Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 30.08.2008.

Svjetska mitologija

Dobro i Zlo – vjekovni mitski protivnici

Ormuzda (Ahura Mazda) tijekom njegovog stvaranja potpomažu njegove vlastite tvorevine, a prije svega dobra nebeska bića. Sljedbenici zoroastrizma učenje temelje na obrnutoj tvrdnji od one koja će se kasnije pojaviti u kršćanstvu (Bog je ljubav), dakle, za zoroastrizam je 'ljubav je Bog'. Iz te naočigled obrnute tvrdnje zoroasterska nebeska bića zapravo su apstraktne sile koje su opet preobličena božanstva koja onda opet postaju ponekad i personificirana. Tako je Ormuzd okružen sa svojih sedam najvjernijih i najodanijih dobrostivih mitskih besmrtnika (Amahraspanda): ispravna misao, pravednost, pobožnost, vrhovna vlast, poslušnost, zdravlje i besmrtnost. Istodobno su to u zoroastrizmu božanska bića, ali i vidovi Ormuzdove dobrostive prirode u kojoj smrtnik (čovjek) može i mora sudjelovati. Vahman (ispravna misao) tako nakon smrti dočekuje pravednu dušu i vodi je u Nebo. Ako pokušamo podijeliti božanska bića zoroastrizma u nekakvu hijerarhiju (panteon) onda na vrhu imamo Ormuzda, ispod njega su bića Amahraspanda, a ispod njih pak bića Yazdi. U ta Yazdi bića (ugledna bića) pripadaju stari perzijski bogovi povezani s Prirodom, kao što su Sunce i Mjesec. Yazdi bićima kasnije su pripojeni i apstraktni bogovi poput Mitre (Spasitelj od patnje i mraka). Među Yazdi bićima nalazi se i jedan smrtnik, a to je Zaratustra preko kojeg je Dobro činilo dobra stvaranja. No, tim nebeskim snagama Dobra stalno na putu stoje snage Zla (demonske sile). Tako opet, ako krenemo u stvaranje hijerarhije (panteona) Zla, imamo zla bića Amahraspanda: opake misli, duhovi odmetništva, bezvlađe, nezadovoljstvo i dva poprilično mračna lika od kojih je naročito opasan Azi Dahaka s tri glave, troja usta i šest očiju. Zla Yazdi bića pak su: srdžba, bijeda, zavist i zli ženski demon Nasu koji je prikazivan u obličju muhe koja je demon mrtve tvari. Tako su dobrim silama stvaranja stalno na putu zle sile razaranja, pa tako svako dobro ima svoju opreku u zlu. Tako je božanskom ognju suprotstavljen demonski dim, vjernom psu krvoločan vuk, govedima, ovcama, konjima i drugim dobrim životinjama koje pomažu ljudima na putu stoje zmije, škorpioni, gušteri … Tako u zoroastrizmu i sami cilj stvaranja jeste mogućnost sukoba sa silama Zla. Dakako, tamo gdje postoji Dobro, nema mjesta za Zlo, gdje vlada Svijetlost nema Tame … sve tako redom do konačnog poraza Zla koji je neizbježan, a započinje dolaskom snažnog saveznika Dobra i ljutitog protivnika Zla, a to je 'dobra volja.' Pojavom 'dobre volje', koja se prvo javila Zaratustri, započela je duga i teška, ali odlučujuća bitka Dobra i Zla koja je trajala oko 3000 godina. U toj strašnoj bitci sve je izgledalo da će Zlo biti pobjednik. Naime, Sunce i Mjesec više nisu mogli doprijeti svojim sjajem preko zastora Zla, pobožnost je nestala, izgubila se zauvijek obiteljska tradicija, strašna je zmija oslobodila demona Azi Dahaka iz planinskog zatvora kamo su ga zatvorili dobri Amahraspande … Onda pak je Zaratustrovo sjeme oplodilo djevicu koja se kupala u jezeru i ona je rodila Spasitelja nazvanog Saoshyans. Saoshyans okuplja ostatke ostataka, nekada velike, ali još uvijek moćne vojske Dobra i dolazi do posljednje bitke Dobra i Zla. U strašnom karijeru bitke i Dobro i Zlo palo je u rijeku rastavljene kovine (željeza), jer oružje se topilo (talilo) od siline bitke što zapodjenuše je snage Dobra i Zla. Napokon je Zlo bačeno na koljena, a Ahriman gubi svoju moć, planine su se sravnile sa zemljom, doline su se uzdignule, a Ormuzd žrtvuje svoju najvjerniju i jedinu preostalu životinju u korist čovjeka, nakon čega će svi ljudi primiti napitak besmrtnosti. Nebo će se spustiti na Mjesec, a Zemlja će se uzdići do Mjeseca i sve će napokon obitavati u savršenstvu Ormuzdovom.

