Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 25.01.2008.
Legenda o Alandiji
Sutradan na Skartarysu prijetnje nepoznatog mladog ratnika nisu dočekane previše ozbiljno, no, ipak, luka je zatvorena za sve brodove. Tada pak, točno u podne, kao što je i obećao vođa nepoznatih došljaka, pojavi se manja skupina ratnika na konjima. Straža gradskih bedema Skartarysa odmah podigne uzbunu, a na bedeme stigne i sama Sonsyreya. Manju skupinu nepoznatih ratnika vodio je sada Andraghonov pukovnik Mandhan koji podigne ruku u znak mira i pozdrava: 'Andraghon nas šalje po princezu Noshy i potom odlazimo u miru …' Odjednom, prije nego je itko nešto i mogao poduzeti, kiša strijela sa bedema zapljusne Alanđane koji se munjevito zaštite svojim štitovima. Mandhan zapovjedi da se izađe van dometa strijelaca, a onda zaprijeti: 'Čuvajte se Andraghonovog gnjeva!' Mala skupina ratnika potom nestane u obližnjoj šumi. Tada Sonsyreya ljutito priđe Fanthomu, princu Sywolykyh: 'Tko ti je dozvolio da se pojaviš ovdje i zašto ste ih gađali kad … ' Rečenicu Sonsyreya nije mogla završiti, jer se na rubu šume, odjednom i niotkuda, stane okupljati veliki broj nepoznatih ratnika koji su gradili bojni složaj za napad. Tisuću truba začuje se oko grada Skartarysa, tisuće oklopljenih pješaka, a iza njih tisuće konjanika u opasnim preslaganjima spremalo se za sve očitiji napad na grad. Istodobno na moru se pojavi na stotine ratnih brodova koji su također u bojnom složaju polako uplovljavali u luku. Kao po zapovijedi, ali zapovijedi koja se nije čula, sve oružje nepoznatih ratnika na trenutak bljesne na suncu, a istodobno grad zapljusne zapaljiva kiša strijela s kopna i mora. Branitelji grada u prvom su trenutku bili iznenađeni i zbunjeni, pa nastane pomutnja i panika. Izvan grada začuje se snažan jednoglasan povik, odnosno bojni poklič Alanđana: 'Sha – Ghan!' Nakon toga napad istodobno započne iz više smjerova na najslabije branjene točke drevnoga amazonskog grada. Grad je uskoro planuo poput buktinje, a crni oblaci strijela stalno su prisiljavali branitelje da se drže u zaklonu, kada su oblaci strijela prestali na bedemima već su bili napadači, a ubrzo su provaljena i gradska vrata. Dok je među braniteljima vladala pomutnja, panika i kaos, napadači su vrlo organizirano i precizno jurišali na sve moguće otporne točke grada koje su redom padale. Po cijelom je gradu pružan neočekivano slab i neorganiziran otpor. Sywolyky i Kotyansky ratnici ostavši bez svojih zapovjednika pružili su neorganiziran i nepovezan otpor. Na gradskim vratima Dyadonkhe su pokušale vratiti vrata pod svoj nadzor, ali su pregažene u žestokom karijeru Unakasove Krilate pukovnije. Alandski brodovi prislonili su svoje bokove na sve gusarske brodove, te su alandski mornari u naletu prešli na protivničke brodove i na njima izazvali paniku među iznenađenim posadama. Čitavim gradom sve više širila se panika, a Sonsyreya zapovjedi da se u njezinu palaču odmah dovede princeza Dyasparha. 'Princezo morate odmah zaustaviti svog brata! Odakle li se samo pojavio s ovolikim ratnicima, potpuno su razjareni i uništit će nam Skartarys i sve svete hramove. Gaze i ruše sve pred sobom, bez milosti su za ikoga.' 'Već više puta sam te upozorila princezo da će se on jednom pojaviti. Nisi slušala, postavljala si nemoguće uvjete i nikako nisi smjela pustiti na otok Sywolyke i Kotyance. Sada je njegov bijes, a samim time i bijes njegovih ratnika zbog toga još veći, jer oni vas sada sve vide kao protivnike. No, bit će dovoljno da zapovjediš tvojim ratnicama i ratnicima da bace oružje i prestanu im pružati otpor.' Odjednom u odaje palače grada Skartarysa provale Alanđani predvođeni pukovnikom Unakasom. Malobrojne Sonsyreyne Dyadonkhe, većinom kontese i mlade kneginje predvođene Sandrhom polete im u susret, u namjeri da zaštite svoju princezu, ali ih Sonsyreya odlučno zaustavi: 'Spustite oružje Sandrho! Više nema nikakvog smisla pružiti otpor, jer ova je bitka za nas izgubljena!' Pogledi Sandrhe i Unakasa na trenutak se sretnu, a onda Unakas zapovijedi: 'Zaštitite princezu Shenhu, a ostale razoružajte i odvedite!' 