Podrijetlo Svijeta – po mitologiji Tibeta
Mitologija Tibeta preuzela je od mitologije Indije (indijskih budista) pojam beskrajnog niza svjetskih razdoblja. Tako svako od svjetskih doba prolazi kroz mitološki proces stvaranja, trajanja i propadanja, a to svako doba ima jedan pogodan trenutak u kojem se pojavljuje Buddha i donosi Učenje (dharmu). Učitelj ovog našeg razdoblja je Sakyamuni. Tako su bon po svećenici, unatoč snažnom utjecaju budističkih ideja, ipak sačuvali i nekoliko izvornih mitova o stvaranju Svijeta. Jedan takav izvorni tibetanski mit kazuje da je u početku postojalo nekakvo nestvarno biće iz kojeg je odjednom zasjalo snažno bijelo svijetlo, a potom je to biće izleglo jaje. To nestvarno prabiće moglo je hodati po tlu, ali je moglo i letjeti kroz zrak. Nakon pet mjeseci od kada je izleženo jaje, njegova ljuska se raspuknula i pojavio se prvi čovjek koji se smjestio na prijestolje koje je bilo usred velikog oceana i otuda je uspostavljen kozmički red. Drugi mit, druga verzija mita mitologije Tibeta kazuje da je u početku Svemir jedna velika Praznina. Usred te Praznine odjednom pojavljuje se prabiće iz kojeg je zasvijetlilo mnoštvo boja koje su se razlile Prazninom. Potom se u Praznini pojave vjetar, vatra, voda, more i kornjača. Kornjača je izlegla šest jaja u šest različitih boja iz kojih se izleglo šest vrsti zmija (klu) od kojih će nastati šest vrsti živih bića. Postoji i treća verzija po kojoj je ženska zmija nastala iz prvobitne Praznine. Iz krunice koju je ta ženska zmija imala na glavi nastalo je Nebo, iz sjaja njezinog desnog oka nastao je Mjesec, a iz sjaja lijevog oka Sunce. Iz zbiju te prazmije nastali su planeti, a iz njezina glasa rodili su se Gromovi. Od njezinog jezika nastale su Munje, a iz nosa rodio se Vjetar. Iz njezine krvi nastalo je pet velikih oceana, a iz njezinih žila rijeke. Meso prazmije postala je Zemlja, a kosti njezine postale su planine. U zapadnom dijelu Tibeta, postoje mitske pjesme koje opisuju mitsko stablo s tri vrha i šest grana. Na tih šest grana šest je ptica savilo šest gnijezda i u svakom iznijelo po jedno jaje. Jasno je da zamisao o Praznom prostoru (Svemiru) dolazi u Tibet iz Indije, a iznenadni postanak Svijetlosti govori da postoje iranski i manihejski utjecaji. Nadalje, neki mitovi Tibeta kazuju i o tomu da su Tibet, Nepal i Kašmir u prethistorijskom dobu bili jedno veliko jezero. Prema budističkoj verziji mita jezero se isušilo nakon sto godina od Buddhine smrti. na mjestu jezera nikla je i izrasla gusta smrekova šuma, a krajobraz je polako poprimao današnji izgled. Podrijetlo Tibetanaca u mitologiji opisuje se u mitskoj priči o Majmunu i kamenoj Ljudožderki.
Post je objavljen 08.10.2008. u 11:43 sati.