subota, 23.08.2008.

Svjetska mitologija

Zoroastrizam (Zaratustra)

Zoroaster grčka je inačica imena Zaratustre koji je živio 1500. p. K. u sjeveroistočnim područjima današnjeg Irana, a tadašnje Perzije. Učenje Zaratustre sačuvalo se u himnama naziva Gathe koje su sabrane u svetu knjigu Avesti. Zoroastrizam je bio službena religija Perzije sve do 7. stoljeća kada će to postati islam. Tako se učenja Zaratustre protežu kroz tri velika carstva koja su cvala na području Perzije (Ahemenidsko, Partsko i Sasanidsko). Pritisak sljedbenika islama prisilio je na kraju sljedbenike Zaratustre da potraže utočište u sjeverozapadnoj Indiji. Danas u Indiji ima oko 90 000 Parsa (potomci nekadašnjih Perzijanaca), a u Iranu ima oko 17 000 sljedbenika zoroastrizma, a manje zajednice žive u Pakistanu, Velikoj Britaniji, SAD, Kanadi, Hong Kongu i u dijelovima istočne Afrike.

Mit o stvaranju

Temelj razumijevanja zoroasterske mitologije leži u odnosima Dobra i Zla, a to je i stalni problem svih mitologija, a kasnije i religija. Temeljno je pitanje – ako je Bog dobar, možda onda i nije svemoguć, a ako je svemoguć možda onda ipak nije dobar. Temelj zoroasterske mitologije leži u tomu da je Bog ipak u cijelosti dobar, a svekoliko zlo, patnja, bijeda i smrt dolaze od Sotone. Tako je prema mitologiji zoroastrizma Stvoritelj bio Ahura Mazda (Mudri Gospod) koji će kasnije biti poznat i pod imenom Ormuzd. Ahura Mazda oduvijek živi na Nebu u svijetlosti i dobroti, a dolje iz tame i neznanja stalno mu prijeti razoritelj Angra Mainu koji će opet kasnije biti poznat pod imenom Ahriman. Ormuzd je prvo stvorio nebeska bića, a zatim Svemir kao stupicu (klopku) za hvatanje Zla. Tako je Svijet Ormuzd najprije stvorio u duhovnom, a kasnije u materijalnom obliku. Taj prvobitni Svemir imao je oblik jajeta u čijoj sredini je lebdjela Zemlja koja je bila plosnata i obla poput zdjele. Ormuzd je također stvorio i prauzornog (savršenog) čovjeka Gayomardu i prvog pretka svih životinja prvobitnog bika . Dok Ormuzd čini dobro i napućuje Svijet dobrim i korisnim bićima, Ahriman je zaokupljen stvaranjem demona i drugih štetnih stvorenja (štetočina) koji će postati njegovi zloćudni miljenici. Ahriman posjeduje rušilački nagon i ubrzo njegov naum da razori Dobro dolazi na vidjelo. Ahriman šalje svoje zlotvore u Svijet i napada prvog čovjeka i bika svojim glavnim zloćama Patnjom i Smrću. Umirući prvi čovjek i bik izbacuju sjeme i nastaju prvi ljudski par (žensko + muško), te mnoge umiljate životinje i korisne biljke. Ormuzd pogođen ovom iznenadnom zloćom zauvijek zatvara sve putove Ahrimanu koji sa svojim zlotvorima zauvijek ostaje zarobljen u stupici Svijeta čije je obilježje Život. Dobro i Zlo okreću se jedno protiv drugoga i vjekovna teška bitka započinje. No, mitologija zoroastrizma Ahrimana ne stavlja u podređeni položaj u odnosu na Ormuzda, pa tako Ahriman nije 'pali anđeo' (netko tko je nekada bio dobar, pa onda postao zločest) nego su to dvije oduvijek suprotne suštine koje se očituju u temeljnim suprotnostima Svijetla i Tame, Zdravlja i Bolesti, Života i Smrti … Tako je zoroastrizam možda jedina mitologija (religija) u kojoj su Dobro i Zlo oduvijek postojali i bili suprotstavljeni, za razliku od drugih mitologija (religija) koje uče da je i Zlo nekada bilo Dobro, ali je stjecanjem raznih okolnosti postalo zločesto.

