Buddha – mitologija budizma
Temelj i podloga na kojoj je nastala mitologija budizma bila je brahmanizam (rano doba hinduizma). Kako indijska (hinduska) mitološka misao obuhvaća mnoštvo božanstava, demona i duhova, te mnoga nebesa i paklove u kojima se ljudska bića prema 'zaslugama' nagrađuju, ili pak kažnjavaju, isto je prihvatio i budizam, dakako, s nekim određenim razlikama. Tako je nastala i mitološka priča o rođenju i životu Buddhe koja započinje s kazivanjem da je Buddha bezgrešno začet i rođen. Buddha je u majčinu utrobu ušao u obličju snježnobijelog slona (postoji i druga verzija te priče koja kazuje da je to bilo u obličju zvijezde sa šest krakova). Sve je to u snu vidjela njegova majka Maya, te ga je nakon deset mjeseci i porodila iz svog boka, neuprljanog i bez ikakve boli. Na dan rođenja procvjetalo je stablo udumbara koje još i danas cvate na dan rođenja Buddhe. Majka Maya nakon sedmog dana od poroda umrla je od prevelike radosti, a potom se opet rodila među bogovima. Buddha je kasnije živio isposničkim životom u strogom odricanju, te je njegovo tijelo izgledalo poput kostura. Priče kazuju o bezbroj čuda koja je Buddha učinio tijekom svojega isposničkog života (nakon što se prosvijetlio). Umro je u spokojstvu okružen mnogobrojnim učenicima i sljedbenicima ispod procvalog drveća pokraj rijeke Kusinagare (okrug Gorakhpur, pokrajina Uttar Pradeš) dok su mu Gandharve (nebeski glazbenici) svirali i pjevali. Lomača na koju je položeno tijelo Buddhe sama se zapalila. U kasnijem budizmu mnogi slijede njegov isposnički život, pa se pojavljuje mnoštvo Buddha, odnosno Bodhisattvi (savršena bića koja su postala budistička božanstva).
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...