Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 20.01.2008.

Legenda o Alandiji

Nitko se više ne sjeća otkuda i kako, a nitko više ni ne zna kada i zašto, su se na drevnom amazonskom otoku Skartarysu. odjednom pojavila dva maga, dva starca pripadnika drevnog naroda Sychytha. No, svi su zapamtili da su se otokom ubrzo proširile neobične drevne i davno prije zaboravljene priče koje su kazivala da je probuđena drevna legenda. Legenda koju su još bake, davno prije Osvita Vremena, pričale posljednjim vilama Charyzmamha. Dok su tako Topla mora Južna tiho oplakivala davno prije zaboravljene priče i zapljuskivala obale predivnog i drevnog otoka, otoka kojeg sunce kupa u svom toplom i zlatnom sjaju, u zraku se sve više osjećala nekakva mistična i tajnovita napetost, a dva su maga neumorno najavljivala da će se uskoro u tom Strašnom i Neobičnom Vremenu dogoditi nešto neobično. No, ništa se nije događalo i ništa nije kvarilo idilu tog drevnog i rajskog otoka što ga mitske vile Charyzmhe pokloniše narodu Amazonskom. Ništa neobično nije se dogodilo ni onda kada su u staroj luci Skartarysa pristale prve sywolykhe i kotyanske krstarice koje su donijele prve odrede Hladnih vatri. Ništa se neobično nije dogodilo ni onda kada je pojava Hladnih vatri otok pretvorila u leglo gusara, bezvlašća i zla. No, onda jednog toplog kasno jesenskog dana, u luku slobodnog amazonskog grada Skartarys, uplovio je manji jedrenjak sa zastavom Dyasparha. Na njemu je bila princeza Dyasparha, vladarica Azurnih mora Dyasparha, gospodarica grada Tisuću piramida, drevnog amazonskog grada Ryanha što utemeljiše ga dyasparskhe amazonke, princeza Shenha. Ona je stigla u namjeri da riješi nesuglasice koje su izbile nakon što su anubyskhe Amazonke zauzele dyasparsky grad Sunh koji je čuvao ulaz u Zabranjenu dolinu zelene rijeke Mandraghonha. Usred bijelog dana, na očigled svih, njezin je brod napadnut od Sywolykyh. Iako se posada Dyasparaca hrabro i žilavo branila, Sywolykhy su bili brojčano nadmoćniji i jači. Princeza Shenha zatražila je pomoć dyadonskyh Amazonki koje su imale naoružane odrede na otoku, ali pomoć nije stigla. Princeza Shenha odvedena je u nepoznatom smjeru, a slijedećeg dana kao da se ništa nije dogodilo, ritam života na otoku usred Toplih mora Južnih poprimio je svoj ustaljeni tijek. Onda pak se nakon nekoliko dana na samom ulazu u luku usidre tri velike krstarice, a u samu luku uplovi dotada nikada viđena velika i čvrsto građena borbena galija u pratnji četiri manja, ali brza razarača. Pojava ovih velikih i strašnih ratnih brodova izazvalo je veliko zanimanje i pozornost svih, jer brodovi su bili izuzetno veliki i čvrsto građeni, a kako nisu razvili zastavu, svi su pomislili da se radi o nekakvoj do sada nepoznatoj gusarskoj družini. Tridesetak ratnika, potpuno oklopljenih i teško naoružanih, iskrca se kao pratnja mladog ratnika koji se uputi prema lučkoj krčmi. Ratnici su bili ogrnuti dugim plavim ogrtačima koji su skrivali oružje, ali mirnoća, stega i tajnoviti složaj koji su stalno držali ratnici iz pratnje jasno su davali do znanja da to sigurno nisu gusari. 'Prije nekoliko dana u ovu je luku uplovio brod princeze iz Dyasparha i tu mu se gubi svaki trag. Krčmaru, možeš li mi što kazati o tome?' – upita krčmara mladi ratnik koji je na veliko iznenađenje nazočnih u krčmi bio duplo mlađi od najmlađeg ratnika iz pratnje, bio je još gotovo dječak, a plava odora izvezena srebrenim nitima govorila je da je plemenitog roda. 'Slušaj mladiću, u ovu luku dnevno uplovljavaju i isplovljavaju mnogi brodovi za koje nitko ne pita kamo idu i što prevoze. Ako nešto želiš znati odgovor moraš potražiti u Zapovjedništvu luke.' – odgovori krčmar ne prekidajući svoj posao. Zveket srebrenjaka koje mu je ostavio Shagan ipak ga prene i zaokupi njegovu pozornost, te on na trenutak podigne pogled. Nekoliko pak pijanih Sywolykyh časnika naglo se podigne od stola i prepriječi put mladiću. Istoga trenutka, munjevito pred njih postave se dva snažna ratnika koji tijelima zaštite mladića, a jedan od njih mirno, ali prietećim glasom upozori: 'Mirujte lešinari! Imate sreće, pa nas ovaj put ne zanimate. Maknite se, ili ćemo s vama obrisati pod! 'Ovo nisu očekivali, pa Sywolyky izvuku mačeve, a na vratima tada se pojavi i naoružana patrola Sywolykyh. Pridošli ratnici snažno rukama obore iznenađene Sywolyke, a tada im jedan od njih ponovno zaprijeti: 'Vratite se natrag u svoje rupe odakle ste i dopuzali, ili izvucite oružje i umrite!' Ovo na trenutak pokoleba Sywolyke, a pridošli ratnici, mirno, kao da se ništa nije ni dogodilo, upute se prema Zapovjedništvu luke. Mladić opetuje isto pitanje o brodu koji je pripadao princezi Shenhi, a jedna od Amazonki mu odgovori: 'Taj je brod napusti luku prije dva dana.' Ovaj odgovor oneraspoloži mladića, pa on ljuto zaprijeti djevojci: 'To je laž koja me ne zadovoljava, ako ne znaš nema ni potrebe da mi lažeš!' Sada se pojavi još jedna Amazonka u pratnji više njih. Mladićev pogled se zaustavi na njoj, te je on stane ispitivati pogledom, sve dok se njegov i djevojčin pogled napokon ne sretnu: 'Tko si ti ratniče i što tražiš na mom otoku?' – upita prekrasna crnokosa djevojka. – Ja sam Andraghonh i tražim brod koji je prije nekoliko dana nestao u ovoj luci, a …' 'Nikakvog broda za tebe nema u ovoj luci. Vrati se odakle si i došao! Imaš sat vremena da napustiš luku!' Prekine crnokosa Andraghonha koji se samo osmjehne i rukom smiri Panđu koji je već htio intervenirati. 'Polako crnokosa, ja samo tražim svoju sestru koja je nestala u ovom leglu bezakonja. Napustit ću luku, ali ne bez sestre, a po nju dolazim sutra točno u podne svidjelo se to tebi ili ne plavooka. Ako si toliko važna i moćna da mi prijetiš onda ćeš se sigurno pobrinuti da mi se vrati moja sestra, a brod i sve na njemu slobodno zadrži. Andraghonh se blago nakloni i povede svoje pratitelje prema brodovima praćen zbunjenim pogledima Dyadonkhy.

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...