petak, 15.08.2008.

Svjetska mitologija

Buddha i Mara Tisućuruki

Iako budizam nema mitova o zlim duhovima, jer ne vjeruje da bi ikoji duh mogao naškoditi ljudskom biću, postoji ranobudistička mitološka pripovijest o pokušajima demona Mare Tisućurukog da spriječi prosvjetljenje Buddhe. Priča kazuje da je Buddha sjedio ispod krošnje drveta Bodhi neposredno prije prosvjetljenja, a demon Mara okupio je sve svoje snage i napao ga. Ta demonska vojska koju je Mara poveo na Buddhu bojno se posložila na 60 km od čela i 60 km od leđa Buddhe, te na 45 km lijevo i 45 km desno od Buddhe. Tisućuruki Mara jahao je divovskog slona Grimekhaliju, a svi demoni iz njegove vojske poprimili su zastrašujuća obličja i naoružali se ubojitim oružjem. Božanska vojska koja se okupila oko Buddhe u namjeri da ga brani, primicanjem vojske demona, pobjegla je 'glavom bez obzira'. Buddha je ostao sam, a u pomoć je pozvao deset krijeposti (parami) koje je on osobno doveo u stanje savršenosti. Nadalje mit kazuje da je demonska vojska Mare Tisućurukog bila ustrojena u deset divizija, pa se sada svaka demonska divizija sukobila s jednom Buddhinom parami. Svih deset demonskih divizija doživjelo je poraz i nagnano je u bijeg. Na kraju su ostali sami Mara i Buddha. Mara je izvukao svoje posljednje oružje nazvano ćakkavudha. Bilo je to moćno oružje kružnog oblika, a koje je moglo prerezati planinu napola. Mara je hitnuo svoje oružje na Buddhu, ali se ono nakon što je došlo do Buddhine glave pretvorilo u cvjetni baldahin. Mara nije odustajao, pa je Budhi uputio novi izazov u kojem je ustvrdio da mjesto na kojem Buddha sjedi zapravo pripada njemu. Kako nije bilo svjedoka Buddha je zamolio Zemlju da presudi i posvjedoči. Iznenada Zemlja strašno zatutnji i otvori se bezdan ponora ispod Mare koji nestane u njemu. Nakon ovoga okupiše se svi bogovi oko Buddhe i proslave njegovu pobjedu.

petak, 08.08.2008.