'Ne Unakas! Princezu Sonsyreyu i njezine pratilje ostavite ovdje na sigurnom, bez obzira kakve su vam zapovijedi. Ja osobno garantiram za njih! Uzbuđeno je pokušavala Shenha zaštititi Sonsyreyu i njezine Dyadonkhe. Unakas se osmjehne i zaustavi Alanđane: 'Smirite se princezo, zaštitit ćemo i vas i njih, no, ona vas baš nisu zaštitile prije nekoliko dana od napada Sywolykyh! Zašto bi im mi sada vjerovali, ali uskoro će se pojaviti i sam Andraghon, pa će vas on osobno zaštititi i odlučiti što s njima. Njegova zapovijed za nas je izvršena, a ovamo nas je poslao da zauzmemo ovu palaču kako ne bi stradala u naletima naših ratnika.' Uskoro se u dvorištu palače začuje topot konja. Alanđani se uskomešaju. 'Stiže Shagan s Vitezovima vjetra. Alanđani pripremite oružje za počast!' – zapovijedi pukovnik Unakas. U odaje amazonske palače sada uđe Andraghon praćen generalima Vitezova vjetra. Blistavi oklop i teški mač za pojasom činili su ga impozantnom pojavom. Andraghon polako skine bojnu kacigu i pancirne rukavice. Zavlada muk i teška tišina, a onda se Andraghon glasno nasmije i zapovijedi: 'Unakas neka se ratnici udalje iz palače! Postavite stražu i osigurajte je! Vrati oružje princezi s Toplih mora Južnih i njezinim bajnim pratiljama, a ti Yakwy pripremi brod za sat vremena vraćamo se u Aland! Sada idite svi, želim biti sam sa sestrom i njezinim prijateljicama koje je uzela pod svoju zaštitu!' Svi Vitezovi vjetra istodobno pozdrave i udalje se, a Panđa upita: 'Shagane želiš li da nastavimo gonjenje, Masharan samo čeka tvoje zapovjedi. Otok neće napustiti nitko za kog ti to ne želiš. Unakas je okupio sve pukovnije i spreman je za svaku tvoju zapovijed, a Paska sa svojim ratnicima nadzire sve kutke ovog čudnog otoka.' 'Hvala ti Panđo, ali da prvo čujemo ovu ljepoticu, želi li nastaviti borbu ili će nam možda ponuditi mir, jer od ovog trenutka Skartarys je pod upravom Alandije. Ovo više nikada neće biti sklonište za Sywolyke i Kotyance. Previše su nam briga zadali i u našim morima, a onda se ovamo skrivali.' Sonsyreya se sada obrati Shaganu: 'Pobjeda je tvoja i to potpuna, ali moraš znati da ja nisam znala da odavde Sywolyky napadaju Dyasparh i zalaze u tvoja mora. Ja s tobom želim mir, ali ako nam oduzmeš Skartarys bit će to preveliki udar za Amazonke.' 'I ja se slažem s princezom Andraghone, ovaj otok svim Amazonkama previše znači i podsjeća ih na drevna vremena za koja nas vežu …'
'Polako sestrice, pa tko je uopće rekao da ću vam oduzeti otok? Ja ću samo na djeliću ovog predivnog rajskog otoka izgraditi svoju luku za koju vi nećete ni znati da postoji. No, na ovaj otok više nikad neće ni jedan brod, a da ja to ne znam. Masharan će ih lijepo uvijek otpratiti nekamo drugamo, a otok je vaš i na njemu radite i igrajte svoje igre vi ljepotice. Meni je on nepotreban i beskoristan. Jeste li sada zadovoljne? Ja sada moram natrag u Alandiju gdje imam posla koji mi je prekinuo tvoj nestanak sestrice. Sada sam u žurbi i ne mogu vas ugostiti, pa vas zato obije molim da mi oprostite. No, pozivam vas obije u Aland gdje ću vam se iskupiti za ovu žurbu, a Yakwy i Amaksos će se pobrinuti da imate sve što poželite i da se sigurno vratite u Dyasparh, a odande dođite u Alandiju. Prihvaćaš li poziv princezo Dyadonhe?' 