Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 05.01.2008.
Legenda o Alandiji
Amandha Svemirska plesačica – Polarna svijetlost
Okolnim narodima nikada nije bilo jasno zašto su mudri i drevni Sychythe Sonsyreyu, u svojim tajnovitim kazivanjima, nazivali Amandha (Ona koja pleše na Nebu). U početku ni sama Sonsyreya nije razumjela što joj ti simpatični starčići pričaju, no, nakon što joj je Andraghonh napokon otkrio tajnu u pećini Alancheth, na Postelji od Sna, Sonsyrey je napokon shvatila i uzvratila mu svojom Snagom ljubavi u Čarobnim vrtovima Drymenha. No, tada pak se sve još više zakompliciralo, jer tajna Alanđana postala je još tajnovitija, Sychythe su bili uvjereni da je Amandha zapravo i Baharanunha (Ona koja lebdi Zrakom), a Okolni narodi više se nisu ni trudili shvatiti Tajnu već su se jednostavno prepustili predivnim pričama Sychytha, jer Legenda je bila živa, a Hladne su vatre bilježile teške poraze. O čemu se tu zapravo radi i što je to Athumanunh izmislio u svojoj priči, jer da bi Legenda bila živa ona mora biti na nečem stvarnom i utemeljena. Dakle, vrlo jednostavno, Athumanunh se poigrao s najobičnijom prirodnom pojavom, a to je polarna svijetlost. Gdje to zapravo počinje Athumanunhova priča? Priča počinje na opisivanju krajobraza Alandije, odnosno čiste i djevičanske prirode koja u Athumanunhovoj duši uvijek pobudi onaj snažan osjećaj beskonačnosti i velike tajne. Upravo ti divlji, netaknuti i djevičanski predjeli koje opisuje Athumanunh u Alandiji jednostavno obiluju suprotnostima koje su neki od Vas i dobro uočili. Uvijek nakon oštre i strašne zime, Bijeli snjegovi, (Athumanunh to u alandskom kalendaru naziva – slabljenje) dolaze strahovite proljetne oluje, kiše Shakazeye (Athumanunh pak to naziva – buđenje). Dobro ne idemo dalje po Alandyarnycu, ostanimo na trenutak na prva tri mjeseca alandskog kalendara (Zornik, Zimnik i Noćnik – po Athumanunhu). Dakle, nakon pojave zvijezde Hawalandha, odnosno nakon početka Nove godine Alanđana, ništa se ne događa, Zimski je bedem aktiviran i snažno je čuvan od ti najboljih i najstrašnijih ratnika koje je ikada zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme nakon potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova. Onda pak nakon tridesetog dana Zimnika i početkom prvog dana Noćnika strašni čuvari Zimskoga bedema vide Amandhu (nitko od Okolnih naroda nije se usudio priči Zimskome bedemu, no, simpatični starčići Sychythe skrivali su se i smrzavali se u mračnim šumama srebrenog bora tjerani silnom znatiželjom da vide koga to čekaju ti tajnoviti ratnici, ti strašni ledeni ratnici napadači). Dakle, Amandhu vide i prestrašeni Syhcythe, a to je predivan doživljaj koji pruža pojava polarne svijetlosti. Kada ujutro kroz vrata Kawamadhe izjaše Sonsyreya, Sychythe očarani njezinom ljepotom, promrznuti i pod dojmom polarne svijetlosti jednostavno su sami sebe uvjerili da su vidjeli baš Nju kako je plesala noćnim nebom. Dakako, polarnu svijetlost vide i ostali narodi Hygylandherha, ali sada im Sychythe nude i objašnjenje te misteriozne pojave.
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...