Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 27.09.2008.

Svjetska mitologija

Tibet – iha chos i mi chos

Mitologija Tibeta razvila je dvije skupine mitova i legendi, pa tako jedna skupina pripada predbudističkoj religiji koja se ponekad naziva 'bon', a druga pak je skupina poseban oblik budizma koji se razvijao na Tibetu od 7. stoljeća. Izraz 'bon' zapravo označava red svećenika (vračeva), a pravi izraz za dio u Tibetanskoj mitologiji koji pripovijeda o samoj religiji je 'iha chos' (sveta stvar), te dio koji pripovijeda o svjetovnom dijelu koji se naziva 'mi chos' (ljudska stvar). U Tibetanskoj mitologiji glavna obilježja su kultovi bogova Neba i Zemlje, nešto nižih religija, te kultovi planina i božanskih kraljeva. Svećenici 'bon po' (sljedbenici bona) sačuvali su vrlo malo izvornih podataka iz ranijih vjerovanja, te su oni radije prihvatili različita vjerovanja koja su dolazila sa strane, pa se onda tako i tijekom 7. stoljeća počeo razvijati Tibetanski budizam u kojem izraz bon zamjenjuje budistički pojam chos (dharma), a može se prevoditi i kao 'religija' ili pak 'učenje'. Bon po svećenici kazuju da je njihovo učenje utemeljio njihov utemeljitelj gShen rab koji je došao iz sTtag gzigsa (najvjerojatnije je to Iran). Ako je to tako onda su Bon po svećenici najprije došli u dodir s budizmom koji se prakticirao u zemljama zapadno od Tibeta (Gilgita i Uddiyana). Bon po svećenici prihvatili su Budistički panteon, ali su božanstvima nadjenuli druga imena. Utemeljitelj reda bon po svećenika gShen rab zapravo je izmišljena osoba čiji je lik nadahnula priča o Sakyamunijevu životu (Gautama Buddha). Obrazac života gShen raba isti je kao i Gautama Buddhe, ali su mu pridodati domaći elementi iz dotadašnje tibetanske tradicije.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...