Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 15.01.2008.
Legenda o Alandiji
Tajna Cytygwndha (isječak)
… 'Ne, ne sine moj! To nije dobro i razumno, pusti sada to, to će riješiti Shenha sa svojom prijateljicom Antyophom.' – umirivala je Tanya Andraghonha. Tada pak se u razgovor uključi i Shenha sestra Andraghonova: 'Andraghonhe, majka je u pravu. Nema potrebe da ti silom vraćaš Skartarys i Zabranjenu dolinu, ionako je naš savez s Anubykama klimav i ne bi nam trebalo … ' Sada se mladi Andraghonh još više uzbudi i ustane iz stolice: 'Savez govoriš sestrice! Taj savez nikada nije ni zaživio i meni se čini da Anubyke više vole savez sa Sywolykyma nego s tobom. Što ti onda nisu pomogle kada su sywolyky odredi udarili preko Madraghonha na tvoj grad. Zar ti misliš da možda nisu znale Anubykhe, Amaryankhe i te Dyadonkhe koje su se sada još i na Skartarysu počele bahato ponašati, da su ti sywolykhy odredi na granici?! Jednom su me već prevarile tim svojim šarmom, ali sada je dosta! Ako žele savez onda cijelom savezu moraju biti i isti neprijatelji. Molim te Noshy (Noshy – alandsko ime za Andraghonovu sestru Shenhu) preispitaj još jednom svoju odluku i pusti mene da ih ja sa svojim Alanđanima otjeram iz Zabranjene doline i sa Skartarysa. Majko, nije li ta Antyopha kćer Nemesydyna? Zar si zaboravila što ti je Nemesydya učinila u Cytygwndhu i zar …' 'Dosta Andraghonhe! Zar si zaboravio obećanje?!' Sada pak je na iznenađenje Shenhe odjednom Tanya uzbuđeno prekinula Andraghonha. 'Što se to doista dogodilo tebi majko u svetom gradu Cytygwendhu i što si ti tamo tražio dječače, pa vi doista nešto krijete.' Željela je znati sada iznenađena Shenha. 'Nećemo sada o tome, jeli tako Andraghonhe?' odlučna je bila Tanya. 'Dobro majko, neka bude! Riješite to kako god mislite da je najbolje, no, ja ni pod kojim uvjetima ne vraćam svoje pukovnije natrag u Alandiju. Idem u Neberaskhu. Haywyu će biti drago što sam tamo sa svojim Alanđanima. Popit ćemo 'nektar' na zelenim obalama Mandraghonha i lijepo pričekati da vi to riješite na vaš način. Ipak bliže mi je iz Neberskhe nego da se onda opet vraćam iz Alanda, jer na kraju ću ja to ipak morati riješiti na svoj način. No, dobro, možda vi to riješite na vaš amazonski način, a ja ću sa strane ipak paziti da se tu ne umiješaju Kotyancy, ili njihovi zločesti prijatelji Sywolykhy, a vjerujte mi da ih osjećam u zraku. Ako su se dokopali Toplih mora Južnih brzo će oni poželjeti i azurna mora Dyaspharha, no, tu će ih lijepo pričekati Yakwy s mojim krstaricama.' …
Tako je i bilo. Alanđani su se povukli iz Dyasparha u vječito nemirnu Neberaskhu, a ne preko rijeke Hesperaskhe kako su to od njega tražile sestra i majka, jer taj uvjet postavile su im Anubykhe i Dyadonkhe pozivajući se na Amazonski Savez koji davno prije utemeljiše vile Charyzmhe. Tanya i Shenha naivno su pristale na te uvjete, ali Andraghonh će uskoro dokazati da je uvijek korak ispred. Naime, njegovi brodovi, u azurnim morima Dyasparha, već su potopili nekoliko brodova koji su se prikrivali kao gusarski, a zapravo su to bile sywolykhe krstarice. U nastavku događaji su se razvijali strahovitom brzinom, a onda se dogodilo nešto što će napokon na nemirnu i opasnu scenu, koju su dotada, u tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu, uvijek režirali odredi Hladnih vatri, u punom svijetlu prikazati nešto što su Sychythe već duže vrijeme najavljivali Okolnim narodima. Shenhu su na Skartarysu oteli odredi Sywolykyh u najvećoj amazonskoj luci i to usred dana. Nekoliko dana ništa se nije dogodilo, a onda su se na ulazu u luku pojavili neki do tada nepoznati i nikada prije viđeni brodovi. Brodovi su bili veliki i snažno građeni. Oplate i nadgrađa bili su dodatno oklopljeni daskama, a kljunovi brodova ojačani su mjedenim šiljcima. Brodovi su bili izuzetno brzi, nikada viđeni do tada na tim prekrasnim azurnim toplim morima, a pratili su najveći ikada sagrađen brod do tada u tim Strašnim i Nezamislivim Vremenima. Bila je to velika ratna galija koja još nije imala ime, a velike krstarice koje su je pratile izgledale su zastrašujuće, njih pak su pratili brzi i snažni razarači na čijim palubama su bili mornari, ali i naoružani ratnici koji su imali leteće mostove na čak četiri mjesta. Nije bilo nikakve sumnje, ovi brodovi udaraju snažno u bokove protivničkih brodova i tada preko tih letećih mostova kuljaju naoružani ratnici. Prava pak opasnost tih brzih razarača nije ni bila vidljiva. Bio je to mjedeni šiljak nešto ispod vodene crte broda. Dakle, strašni su alandski ratni brodovi uplovili u luku Skartarysa koju je netom prije zaposjela Sonsyreya sa svojim Dyadonkhama. Dvoje mladih, slobodan sin divljeg Sjevera i bajna princeza Toplih mora Južnih još uvijek se ne poznaju, no, uskoro će njihov susret, tek probuđenoj legendi, dati neki novi smisao koji su davno prije zacrtale vile Charyzmhe i već dugo najavljivali Sychythe. Bit će to početak najveće ratničko ljubavne romance koju ni najstariji nisu zapamtili, a snaga ljubavi stvorit će neki novi savez koji ni moćni savez Slavnih gradova nije zapamtio. Kako je sve zapravo počelo Athumanunh je već pisao, ali možda opetuje još jednom za one koji je nisu pročitali. No, to nekom drugom prilikom.
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...