Poraz Asura
Asure, moćna nadnaravna bića iz budističke mitologije, posjeduju titansku snagu i u početku žive u skladu s Devama (bogovima). To prvobitno kraljevstvo sklada i mira Asura i Deva naziva se kraljevstvo Tavatimse. Kralj Tavatimse, bog Sakka, međutim nije želio dijeliti kraljevstvo s Asurama, pa ih je na prijevaru opio. Opijene Asure tada su bacili niz strme strane planine Sineru na niže područje planine koje je po veličini odgovaralo kraljevstvu Tavatimse. Kasnije će to područje postati kraljevstvo Asura. Kada su se Asure konačno otrijeznili i povratili iz mamurluka, opazili su da je procvjetalo drvo cittapatali. Asurama tada postade jasno da se više ne nalaze u kraljevstvu koje su dijelili s Devama i to ih jako ražesti. Asure se okupe u velikom broju i poput mrava stanu se penjati na više predjele planine Sineru. Deve ubrzo podignu uzbunu i bog Sakka stavi se na čelo božanske vojske, te krene u svojim bojnim kolima prema oceanu gdje je trebao zametnuti boj s Asurama. No, razjarene, prevarene i borbene Asure nije baš bilo lako pobijediti, pa je ubrzo bog Sakka poražen i natjeran na odstupanje. Bog Sakka bježao je u svojim bojnim kolima kroz šumicu Simbali koja je bila obitavalište Guruda. Gurude su mitska bića pola ptice pola ljudi. Kad bog Sakka napokon spozna da bi u ovoj jurnjavi i 'bježaniji' pred Asurama netko od Deva mogao povrijediti mlade Gurude, a Devama je u tom trenutku najmanje trebalo da se protiv njih još okrenu i Gurude. Sakka okrene svoja bojna kola i vrati se natrag. Taj iznenadni povratak Sakke zbuni Asure i oni se uplaše da je božanska vojska dobila pojačanje, pa sada ponovno napada. Asure se okrenu i potraže spas u svom kraljevstvu. Sakka se pobjedonosno vrati natrag u svoje kraljevstvo, a u tom pobjedonosnom trenutku ispred njega iskrsne njegova palača. Da bi se osigurao i zaštitio od opetovanog napada Asura, bog Sakka postavi straže na pet mjesta, a posvuda uokolo razmjesti slike boga Indre koji u ruci drži munju.
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...