Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 27.04.2008.

Legenda o Alandiji i Priče o Balanmunghu

… Dok je tako Tahunah mudro zborio i podučavao nasljednika svoga, nešto mlađeg, ali već dovoljno mudrog Nahenufha, na južnim obroncima visoke Wyghenh planine, stazom koju je utro netko nekoć jako davno i kojom od sada njom kroče Njih Dva, Oni napokon stignu do tajnovite pećine koja je čuvala strašnu i veliku tajnu do koje je do tada odlazio samo Jedan, a sada će Dva. Na ulazu u pećinu Andraghonh stane i okrene svoga mladoga sina Akhadeyha te mu rukom pokaže na krajobraz koji je poput praska puknuo ispred Njih. Bila su to nepregledne doline obrasle šumama srebrenog bora čije je krošnje pritisnuo snijeg, bilo je to mjesto s kojeg je pucao jedinstven i neponovljivi pogled na tajnoviti grad Asgrad, a kako se već pomalo danilo u svijetlosti koja je rađala sada neko novo svitanje, neku novu zoru koja je rođena iznad šuma srebrenog bora, lijepo su se mogle vidjeti tajnovite visoke kule Asgrada, a predivna dolina Mynechyzha već se kupala u svijetlu Sunca. Jedino su još visoki vrhovi misteriozne Wyghen planine i dalje bili obavijeni onom tajnovitom srebrenom izmaglicom. U daljini su poput nekakvih mitskih treperavih Zvijezdi sjajila mnogobrojna svijetla Alanda, a još dalje u daljini poput vrpce pružala se divlja rijeka Hespreraskha što jednom davno pregaziše je Vitezovi vjetra. Na Istoku i Zapadu na njihovim rubovima, na samim obzorima lijepo i jasno se vidjelo svijetlo Snježnog i Ledenog oceana. Andraghon tada prozbori: 'Sine moj! Sve dokle ti pogled seže prostire se tvoje kraljevstvo što ja ga jednom davno prije stvorih za tebe i sestru tvoju. Tu nema Zla i nema Nepravde, tu žive mnogobrojni ponosni i hrabri Narodi što jednom već su preduboko kopali i otkrili Zlo Hladnih vatri u ponorima u koje ih već jednom prije baciše moćni Bogovi sa Zvijezda. Mnogo sam toga ja spasio i uredio, ali mnogo će toga ostati za tebe što ćeš ti morati očuvati. Dobro zapamti, Zlo nikada ne spava i teško ga je otkriti sve dok se ne pojavi snažno i moćno. Ipak, vremenom ja sam shvatio da je Zlo ranjivo i lako ga je pobijediti ako hodaš uspravno. Kako sam ja naslijedio teško ljudsko breme naših predaka vrijeme je da ga i ti naslijediš od mene. Bit će ti teško proniknuti u sve tajne, jer tajne su uvijek dobro skrivene … 'Zašto uopće odlaziš sada kada svi Okolni narodi pričaju o tvojim pothvatima? Želio je znati mladi Akhadey i to je napokon upitao Andraghonha. 'Sine moj, ovo je sada tvoje kraljevstvo, a moje Doba je ovdje završilo. Počelo je neko novo Doba, tvoje Doba. Ja odlazim još dalje od prostranstava Sylenca i vodim tvoju majku kako bi joj se napokon odužio za sve što sam joj ovdje propustio dati, a vjeruj mi da je zapravo ona i zaslužna za sve te moje pothvate o kojima sada ti slušaš. Da nije bilo nje i njezine dobrote odavno bih ja već krenuo u te zemlje Sjeverne koje su me oduvijek i privlačile svojim tajnama i misterijima. No, dobro, u ovoj pećini sve je ono što ti treba, a ja ću samo uzeti par svojih starih i prašnjavih knjiga koje ću ponijeti kako bi ih napokon mogao i na miru pročitati pokaraj tople vatre uz mirise toploga čaja kojeg tako dobro spravlja tvoja majka. Vrijeme je još uvijek lijepo i mirno i meni i mojim Alanđanima valja krenuti ako želimo proći kroz Kawamadhe prije nego stignu hladne kiše Shakazeye.' 'Dobro, ako moraš, moraš, ali znaj da će ti vrata Asgrada uvijek biti otvorena i volio bih da dolaziš svake godine na velike Amazonske igre kada se opet budu okupljali svi Okolni narodi koje ti nazivaš Hrabrim. Hoćeš li doći i kako ću ja znati da ćeš se sigurno pojaviti?' Opet je mladi Akhadey uputio ocu novo pitanje koje ga je mučilo baš poput onog prethodnog. Opet je Andraghonh smirio sina svojega i mirno mu rekao:'Naravno da ćemo je i majka dolaziti, a dolazit ćemo uvijek kada se borovi srebrom posrebre i ostat ćemo tih pet dana kako bi zajedno gledali rođenje zvijezde Hawalandha.' …}{ …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...