'Vrlo rado Alanđanine!' Nasmije se Sonsyrey na trenutak i obori pogled koji je jedva zadržavala. Naime, od kada je ušao Shagan nije skidao pogled s nje. Shagan zadovoljno raširi ruke: 'Onda smo se sve dogovorili, a sada stvarno moram brzo u Alandiju.' Tisuće alandskih ratnika koji su prije samo nekoliko sati izgledali strašno i opasno, sada je u velikom redu i organizirano napuštalo Skartarys kao da se ništa nije ni dogodilo. Sonsyrey je to sve promatrala pozorno i šutke, a onda se obrati Shenhy: 'Princezo tvoj brat je jako zagonetan. Doveo je ovamo tisuće najboljih ratnika koje do sada nikada vidjela nisam. Iskreno, ja sam iznenađena i zadivljena. Borili su se vrlo hrabro, jurišali su zastrašujućem poretku, kao da su točno znali kamo moraju udariti. Osvojili su naš otok, a on nam ga je odmah vratio. Kako su se iznenada pojavili, još su organiziranije i tajanstvenije nestali. Da nema ovih ovdje koji su ostali, ne bih sve ovo vjerovala, a pogledaj ih. Odmah su stali graditi utvrde kao da im prijeti velika opasnost. Sve to me zastrašuje princezo, gdje je on bio svih ovih godina i odakle se sada tako iznenada pojavio? 'Shenha se nasmije: 'Potpuno si u pravu prijateljice. Njemu su tek dvadeset i dvije godine, a već je zasjenio ratničku slavu svog starijeg brata, pa i samog oca, ako ne i djeda. Njegovi ratnici porazili su Sywolyke više puta na obalama Mandraghonha, nanijeli im teške poraze u Neberaskhy, proganjali ih kroz Dolinu smrti sve do Zabranjene doline, gdje su stali samo na moje izričito traženje. Teške i strašne su poraze nanijeli i Kotyancyma koji su morali moliti za milost svojih gradova. Sve napade njegovi ratnici lome u samom začetku i bore se hrabro i nezadrživi su. Trebaš tek vidjeti njegovu Alandiju, to još nisi vidjela. To ti je veličanstveno, kao da se nalaziš u zemlji iz legende. Njihovi gradovi, putovi, te šume srebrenog bora, ta beskrajna prostranstva, taj narod kao da zna i ljubomornu čuva neku veliku tajnu, a koju im je upravo On otkrio, jer poslije toga svi su poludjeli za njim i strašno ga zavoljeli. Vidjet ćeš da čak ni plahe šumske životinje tamo ne bježe od njega, a čini mi se da i sunce jače sije kad je on u blizini. No, najbolje da sada pođemo na odmor, a sutra ćeš se u to sve i sama moći uvjeriti. Noćas ćeš mirno spavati, a čini mi se da ćeš doživjeti neobičnu noć, jer u zraku lebdi njegov lik, njegovi ratnici zaštitili bi nas i od nemogućeg. Pogledaj samo ona dva generala, to su jedni od najboljih, a upravo je njima on povjerio našu sigurnost. Možeš biti sigurna da ćeš noćas usnuti prekrasan San koji ćeš vrlo dugo pamtiti. Nazočnost pak onih Sychytha sada konačno i ja razumijem. Ta četiri starca uvijek se pojave prije njega i onda danima najavljuju njegov dolazak. No, vidjet ćeš i sama. Sve više mi se čini da njihove priče, koje opet strašno podsjećaju na one davne i zaboravljene priče koje su nam kao djevojčicama pričale naše bake, sada izgledaju kao stvarne.' Pokušavala je objasniti Shenha Sonsyrey koja je, ni sama ne razumjevši i shvaćajući zašto, dio tih priča već sanjala danima koji su prethodili ovom neobičnom susretu s tim još neobičnijim dječakom koji je na Topla mora Južna doveo ratnike i ratne brodove kakve još nikada nije vidjelo i nije ni zapamtilo to Prvo doba u kojem su Topla mora Južna tiho oplakivala bijele obale na kojima su rasle i mirisale predivne palme na ovim bajnim otocima gdje noći nisu tako tamne, a jutra se zlatom zlate. Tu negdje, negdje gdje Topla mora Južna zapljuskuju obale predivne zemlje Dyadonhe, Legenda je sada poprimila svoj tijek i sve je za Okolne narode slobodno moglo početi … dakako i počelo je, a da oni toga još nisu ni bili svjesni. Jedan od četvorice Sychtha to im je najavio ovako: 'Onda kada sudbina tom neumoljivom, neuhvatljivom, divljem i slobodnom sinu sjevernih prostranstava, princu i ratniku, iznenada ispreplete put s predivnom crnokosom, plavookom princezom ratnicom. Onda kada ona potpuno zaokupi svu njegovu pozornost Okolni će narodi stasati u Hrabre narode i bit će to opet Vrijeme 'Onih koji idu uspravno' još od trenutka propasti Slavnih gradova, što nekada davno prije ponosno prostiraše se poput prstenova pod plavim plaštevima Neba što okitiše ga milijuni Zvijezda koje znaju i čuvaju tajnu veliku i predivnu …'
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...