Svjetska mitologija

Poraz Asura

Asure, moćna nadnaravna bića iz budističke mitologije, posjeduju titansku snagu i u početku žive u skladu s Devama (bogovima). To prvobitno kraljevstvo sklada i mira Asura i Deva naziva se kraljevstvo Tavatimse. Kralj Tavatimse, bog Sakka, međutim nije želio dijeliti kraljevstvo s Asurama, pa ih je na prijevaru opio. Opijene Asure tada su bacili niz strme strane planine Sineru na niže područje planine koje je po veličini odgovaralo kraljevstvu Tavatimse. Kasnije će to područje postati kraljevstvo Asura. Kada su se Asure konačno otrijeznili i povratili iz mamurluka, opazili su da je procvjetalo drvo cittapatali. Asurama tada postade jasno da se više ne nalaze u kraljevstvu koje su dijelili s Devama i to ih jako ražesti. Asure se okupe u velikom broju i poput mrava stanu se penjati na više predjele planine Sineru. Deve ubrzo podignu uzbunu i bog Sakka stavi se na čelo božanske vojske, te krene u svojim bojnim kolima prema oceanu gdje je trebao zametnuti boj s Asurama. No, razjarene, prevarene i borbene Asure nije baš bilo lako pobijediti, pa je ubrzo bog Sakka poražen i natjeran na odstupanje. Bog Sakka bježao je u svojim bojnim kolima kroz šumicu Simbali koja je bila obitavalište Guruda. Gurude su mitska bića pola ptice pola ljudi. Kad bog Sakka napokon spozna da bi u ovoj jurnjavi i 'bježaniji' pred Asurama netko od Deva mogao povrijediti mlade Gurude, a Devama je u tom trenutku najmanje trebalo da se protiv njih još okrenu i Gurude. Sakka okrene svoja bojna kola i vrati se natrag. Taj iznenadni povratak Sakke zbuni Asure i oni se uplaše da je božanska vojska dobila pojačanje, pa sada ponovno napada. Asure se okrenu i potraže spas u svom kraljevstvu. Sakka se pobjedonosno vrati natrag u svoje kraljevstvo, a u tom pobjedonosnom trenutku ispred njega iskrsne njegova palača. Da bi se osigurao i zaštitio od opetovanog napada Asura, bog Sakka postavi straže na pet mjesta, a posvuda uokolo razmjesti slike boga Indre koji u ruci drži munju.

subota, 02.08.2008.

Svjetska mitologija

Buddha – mitologija budizma

Temelj i podloga na kojoj je nastala mitologija budizma bila je brahmanizam (rano doba hinduizma). Kako indijska (hinduska) mitološka misao obuhvaća mnoštvo božanstava, demona i duhova, te mnoga nebesa i paklove u kojima se ljudska bića prema 'zaslugama' nagrađuju, ili pak kažnjavaju, isto je prihvatio i budizam, dakako, s nekim određenim razlikama. Tako je nastala i mitološka priča o rođenju i životu Buddhe koja započinje s kazivanjem da je Buddha bezgrešno začet i rođen. Buddha je u majčinu utrobu ušao u obličju snježnobijelog slona (postoji i druga verzija te priče koja kazuje da je to bilo u obličju zvijezde sa šest krakova). Sve je to u snu vidjela njegova majka Maya, te ga je nakon deset mjeseci i porodila iz svog boka, neuprljanog i bez ikakve boli. Na dan rođenja procvjetalo je stablo udumbara koje još i danas cvate na dan rođenja Buddhe. Majka Maya nakon sedmog dana od poroda umrla je od prevelike radosti, a potom se opet rodila među bogovima. Buddha je kasnije živio isposničkim životom u strogom odricanju, te je njegovo tijelo izgledalo poput kostura. Priče kazuju o bezbroj čuda koja je Buddha učinio tijekom svojega isposničkog života (nakon što se prosvijetlio). Umro je u spokojstvu okružen mnogobrojnim učenicima i sljedbenicima ispod procvalog drveća pokraj rijeke Kusinagare (okrug Gorakhpur, pokrajina Uttar Pradeš) dok su mu Gandharve (nebeski glazbenici) svirali i pjevali. Lomača na koju je položeno tijelo Buddhe sama se zapalila. U kasnijem budizmu mnogi slijede njegov isposnički život, pa se pojavljuje mnoštvo Buddha, odnosno Bodhisattvi (savršena bića koja su postala budistička božanstva).

<	kolovoz, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...