranju Svijeta. Jedan takav izvorni tibetanski mit kazuje da je u početku postojalo nekakvo nestvarno biće iz kojeg je odjednom zasjalo snažno bijelo svijetlo, a potom je to biće izleglo jaje. To nestvarno prabiće moglo je hodati po tlu, ali je moglo i letjeti kroz zrak. Nakon pet mjeseci od kada je izleženo jaje, njegova ljuska se raspuknula i pojavio se prvi čovjek koji se smjestio na prijestolje koje je bilo usred velikog oceana i otuda je uspostavljen kozmički red. Drugi mit, druga verzija mita mitologije Tibeta kazuje da je u početku Svemir jedna velika Praznina. Usred te Praznine odjednom pojavljuje se prabiće iz kojeg je zasvijetlilo mnoštvo boja koje su se razlile Prazninom. Potom se u Praznini pojave vjetar, vatra, voda, more i kornjača. Kornjača je izlegla šest jaja u šest različitih boja iz kojih se izleglo šest vrsti zmija (klu) od kojih će nastati šest vrsti živih bića. Postoji i treća verzija po kojoj je ženska zmija nastala iz prvobitne Praznine. Iz krunice koju je ta ženska zmija imala na glavi nastalo je Nebo, iz sjaja njezinog desnog oka nastao je Mjesec, a iz sjaja lijevog oka Sunce. Iz zbiju te prazmije nastali su planeti, a iz njezina glasa rodili su se Gromovi. Od njezinog jezika nastale su Munje, a iz nosa rodio se Vjetar. Iz njezine krvi nastalo je pet velikih oceana, a iz njezinih žila rijeke. Meso prazmije postala je Zemlja, a kosti njezine postale su planine. U zapadnom dijelu Tibeta, postoje mitske pjesme koje opisuju mitsko stablo s tri vrha i šest grana. Na tih šest grana šest je ptica savilo šest gnijezda i u svakom iznijelo po jedno jaje. Jasno je da zamisao o Praznom prostoru (Svemiru) dolazi u Tibet iz Indije, a iznenadni postanak Svijetlosti govori da postoje iranski i manihejski utjecaji. Nadalje, neki mitovi Tibeta kazuju i o tomu da su Tibet, Nepal i Kašmir u prethistorijskom dobu bili jedno veliko jezero. Prema budističkoj verziji mita jezero se isušilo nakon sto godina od Buddhine smrti. na mjestu jezera nikla je i izrasla gusta smrekova šuma, a krajobraz je polako poprimao današnji izgled. Podrijetlo Tibetanaca u mitologiji opisuje se u mitskoj priči o Majmunu i kamenoj Ljudožderki.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...