Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 02.08.2008.

Svjetska mitologija

Buddha – mitologija budizma

Temelj i podloga na kojoj je nastala mitologija budizma bila je brahmanizam (rano doba hinduizma). Kako indijska (hinduska) mitološka misao obuhvaća mnoštvo božanstava, demona i duhova, te mnoga nebesa i paklove u kojima se ljudska bića prema 'zaslugama' nagrađuju, ili pak kažnjavaju, isto je prihvatio i budizam, dakako, s nekim određenim razlikama. Tako je nastala i mitološka priča o rođenju i životu Buddhe koja započinje s kazivanjem da je Buddha bezgrešno začet i rođen. Buddha je u majčinu utrobu ušao u obličju snježnobijelog slona (postoji i druga verzija te priče koja kazuje da je to bilo u obličju zvijezde sa šest krakova). Sve je to u snu vidjela njegova majka Maya, te ga je nakon deset mjeseci i porodila iz svog boka, neuprljanog i bez ikakve boli. Na dan rođenja procvjetalo je stablo udumbara koje još i danas cvate na dan rođenja Buddhe. Majka Maya nakon sedmog dana od poroda umrla je od prevelike radosti, a potom se opet rodila među bogovima. Buddha je kasnije živio isposničkim životom u strogom odricanju, te je njegovo tijelo izgledalo poput kostura. Priče kazuju o bezbroj čuda koja je Buddha učinio tijekom svojega isposničkog života (nakon što se prosvijetlio). Umro je u spokojstvu okružen mnogobrojnim učenicima i sljedbenicima ispod procvalog drveća pokraj rijeke Kusinagare (okrug Gorakhpur, pokrajina Uttar Pradeš) dok su mu Gandharve (nebeski glazbenici) svirali i pjevali. Lomača na koju je položeno tijelo Buddhe sama se zapalila. U kasnijem budizmu mnogi slijede njegov isposnički život, pa se pojavljuje mnoštvo Buddha, odnosno Bodhisattvi (savršena bića koja su postala budistička božanstva).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...